II Kž-468/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 468/12-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Miroslava Šovanja i Senke Klarić-Baranović kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Ljevačić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. I. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona i drugih, odlučujući o žalbama okrivljenog D. I. i okrivljenog D. M., podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 19. rujna 2012. broj Kov-33/12, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 3. listopada 2012.,

r i j e š i o j e :

Odbijaju se žalbe okrivljenog D. I. i okrivljenog D. M. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. I. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ) i drugih, produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog D.

I. i okrivljenog D. M. iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09 i 80/11 – dalje u tekstu: ZKP/08).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni D. I. osobno, a iz sadržaja žalbe proizlazi prijedlog da se pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor protiv tog okrivljenika zamijeni jamstvom.

Žali se i okrivljeni D. M. po braniteljici I. B., odvjetnici iz Z., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i tog okrivljenika pusti na slobodu do pravomoćnosti presude, uz istodobno određivanje mjera opreza iz članka 98. ZKP/08.

Žalbe nisu osnovane.

Protivno žalbenim navodima okrivljenog D. I. i okrivljenog D. M., prvostupanjski sud je ispravno utvrdio opstojnost razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv čka 3. ZKP/08.

obojice okrivljenika iz osnove u članku 123. stavak 1. to

II Kž 468/12-4

Okrivljeni D. I. je višestruko pravomoćno osuđivana osoba, od čega u pet navrata zbog kaznenih djela iz domene zlouporabe opojnih droga, a ovdje je osnovano sumnjiv da bi kao specijalni povratnik počinio novo kazneno djelo iz članka 173. stavak 2. KZ, pri čemu količina i vrsta droge koju je radi prodaje kupovao (150 grama heroina i 450 grama smjese za miješanje s heroinom) i posjedovao ukazuje na iznimnu upornost i visok stupanj kriminalne volje tog okrivljenika. Uvažavajući izložene okolnosti, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, primjena mjere istražnog zatvora protiv njega iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08 i nadalje je nužna i jedina primjerena mjera za otklanjanje opasnosti od povrata, dok se ista svrha ne bi mogla ostvariti jamstvom, kako to sugerira žalitelj. Pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u pitanje ni žalbenim navodima ovog okrivljenika kojima se upire na njegovo loše zdravstveno stanje i s tim povezanu potrebu bolničkog liječenja. Naime, odgovarajuća zdravstvena skrb tom se okrivljeniku može osigurati i u okviru zatvorskog sustava.

Okrivljeni D. M. osnovano je sumnjiv da je u cilju daljnje prodaje u B. i H. kupio najmanje 350 grama heroina i najmanje 500 grama smjese za miješanje s heroinom i potom ih prenio u R. H., rasporedio u manja pakiranja i zatim dio (150 grama heroina i 450 grama smjese za miješanje s heroinom) prodao okrivljenom D. I.. Također se tereti za posjedovanje radi prodaje 251,35 grama heroina, 716,90 grama marihuane i 0,14 grama kokaina te za proizvodnju marihuane (zasijao sjemenke indijske konoplje od kojih su iznikle 222 stabljike marihuane visine od 15 do 100 cm). Imajući, dakle, na umu brojnost modaliteta počinjenja terećenog mu kaznenog djela iz članka 173. stavak 2. KZ, vrste i količine droge koje su predmet njegovih kriminalnih radnji, kao i činjenicu da se radi o nezaposlenoj osobi, pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nužnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv njega iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08 nije dovedena u pitanje žalbenim navodima tog okrivljenika da je priznao djelo, da je dragovoljno predao sve količine pripravaka droge, da je neosuđivan te da je izrazio namjeru sklopiti nagodbu u pogledu kaznenopravne sankcije. Osim toga, priznanje djela ni nije od utjecaja prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, nego se radi o okolnosti koja može biti uzeta u obzir prilikom odmjeravanja kazne u slučaju osuđujuće presude.

Uzevši u obzir značaj i kvalitetu okolnosti koje primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog D. M. iz prethodno citirane osnove čine nužnom i jedinom primjerenom mjerom za otklanjanje opasnosti od povrata, ne može se prihvatiti stanovište žalitelja da bi se ista svrha mogla ostvariti i primjenom odgovarajućih mjera opreza iz članka 98. ZKP/08.

Slijedom svega izloženoga, a kako žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 3. listopada 2012.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Ljevačić, v.r.

Ana Garačić, v.r.