I Kž-253/2011-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 253/11-7

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić, Ileane Vinja, Žarka Dundovića i mr. sc. Branka Brkića kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. K., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. i dr. KZ, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 13. prosinca 2010. broj K-31/10-26, u sjednici održanoj dana 05. svibnja 2011., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mirte Kuharić, opt. D. K. i njegove braniteljice N. C., odvjetnice iz V.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba opt. D. K., ukida se pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Varaždinu opt. D. K. proglašen je krivim zbog dva kaznena djela zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08; u nastavku: KZ) i čl. 173. st. 4. KZ, te mu je, na temelju tih propisa, primjenom čl. 57. st. 2. i 4. toč. c) KZ, za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ utvrđena kazna zatvora u trajanju dvije godine, a za djelo iz čl. 173. st. 4. KZ kazna zatvora u trajanju šest mjeseci. Primjenom čl. 60. st. 1. i 2. toč. c) KZ optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine i tri mjeseca, u koju mu je, na temelju čl. 63. st. 1. KZ, uračunato vrijeme uhićenja, zadržavanja i pritvora od 11. kolovoza 2010. do 05. listopada 2010..

Na temelju čl. 173. st. 7. KZ od optuženika je oduzeta opojna droga i sjemenke, dok je na temelju čl. 138. c) ZKP odlučeno o vraćanju privremeno oduzetih predmeta, centralne jedinice računala sa kućištem crno-sive boje, mobilnog uređaja marke „Nokia“, te novca u iznosu 3.400,00 kn.

Na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 115/06; u nastavku; ZKP) optuženik je

I Kž 253/11-7

oslobođen od naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP i nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik putem braniteljice N. C., odvjetnice iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. U žalbi je predloženo održavanje rasprave pred drugostupanjskim sudom, ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta na ponovni postupak ili preinačenje tako de se optuženika oslobodi od optužbe.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Nakon što je spis u skladu s čl. 373. st. 1. ZKP dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u pisanom je mišljenju predložio odbiti žalbu optuženika kao neosnovanu.

Postupajući prema prijedlogu iz žalbe optuženika, u smislu čl. 374. st. 1. ZKP, sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mirte Kuharić, opt. D. K. i njegove braniteljice N. C., odvjetnice iz V..

Žalba je osnovana.

Premda je u žalbi istaknuto postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka žalba se u suštini odnosi na pobijanje činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda koji u cijelosti otklanja obranu optuženika o posjedovanju predmetne droge isključivo za njegovu osobnu konzumaciju. Žalitelj prigovara zaključcima prvostupanjskog suda o njegovom imovnom stanju i prihodima te zdravstvenim tegobama koje ublažava konzumiranjem opojne droge, upirući na izostanak bilo kakvih dokaza o namjeri prodaje droge unatoč provedene pretrage stana, računala i mobitela.

Žalitelj za sada s uspjehom dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na usmjeravajuće činjenice za koje prvostupanjski sud smatra da ukazuju kako je optuženik opojnu drogu držao radi daljnje prodaje, a odnosi se na njegovo imovno i zdravstveno stanje te odnos prema konzumaciji opojne droge.

Naime, prvostupanjski sud otklanja obranu optuženika o njegovom financijskom stanju držeći da se ne radi o nekoj velikoj zaradi niti je tu zaradu optuženik objektivizirao barem na razini veće vjerojatnosti, niti je dokazao. Isto tako ne prihvaća iskaze svjedoka koji su govorili u prilog obrane optuženika ocjenjujući ih nedosljednim, među ostalim i jer su plaćanja obavljena prije inkriminiranog vremena, što po ocjeni suda prvog stupnja ne potvrđuje obranu optuženika u pogledu stalnosti i sigurnosti njegovih novčanih prihoda. Osim zainteresiranosti svjedoka u pomoći optuženiku oko ishoda kaznenog postupka, prvostupanjskim sud navodi da su poslovi pravno nepokriveni, nezakoniti, čime je i zarada optuženika upitna i nije objektivizirana.

Međutim, optuženik dosljedno tijekom postupka tvrdi da konstantno radi i ostvaruje redovite prihode, koji doduše ne potječu iz redovnog radnog odnosa, jer je nezaposlen, ali

I Kž 253/11-7

radom „na crno“ ostvaruje prihode, čime je između ostalog, objasnio i porijeklo novca (3.400,00 kuna) koji je prilikom pretrage stana pronađen i od njega oduzet, a nije povezan sa terećenim djelima. Unatoč postojanja bliske veze nekih svjedoka sa optuženikom, ipak su svjedoci, K. P., S. M., D. M., P. R., I. K., D. K., V. D. i D. D. potvrdili liniju obrane optuženika o slikanju i prodaji slika, računalne opreme i njenom servisiranju te sviranju u muzičkom sastavu što je sve za optuženika predstavljalo izvor prihoda.

Nadalje, žalitelj opravdano ukazuje na nalaz i mišljenje psihijatra vještaka mr. sc. N. H. koji se odnosi na osobnost optuženika, njegove potrebe za konzumacijom opojne droge i vezanost konzumacije uz zdravstvene tegobe što je prvostupanjski sud potpuno zanemario rukovodeći se jedino zaključkom da kod optuženika nije utvrđeno postojanje ovisnosti od opojnih droga. Tako se s pravom navodi da je sudski vještak psihijatar mr. sc. N. H. u nalazu naveo da optuženik u svom svjetonazoru sebe kao umjetnika ne doživljava konzumaciju kanabisa problematičnom nego kao pomoć i inspiraciju za svoje stvaralaštvo i cjelokupnu egzistenciju. Premda se kod optuženika ne može govoriti o ovisnosti radi se svakako o štetnoj uporabi i rizičnom ponašanju kod kojeg nema razvijene ovisnosti, ali je regularna konzumacija kod optuženika na nivou navike koja nije malena i kreće se kako i sam optuženik kaže 3 do 4 jointa dnevno znači 1,5 do 2 grama kanabisa. I vještak zaključuje da je takva navika na konzumaciju marihuane i hašiša optuženika motivirala da ima stalne zalihe što je činio uz stalnu opterećenost i brigu za drogom. U odnosu na zdravstvene tegobe o kojima je optuženik u obrani iskazivao, vještak je naveo da se i te tegobe moraju shvatiti kao psihosomatski uvjetovane, radi se o stanjima i poremećajima u čijem nastanku bitnu ulogu imaju psihološki momenti, a imajući to na umu i uvažavajući realnu mogućnost da kanabis izaziva psihičku relaksaciju i smanjenje anksioznosti, njegova konzumacija je na taj način kod optuženika barem na subjektivnom planu mogla ublažiti njegove tegobe, odnosno umanjiti percepciju tih tegoba (list 98-101 spisa).

Konačno prvostupanjski sud kao potporu za zaključak o učinu terećenih djela nalazi u činjenici da je optuženik specijalni povratnik, odnosno da je ranije osuđivan za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ (strana 11 pobijane presude). Ranija osuđivanost može biti odlučna okolnost kod izbora vrste i mjere kaznenopravne sankcije, ali ona niti sama za sebe, a niti uz druge okolnosti ne smije biti dokaz, niti indicij o krivnji za kazneno djelo. Imajući na umu obranu optuženika koji poriče djela, njegovo objašnjenje o materijalnom i zdravstvenom statusu povezano sa nabavkom i konzumacijom droge, koja obrana nije opovrgnuta drugim dokazima, naprotiv u bitnim je segmentima potvrđena iskazima svjedoka i vještaka, uz opravdano ukazivanje žalitelja da tijekom pretrage stana i drugih prostorija, pretrage računala, mobitela (i mopeda), osim predmetne droge, nisu nađeni nikakvi drugi predmeti koji bi izravno ili neizravno teretili optuženika, za sada postoji dvojba oko pravilnosti činjeničnih utvrđenja i zaključivanja o krivnji optuženika što iziskuje ukidanje prvostupanjske presude.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će za osnovu uzeti optužnicu državnog odvjetnika, iznova će provesti sve do sada izvedene dokaze, pa će nakon provedenog postupka pažljivo i savjesno analizirati svaki dokaz posebno i u međusobnoj povezanosti kako

I Kž 253/11-7

je ukazano ovom odlukom i potom donijeti novu na zakonu osnovanu presudu, koju će valjano i potpuno obrazložiti.

Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 388. st. 1. i 3. ZKP, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 05. svibnja 2011.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.