I Kž-329/2014-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 329/14-7

REPUBLIKA HRVATSKA

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i mr. sc. Marijana Svedrovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. G. S. zbog kaznenog djela iz čl. 166. st. 1. KZ i dr. („Narodne novine“ br: 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 11. ožujka 2014. broj K-1/14, u sjednici održanoj dana 16. listopada 2014., u nazočnosti branitelja optuženika, odvjetnika mr. sc. D. M. iz O.,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se žalba opt. G. S. te se ukida pobijana presuda i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće.

II. Uslijed gornje odluke žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. G. S. zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz čl. 166. st. 1. u vezi čl. 158. st. 1. KZ/11, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest godina i šest mjeseci, te zbog kaznenog djela upoznavanja djece s pornografijom iz čl. 165. st. 1. KZ/11, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, pa je, uz primjenu odredaba o stjecaju, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam godina, u koju mu je, temeljem čl. 54. KZ/11, uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. studenog 2012. pa nadalje.

Temeljem čl. 79. KZ/11, od optuženika su oduzeti predmeti uporabljeni za počinjenje kaznenih djela.

Temeljem čl. 158. st. 1. i 2. ZKP („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13 - dalje u tekstu: ZKP/08) oštećenica je upućena da svoj imovinskopravni zahtjev ostvaruje u građanskoj parnici.

I Kž 329/14-7

Optuženik je obavezan na snašanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 36.830,00 kn, sukladno čl. 148. st. 1. ZKP/08.

Protiv ove presude žale se optuženik i državni odvjetnik.

Optuženik se žali po svom branitelju mr. sc. D. M., odvjetniku iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni i oduzimanju predmeta, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjeno vijeće. Ujedno je zatražena obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća.

Državni odvjetnik se žali zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku opozove primijenjena uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Osijeku broj K-336/11 od 6. lipnja 2011. te da mu se za počinjena kaznena djela utvrde pojedinačne i jedinstvena kazna zatvora u duljem trajanju.

Odgovor na žalbu državnog odvjetnika nije podnesen.

Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik, u kojem pobija žalbene navode ističući njihovu neosnovanost i predlaže da se ista odbije.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske na uvid.

Sjednici drugostupanjskog vijeća nazočio je branitelj optuženika, odvjetnik mr. sc. D. M., koji je izložio navode podnesene žalbe i ostao kod žalbenog prijedloga. Uredno obaviješteni zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske te optuženik, koji se pismeno izjasnio da ne želi prisustvovati, nisu pristupili sjednici drugostupanjskog vijeća pa je ista održana u njihovoj nenazočnosti, sukladno čl. 475. st. 5. ZKP/08.

Žalba optuženika je osnovana, posljedicom čega je žalba državnog odvjetnika postala bespredmetna.

Uvodno treba reći da je ranija osuđujuća presuda protiv optuženika bila ukinuta rješenjem ovog Vrhovnog suda broj I Kž 535/13 od 28. studenog 2013. zbog ostvarenih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, te je sudu prvog stupnja, između ostalog, ukazano na potrebu ocjene vjerodostojnosti proturječnih dokaza, poglavito onih koji govore u prilog obrane, jer se u protivnom optuženiku ne omogućava konzumacija prava na pošteno suđenje u smislu čl. 6. st. 1. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske.

U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud nije otklonio nedostatke na koje mu je prethodno ukazano, dapače, u obrazloženju nove prvostupanjske presude ostvarena je jednaka bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 na što optuženikova žalba s pravom ukazuje.

I Kž 329/14-7

Naime, u obrazloženju pobijane presude opet izostaju jasni i razumljivi razlozi temeljem kojih sud prvog stupnja nalazi dokazanim sporne činjenice u odnosu na učin kaznenog djela iz čl. 166. st. 1. KZ/11, a također nije dana potpuna analiza sadržaja dokaza u njihovoj međusobnoj povezanosti, i to poglavito proturječnih dokaza, zbog čega se zaključak suda prvog stupnja o dokazanosti ovog kaznenog djela ne može preispitati, a za sada niti prihvatiti.

Prije svega, treba ukazati da obrazloženje pobijane presude sadrži samo reprodukciju provedenih dokaza (i to manjkavu) s ocjenom njihove vjerodostojnosti, dok je analiza tih dokaza u njihovoj međusobnoj povezanosti svedena na paušalni zaključak o vjerodostojnosti iskaza oštećenice u kontekstu nalaza i mišljenja psihologijsko-psihijatrijskog vještaka (list 15, IV. pasus obrazloženja).

Nadalje, žalitelj s pravom ukazuje da u obrazloženju pobijane presude ponovno izostaje analiza i ocjena iskaza ošt. P. K. u odnosu na proturječne dokaze, poglavito glede vremena izvršenja analnog spolnog odnošaja za koju radnju se optuženik tereti. Iako se u činjeničnom opisu kaznenog djela navodi da je optuženik tu radnju spolne zlostave izvršio "krajem veljače 2012.", oštećenica je u svom iskazu decidirana da se to dogodilo upravo dana 29. veljače 2012., u što je potpuno sigurna jer je taj datum, "kao najbolniji dan u svom životu", tetovirala na unutrašnjoj strani lijeve podlaktice, što je vidljivo i iz postojećeg fotoelaborata. Iako je prvobitno iskazala da se događaj u optuženikovoj kući u Č. zbio predvečer ("taman smo se spremali na spavanje"), u ponovljenom suđenju, nakon što joj je predočen iskaz svjedoka M. P. koji tvrdi da je istu večer u periodu od 18,00 do 21,00 sat proveo s njom u O., što mu sud prvog stupnja vjeruje, oštećenica mijenja svoj iskaz navodeći da se kritični događaj zbio u optuženikovoj kući tog dana, ali tijekom popodneva (između 17,00 do 18,00 sati, odnosno između 15,30 do 16,00 sati).

Iako i ovaj Vrhovni sud smatra prihvatljivim rezultate provedenog psihijatrijsko- psihologijskog vještačenja oštećenice prema kojima ona, zbog svoje dječje dobi, proteka vremena, mehanizma potiskivanja te visoke tjeskobe povezane sa situacijom ispitivanja na sudu kada ona, možda i na sugestivna pitanja, daje brze odgovore za koje misli da se očekuju, ipak ostaje činjenica da se u odnosu na ovaj predmetni događaj jasno vremenski odredila, što je potvrđeno i materijalnim tragom, tetovažom datuma na njezinoj ruci.

U toj situaciji, optuženik je već u prethodnom, ali i novom suđenju, predočio dokaze na okolnost svog alibija, tvrdeći da u popodnevnim satima toga dana nije bio kod kuće pa prema tome nije mogao izvršiti inkriminirane radnje na štetu oštećenice. Taj navod obrane potvrđen je iskazom izvanbračne supruge optuženika, svjedoka K. R., te iskazom optuženikove nećakinje kojoj je skrbnik, svjedoka I. V.. Međutim, te dijelove iskaza navedenih svjedokinja prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude ne reproducira niti ocjenjuje. Također, iako je na raspravi pročitao prekršajni nalog PP V. od 29. veljače 2012., prvostupanjski sud ne analizira podatke koji iz toga proizlaze tj., da je optuženik toga dana u 17,20 sati u B. kažnjen zbog upravljanja tehnički neispravnim vozilom, a što potvrđuje njegovu obranu da u to vrijeme nije bio kod kuće u Č..

Isto tako, osnovano žalitelj ukazuje da je potrebno ocijeniti iskaz oštećenice u odnosu na nespornu okolnost da je ona u večernjim satima dana 29. veljače 2012. na svom Facebook profilu objavila status "danas najsretniji dan u mom životu 100 %", a što povezuje s početkom

I Kž 329/14-7

ljubavne veze sa svjedokom M. P., međutim, to je u suprotnosti s onim što je prvobitno izjavila na sudu tj. da je zbog činjenice što je optuženik tog dana nad njom obavio analni spolni odnošaj, "to bio najbolniji dan u njezinom životu". Svakako, ova proturječja zaslužuju pomnu analizu koja u pobijanoj presudi izostaje, a žalba na to s pravom ukazuje.

Kako se radi o relevantnim dokazima obrane koji niti u ponovljenom suđenju nisu ocijenjeni odnosno dovedeni u vezu s terećenjem oštećenice, to optuženik s pravom tvrdi da je ignoriranje tih dokaza od strane suda prvog stupnja u suprotnosti s načelom poštenog suđenja. U svakom slučaju, tek kada se navedeni dokazi ocijene sami za sebe i u međusobnoj povezanosti, moći će se ispitati zaključak prvostupanjskog suda o istinitosti tog dijela terećenja oštećenice.

U odnosu, pak, na druge u izreci navedene radnje opetovane spolne zlostave, oštećenica se ne može precizno vremenski odrediti navodeći period u razdoblju od "kraja 2005. do kraja veljače 2012. godine" tj. od svoje sedme do četrnaeste godine. To se odnosi i na radnju vaginalnog spolnog odnosa za koju je u ponovljenom suđenju utvrđeno da se povezuje sa slavljem Nove godine 2010./2011. Međutim, iako je oštećenica u ponovljenom suđenju rekla da se događaj zbio 1. siječnja 2011. u 00,15 sati, što žalba osporava, treba ukazati da je ona u svom prvom iskazu tj. bliže vremenu događaja, iskazala da ne zna točno kada je to bilo, ….bilo je popodne uoči slavlja Nove godine.. optuženik se spremao na posao … radio je noćnu smjenu.. Ovakvo, vremenski manje precizno određenje, u skladu je s mišljenjem psihologijskog vještaka mr. J. B. da djeca općenito imaju slabiju sposobnost vremenskog lociranja događaja, a traumatizirajuće situacije, pogotovo ako se ponavljaju, takvu sposobnost dodatno oslabljuju zbog mehanizma potiskivanja. Dapače, vještakinja navodi da oštećenica, osim u odnosu na događaj od 29. veljače 2012., niti u okviru forenzičkog intervjua nije iznosila detalje o vremenu poduzetih spolnih radnji, već se izjasnila više uopćeno (…prije 2 godine…kada sam imala 12 godina…i tsl.), što je primjerenije njezinom uzrastu i uočenim smetnjama dugoročnog pamćenja. Stoga te okolnosti treba imati u vidu prilikom novog suđenja.

Međutim, s obzirom da je, zbog prije navedenog, ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 uslijed koje se niti činjenični zaključci suda prvog stupnja, za sada, ne mogu prihvatiti, to je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i temeljem čl. 483. st. 1. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U ponovljenom suđenju prvostupanjski će sud otkloniti nedostatke na koje mu je ovdje ukazano te će ponovno izvesti već provedene dokaze, a nove ukoliko ih ocijeni opravdanima. Provedene dokaze prvostupanjski će sud, sukladno čl. 459. st. 5. ZKP/08, valjano analizirati i ocijeniti dajući jasne razloge kojima se rukovodio pri utvrđenju spornih činjenica. Također, u slučaju donošenja osuđujuće presude protiv optuženika, prvostupanjski će sud razmotriti da li je i u kojem opsegu od optuženika potrebno oduzeti predmete u smislu čl. 165. st. 2. KZ/11, vodeći računa da se tom mjerom mogu oduzeti samo oni predmeti za koje je utvrđeno da su bili namijenjeni ili uporabljeni za vršenje kaznenog djela upoznavanja djece s pornografijom, ali ne i drugi predmeti, neovisno o tome što su od optuženika privremeno oduzeti. Također, u slučaju donošenja osuđujuće presude, uzeti će se u obzir navodi žalbe državnog odvjetnika koji ukazuje na potrebu opoziva uvjetne osude koja je prema optuženiku primijenjena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku broj K- 336/11 od 6. lipnja 2011. (pravomoćna 17. lipnja 2011.). Na potpuno i pravilno utvrđeno

I Kž 329/14-7

činjenično stanje prvostupanjski će sud primijeniti odgovarajuću odredbu materijalnog prava te će donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu koju je dužan i valjano obrazložiti.

U Zagrebu, 16. listopada 2014.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.