Kžm-29/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kžm 29/09-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak Bosanac kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić kao članova vijeća, i više sudske savjetnice Lane Petö Kujundžić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu prema mlt. I. L. zbog kaznenog djela iz čl. 192. st. 1. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi maloljetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Čakovcu od 19. lipnja 2009. broj Km-1/09, u sjednici vijeća održanoj dana 14. siječnja 2010., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba mlt. I. L. kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom mlt. I. L. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 192. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05 i 71/06 – dalje: KZ) te mu je izrečen pridržaj izricanja kazne maloljetničkog zatvora i temeljem čl. 27. st. 1. Zakona o sudovima za mladež (u daljnjem tekstu: ZSM), određeno da može biti naknadno izrečen maloljetnički zatvor ako za vrijeme od dvije godine po pravomoćnosti presude počini novo kazneno djelo ili se protivi provođenju odgojnih mjera. Temeljem čl. 109. ZSM izrečena je maloljetniku i odgojna mjera pojačane brige i nadzora iz čl. 11. ZSM i posebna obveza iz čl. 9. st. 2. toč. 7. ZSM da se uključi u rad

čin da isto ne

humanitarnih organizacija u razdoblju od šest mjeseci te odradi 60 sati na na ometa njegovo zaposlenje. Temeljem čl. 86. ZSM troškovi postupka padaju na teret državnog proračuna.

Protiv te presude žalbu je podnio maloljetnik po braniteljici I. P., odvjetnici iz Č., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se preinači pobijana presuda na način da se okrivljeniku izrekne oslobađajuća presuda odnosno da se ukine prvostupanjska presuda i vrati predmet na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Temeljem čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku spis je dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske na razgledanje, koji je pismenim podneskom predložio da se žalba maloljetnika odbije.

Žalba maloljetnika I. L. nije osnovana.

Iako je žalitelj naveo da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, obrazloženje se odnosi isključivo na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer da prvostupanjski sud nije poklonio vjeru obrani maloljetnika, već je u cijelosti povjerovao iskazu oštećene.

Međutim, nije u pravu maloljetnik kada u žalbi navodi da se odluka prvostupanjskog suda svodi samo na utvrđenje vjerodostojnosti iskaza oštećene te da ni jedan od saslušanih svjedoka nema saznanja o činjenici održavanja spolnih odnosa između maloljetnika I. L. i oštećenice J. T., već upravo suprotno, ispravno je prvostupanjski sud iskazivanje oštećenice stavio u odnos s iskazima drugih svjedoka. Tako je majka oštećenice M. T. navela da joj je kćer J. rekla da je s I. stupila u spolne odnose u trećem mjesecu 2007. Također, svjedokinja J. S., sestrična majke oštečenice koja je starija od oštećenice pet godina, navela je da joj se J. žalila da joj I. prijeti te da ga se boji, a potom joj je ispričala da je imala prvi spolni odnos s 13 godina te joj povjerila da je jedino s njim imala spolne odnose.

Također, okolnosno iskazivanje oštećenice prvostupanjski sud je doveo u vezu sa provedenim suočenjem gdje je oštećenica gledajući maloljetnika u oči iznijela sve ono što je prethodno iskazala, dok je on isto samo negirao. Konačno, ispravno prvostupanjski sud analizira i socijalnu anamnezu oštećenice J. T. iz koje proizlazi da nema podataka o asocijalnom obliku ponašanja kod nje i njenih članova obitelji, da je urednih intelektualnih sposobnosti, da ličnost karakterizira hipersenzitivnost, anksioznost, depresivni simptomi koji odgovaraju djevojčici koja se žali na prijetnje svog bivšeg dečka.

Stoga je, suprotno tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje i na njega pravilno primijenio materijalne propise.

Iako se maloljetnik izričito ne žali zbog odluke o kazni, njegova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u smislu čl. 382. ZKP, sadrži u sebi i žalbenu osnovu odluke o kaznenoj sankciji, pa je pobijana presuda razmatrana i u tom dijelu.

Naime, maloljetniku je izrečen pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora uz odgojne mjere, pojačanu brigu i nadzor i posebnu obvezu uključivanja u rad humanitarnih organizacija, koje u potpunosti odgovaraju mišljenju Centra za socijalnu skrb, gdje se navodi da isti potiče iz kvalitativno i kvantitativno potpune obitelji, da je završio osnovnu i srednju školu, dobio zvanje automehaničara, zaposlio se, a počinitelj je dva prekršaja, dok se vodi još jedan postupak zbog kaznenog djela prijetnje prema istoj oštećenici J. T.. Prema mišljenju psihologa, maloljetnik I. L. sklon je paranoidnim interpretacijama, društveno je otuđen i kod njega se nalaze depresivni elementi pa stoga postoje uvjeti za izricanje odgojnih mjera, kako pojačane brige i nadzora tako i posebne obveze, kojim odgojnim mjerama će se djelovati na maloljetnika da ne čini takva i slična kaznena djela, a ujedno će se utjecati na razvijanje njegove cjelokupne ličnosti i jačanje njegove osobne odgovornosti, a sve u smislu čl. 5. Zakona o sudovima za mladež.

Stoga je, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izricanje pridržaja kazne maloljetničkog zatvora, uz odgojnu mjeru pojačane brige i nadzora iz čl. 11. ZSM i posebnu obvezu iz čl. 9. st. 2. toč. 7. ZSM da se uključi u rad humanitarnih organizacija u razdoblju od šest mjeseci te odradi 60 sati na način da isto ne ometa njegovo zaposlenje, kao maloljetnička sankcija u svezu opravdana i primjerena.

Kako, dakle navodi žalbe nisu osnovani, a ispitivanjem odluke po službenoj dužnosti nisu nađene povrede u smislu čl. 379. st. 1. ZKP, trebalo je, na temelju čl. 387. ZKP, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 14. siječnja 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Lana Petö Kujundžić, v. r.

Zlata Lipnjak Bosanac, v. r.