Rev-2050/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2050/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. i A.B., oboje iz B., koje zastupa Z.G., odvjetnik iz B., protiv tuženika A.G. iz M.K., sada u Z., koga zastupa M.J., odvjetnik iz Z., radi utvrđenja pravne nevaljanosti ugovora, te u pravnoj stvari tužitelja A. i F.G., oboje iz Z., koje zastupa M.J., protiv tuženika J. i A.B., radi utvrđenja ništavosti ugovora, rješavajući reviziju J. i A.B. protiv presude Okružnog suda u Bjelovaru od 6. siječnja 1994.g. br. Gž 2073/93-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 9. rujna 1993.g. br. P 462/87-56, u sjednici održanoj dana 4. listopada 1994.g.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da je privremeni kupoprodajni ugovor od 10. veljače 1983.g. između G.A. te B.J. i A. glede nekretnina pobliže označenih pod toč. I. izreke te presude ništav, da su to J. i A.B. dužni priznati i primiti od A.G. plaćenu kaparu.

Istom presudom odbijen je protutužbeni zahtjev J. i A.B. da se taj isti ugovor utvrdi valjanim, pa da je A.G. dužan tužiteljima priznati pravo vlasništva spornih nekretnina te im iste predati u posjed i izdati tabularnu ispravu.

Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

Sud drugog stupnja je potvrdio presudu suda prvoga stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja protutužitelji i ujedno protutuženi J. i A.B. izjavili su reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje odnosno da pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije.

Protivna je strana odgovorila na reviziju poričući njezine navode i predloživši da ona kao neosnovana bude odbijena.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Protivno tvrdnji revidenata, sudovi nižega stupnja nisu bitno povrijedili odredbe parničnog postupka time što sud prvog stupnja nije ocijenio iskaze svjedoka M.G., M.V. i Đ.P., a sud drugog stupnja što nije ocijenio navode njihove žalbe protiv presude suda prvoga stupnja, koji sadrže taj prigovor. Sud drugog stupnja je naime dužan ocijeniti navode žalbe koji su od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP, koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske).

Kako navedeni svjedoci ispitani pred sudom prvoga stupnja nisu potvrdili bilo koju odlučnu činjenicu u ovom sporu, a pogotovo ne onu da je F.G. znala za prodaju nekretnina koje su bile predmetom spornoga ugovora, na što revidenti indirektno ukazuju u reviziji, to taj žalbeni prigovor u konkretnom slučaju nije od odlučnog značaja.

Sud prvog stupnja je utvrdio da su nekretnine koje su bile predmetom toga ugovora stečene u braku A. i F.G. i da stoga čine njihovu zajedničku imovinu unatoč tome što su u zemljišnim knjigama upisane samo kao vlasništvo A.G., a A. pak i J.B. koji su kao kupci s A.G. kao prodavateljem zaključili ugovor o prodaji tih nekretnina nisu u postupku uspjeli dokazati da je F.G. znala da će A.G. taj ugovor zaključiti, pa da se s tim makar i prešutno suglasila, odnosno da ga je naknadno odobrila.

Stoga su sudovi nižega stupnja pravilno ocijenili da je sporni ugovor protivan odredbi čl. 277. i 283. st. 1. i 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima i zato ništav, pa su zbog toga također pravilno primijenili materijalno pravo (čl. 103. Zakona o obveznim odnosima, koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske) kad su zahtjev A. i F.G. ocijenili osnovanim, a zahtjev revidenata, kojim su oni tražili da se taj isti ugovor utvrdi pravnovaljanim neosnovanim.

Iz tih razloga revizija nije osnovana, pa ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 4. listopada 1994.g.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.