Legislator Case Law & Legislation
Revr-408/2014-2 AI generated

Supreme Court dismisses extraordinary appeal as the legal issue did not affect the case's outcome.

Case Number Revr-408/2014-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's extraordinary appeal against the second-instance judgment regarding a union consent replacement for termination. While the first-instance court found the plaintiff's claim valid, the second instance rejected it because the employee was offered a transfer, making the termination legally impermissible under labor law. The court ruled that the specific legal question raised by the appeal did not influence the final decision on the claim's merit, thus failing the threshold for extraordinary review.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 382. st. 2. i 3. ZPP; The extraordinary appeal is inadmissible if the legal question raised does not affect the outcome of the case or is not essential for ensuring the uniform application of law.

Keywords

AI generated
extraordinary appeal inadmissible appeal union consent replacement termination of employment labor law dispute uniform application of law second instance judgment

Cited Legislation

AI generated
čl. 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku
čl. 382. stavak 3. Zakona o parničnom postupku
čl. 392.b stavak 3. Zakona o parničnom postupku
čl. 2. stavak 1. Zakona o parničnom postupku
čl. 69. stavak 4. Zakona o zaštiti na radu
čl. 70. stavak 4. Zakona o zaštiti na radu
čl. 249. stavak 3. Zakona o radu
čl. 107. stavak 1. toč. 1. Zakona o radu

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 408/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O. B. H. d.d. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik B. A., odvjetnik u S., protiv tuženika S. r. e. D. b., D., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u D., radi nadomještanja suglasnosti sindikata o otkazu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž. 1433/13 od 11. prosinca 2013., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P.483/13 od 10. listopada 2013., u sjednici održanoj 27. listopada 2015.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev i nadomještena suglasnost tuženika na poslovno uvjetovan otkaz ugovora o radu br. ... sklopljenog na neodređeno vrijeme između poslodavca O. b. H. d.d. Z. i radnika M. M. iz D., ..., za obavljanje poslova suradnika za sigurnost iz sustava, koja suglasnost je uskraćena očitovanjem tuženika od 11. lipnja 2013., i ovlašten tužitelj donijeti odluku o poslovno uvjetovanom otkazu imenovanom radniku. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 5.220,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika i preinačena presuda suda prvog stupnja na način da je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen i naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 3.250,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju iz članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13, u daljnjem tekstu: ZPP). Reviziju podnosi zbog pravnog pitanja za koje tvrdi da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, predlažući preinačenje pobijane presuda odbijanjem tuženikove žalbe ili podredno, ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Na temelju članka 382. stavak 2. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (tzv. „izvanredna revizija“).

Prema odredbi iz stavka 3. tog članka u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Podnoseći izvanrednu reviziju revident je određeno naznačio pravno pitanje koje glasi:

„Da li je tužitelj kao poslodavac bio dužan radniku, za čijim radom je zbog organizacijskih razloga u dosadašnjem mjestu rada prestala potreba, radi čega mu je tužitelj pozivom na odredbu članka 5. st. 2. ZR-a i u skladu sa sklopljenim ugovorom o radu prethodno ponudio premještaj u drugo mjesto rada radi obavljanja istih poslova, a što je radnik odbio, ovlašten tom radniku dati otkaz iz članka 107. st. 1. ZR-a (redoviti poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu), budući da tužitelj kao poslodavac zahtijeva ispunjenje obveze u granicama svog prava da pobliže odredi odnosno promijeni mjesto obavljanja rada, a promjena mjesta rada je predviđena i dopuštena ugovorom o radu, ili se pak dužan poslužiti institutom iz članka 115. st. 1. ZR-a, tj. otkazom s ponudom izmijenjenog ugovora, kako to smatra drugostupanjski sud u pobijanoj odluci?“

U reviziji se ističe da je pobijana odluka utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem revizijskog suda zauzetom u predmetima koji se temelje na identičnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi. U tom se smislu tužitelj izrijekom poziva na odluke br. Revr 502/05-2 od 15. veljače 2006., Revr 175/07-2 od 21. ožujka 2007., Revr 1800/09-2 od 13. listopada 2010. i Revr 299/07-2 od 23. svibnja 2007., u kojima su zauzeta pravna shvaćanja koja se odnose na dopustivost i zakonitost poslovno uvjetovanog otkaza.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za nadomještanjem suglasnosti na poslovno uvjetovan otkaz ugovora o radu radniku tužitelja - sindikalnom povjereniku za zaštitu na radu M. M.

Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev utvrđujući da je kod tužitelja došlo do organizacijskih promjena radi unapređenja zbog čega je odlučio određene poslove premjestiti u centralu u Z., stoga je navedenom radniku nudio premještaj u Z., kao i snošenje troškova boravka u Z. za prvu godinu rada. Međutim, imenovani radnik, koji je ujedno i sindikalni povjerenik za zaštitu na radu, nije prihvatio prelazak na rad u drugo mjesto rada - iz D. u Z., a niti je sindikat, sukladno članku 70. stavak 4. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09. i 143/12, u daljnjem tekstu: ZZR) dao pristanak za takav otkaz.

Polazeći od toga da predmet parnice nije dopuštenost i zakonitost otkaza već tužbeni zahtjev kojim se nadomješta suglasnost sindikata, prvostupanjski sud zaključuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

Međutim, drugostupanjski sud na temelju istih činjenica zaključuje da već iz same okolnosti što je radniku ponuđeno drugo mjesto rada s istim poslovima, nije bio ispunjen uvjet za poslovno uvjetovan otkaz iz članka 107. stavak 1. toč. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13., u daljnjem tekstu: ZR), budući je otkaz dopušten samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika ne nekim drugim poslovima, a iz navedenog proizlazi da ga je mogao zaposliti na drugom mjestu rada pa kako nisu postojali razlozi za poslovno uvjetovan otkaz, to nema mjesta niti nadomještanju suglasnosti za takav otkaz.

Prema odredbama članka 69. stavak 4. i članka 70. stavak 4. ZZR-a, imenovani sindikalni povjerenik za zaštitu na radu u pravima i obvezama u potpunosti se izjednačava s izabranim povjerenikom, te mu se bez pristanka radničkog vijeća ne može otkazati ugovor o radu. Člankom 249. stavak 3. ZR-a, propisano je da - ako sindikat uskrati suglasnost na otkaz, poslodavac može u roku od petnaest dana od dana dostave očitovanja sindikata zatražiti da suglasnost nadomjesti sudska odluka.

Slijedom toga, predmet ovog postupka nije bilo odlučivanje o dopustivosti ili nezakonitosti poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu već isključivo donošenje odluke kojom će se samo nadomjestiti suglasnost sindikata za konkretan otkaz.

Međutim, postavljeno pravno pitanje odnosi se na razloge koji se tiču dopustivosti i zakonitosti poslovno uvjetovanog otkaza i zapravo opravdanosti razloga za otkaz tužiteljevog ugovora o radu, a ne glede pretpostavki koje se tiču odluke o osnovanosti ili neosnovanosti predmetnog tužbenog zahtjeva.

Prema tome, odluka o sporu u konkretnom slučaju ne ovisi o rješenju postavljenog pravnog pitanja, naime, postavljeno pitanje moralo se odnositi na postupovnopravne odredbe koje propisuju - da sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (članak 2. stavak 1. ZPP-a) i tek odgovor na to pitanje bio bi važan za odluku u ovoj pravnoj stvari.

Zbog toga, postavljeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (članak 382. stavak 2. i 3. ZPP-a).

Iz tih je razloga revizija tužitelja nedopuštena slijedom čega je, primjenom odredbe iz članka 392.b stavak 3. ZPP-a, valjalo riješiti kao u izreci.

Zagreb, 27. listopada 2015.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.