Rev-2066/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2066/1992-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja P.Š. iz Z., P. . . ... ., zastupan po punomoćniku S.U., odvjetniku u Z., N.L. iz M., otok P., te D.G. iz Z., P. . ., protiv tuženika Tvornice za p. s.Z., zastupanog po punomoćniku G.B. uz sudjelovanje umješača na strani tuženika D.P., D.B., Z.R. i Z.S. sve radnici tuženika, radi poništenja odluke o dodjeli stambenih kredita, rješavajući reviziju tužitelja N.L. protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zadru od 10. srpnja 1991. godine, poslovni br.Gž 694/91, kojom je odbijena žalba tužitelja i potvrdjena odluka Osnovnog suda udruženog rada u Splitu od 26. listopada 1990. poslovni broj S-3123/89, u sjednici održanoj dana 2. prosinca 1992,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja N.L. se prihvaća, te se ukidaju presude Okružnog suda u Zadru od 10. srpnja 1991. godine, poslovni broj Gž 694/91 u dijelu kojim je odbijena njegova žalba i potvrdjena odluka suda prvog stupnja, te odluka Osnovnog suda udruženog rada u Splitu od 26. listopada 1990. godine, poslovni broj S- 3123/89 u dijelu kojim je odbijen prijedlog tog tužitelja te se u tom dijelu predmet vraća Općinskom sudu u Zadru na ponovno sudjenje.

O b r a z l o ž e n j e

Odlukom Osnovnog suda udruženog rada u Splitu od 26. listopada 1990. godine poslovni broj S- 3123/89 odlučeno je:

"Odbijaju se kao neosnovani prijedlozi predlagatelja Š.P. i G.D. iz Z. te L.N. iz M. - otok P., kojima predlažu da se ponište kao nezakonite odluke o dodjeli stambenih kredita sudionicima P.D., B.D., R.Z. i S.Z., svima iz Z., te odluke kojima se odbijaju zahtjevi za zaštitu prava predlagatelja koje su donesene na sjednicama Komisije za stambena pitanja

Rev 2066/92

i Radničkog savjeta, dana 30. kolovoza i 17. listopada 1989. godine, sve po predloženiku Tvornici za p. s.Z.."

Presudom Okružnog suda u Zadru kao suda drugog stupnja odbijene su žalbe tužitelja P.Š. i N.L. kao neosnovane i u odnosu na njih potvrdjena navedena odluka suda prvog stupnja.

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj N.L. ne navodeći revizijske razloge, uz prijedlog da sud reviziju prihvati.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju revidenta sud prvog stupnja dostavio je temeljem članka 390. stavak 1. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet na temelju članka 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (dalje: ZPP) na odgovor tuženiku te na izjašnjenje nadležnom javnom tužitelju.

Tuženik nije odgovorio na izjavljenu reviziju, niti se o istoj izjasnio Javni tužitelj Hrvatske.

Revizija je osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud ocijenio da u ovoj pravnoj stvari ne postoji bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 10. ZPP na koju revizijski sud temeljem čl. 386. spomenutog Zakona pazi po službenoj dužnosti. O svim ostalim procesnim povredama, zbog kojih se može izjaviti revizija, bez obzira da li je riječ o onima apsolutno ili relativno bitnog značenja, revizijski je sud ovlašten voditi računa jedino onda kada se revident na takve povrede odredjeno i konkretno poziva. Kako se revident u ovoj pravnoj stvari ne poziva na postojanje takvih bitnih povreda to se nije ostvario revizioni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Medjutim, revident osnovano smatra da se pobijane odluke (odluka i presuda) temelje na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, te da se ostvario revizioni razlog iz članka 385. stavak 1. točka 3. ZPP.

U ovoj pravnoj stvari radi se o zahtjevu tužitelja kao radnika tuženika, koji smatra da je odobravanjem stambenog kredita drugim radnicima povrijedjeno njegovo pravo na dodjelu kredita utvrdjeno samoupravnim sporazumom o korištenju sredstava zajedničke potrošnje. Dakle, radi se o zahtjevu koji tužitelj zasniva na odredbi čl. 88. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine" br. 54/85, 42/86 i 92/92 - dalje: ZSO). Da bi se o takvom tužbenom zahtjevu moglo zakonito odlučiti potrebno je utvrditi da li tužitelj ima riješeno stambeno pitanje u smislu odredbi tuženikovog samoupravnog sporazuma o korištenju sredstava zajedničke potrošnje (SAS). Odredbom članka 32. SAS-a propisano je da radnik, njegov bračni drug ili njegovo maloljetno dijete koje je vlasnik zgrade ili stana u istom mjestu u smislu odredaba ZSO, na koji stan on ima stanarsko pravo, a koje odgovara potrebama njegovog porodičnog domaćinstva u smislu ovog sporazuma, nema pravo na stan

od ove radne organizacije. Odredbom čl. 35. SAS-a propisano je da radnik ima pravo na komforni stan koji po veličini odgovara broju članova njegovog porodičnog domaćinstva time da se smatra stanom koji odgovara potrebama porodičnog domaćinstva za dvočlano porodično domaćinstvo dvosobni stan. Iz činjeničnih utvrdjenja nižih sudova proizlazi da je revident vlasnik jednosobnog stana površine 33 m5 u Z., te da porodično domaćinstvo revidenta čini revident i njegov malodobni sin. Kako porodično domaćinstvo revidenta ima dva člana to se jednosobni stan površine 33 m5 u Z. u vlasništvu revidenta ne može suprotno pravnom stajalištu nižih sudova smatrati stanom koji u smislu članka 35. SAS-a odgovara broju članova porodičnog domaćinstva revidenta. Pored navedenog valja još istaknuti da je odredbom čl. 70. st. 2. SAS-a propisano da pravo na kredit nemaju radnici koji iz mjesta u kojem grade stambeni prostor ne mogu javnim prevoznim sredstvom redovno stizati na posao. Dakle, za donošenje pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari nije odlučno da li tužitelj gradi kuću na području grada Z., ili istu gradi na otoku P., već je odlučno da li od mjesta gdje gradi kuću može javnim prevoznim sredstvom redovno stizati na posao ili ne. Zbog pogrešnog pravnog stajališta nižih sudova činjenično stanje ovog spora je ostalo nepotpuno utvrdjeno, te je temeljem čl. 395. st. 2.ZPP revizija tužitelja N.L. prihvaćena i odluke nižih sudova u odnosu na njega ukinute.

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će utvrditi da li tužitelj od kuće u Mrljanima može javnim prijevoznim sredstvom redovno stizati na posao ili ne. Ukoliko utvrdi da može, tada treba ocijeniti da li dovršeni dio kuće u M. i stan tužitelja u Z., predstavljaju stambeni prostor koji zajedno odgovara potrebama porodičnog domaćinstva radnika tužitelja, u smislu odredbe članka 35. stavak 2. alineja 2. SAS-a.

Tek nakon što postupi po navedenom moći će sud prvog stupnja pravilno ocijeniti da li revident ima riješeno stambeno pitanje u smislu stambenog standarda odredjenog SAS-om ili ne.

Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 2. prosinca 1992.

Predsjednik vijeća:

Dr. Ivo Grbin v.r.