Revr-1044/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1044/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića, Darka Milkovića, i Željka Šarića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. Š. iz T., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Š., protiv tuženice Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Š., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1523/13-2 od 13. travnja 2015., kojom je djelomično potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P- 2726/10 od 31. svibnja 2013., u sjednici održanoj 5. srpnja 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom prvog stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 13.795,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne bruto iznose kako je pobliže navedeno u točki I. izreke dok je u točki II. izreke naloženo tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn.

Drugostupanjskom presudom, u točki I. izreke djelomično je odbijena žalba tuženice i potvrđena je odluka u glavnoj stvari dok je u točki II. izreke djelomično prihvaćena žalba tuženice i preinačena prvostupanjska presuda u točki II. izreke na način da je određeno da je tuženica dužna naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.500,00 kn. Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju smatrajući da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači drugostupanjsku presudu u smislu revizijskih navoda podredno ukine pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 u daljnjem tekstu: ZPP) u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

Tuženica u reviziji naznačuje pravno pitanje:

„Je li pretpostavka za isplatu naknada i dodataka na plaću, propisanih zakonskim i podzakonskim aktima postojanje rješenja o priznavanju prava na te naknade i dodatke?“

Obrazlažući važnost postavljenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni revidentica se poziva na odluku ovog suda broj Revr-501/10 navodeći da je pobijana odluka drugostupanjskog suda utemeljena na pravnom shvaćanju koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda.

U ovoj pravnoj stvari tužitelj zahtjev za isplatu dodatka na plaću temelji na odredbi čl. 110. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ 33/02, 58/02) i odredbama Odluke o novčanoj naknadi za obnašanje druge dužnosti pored svoje dužnosti („Narodne novine“ 101/02) kojima je određeno da djelatna vojna osoba koja je određena da pored svoje dužnosti obnaša i dužnost drugoga, nepopunjenog ustrojbenog mjesta ili ustrojbenog mjesta osobe koja je privremeno spriječena obnašati dužnost zbog školovanja ili bolovanja, ima pravo na novčanu naknadu za obnašanje druge dužnosti u visini 10% osnovne plaće ustrojbenog mjesta te druge dužnosti, ako drugu dužnost obnaša više od 30 dana.

Pošavši od utvrđenja da je tužitelj za obavljanje druge dužnosti pored svoje dužnosti dobio i pisanu zapovijed nižestupanjski sudovi neposredno su primijenili citirane odredbe i zahtjev tužitelja za isplatu dodatka na plaću utvrdili osnovanim.

U predmetu broj Revr-501/10, u kojem je donesena odluka na koju upućuje revidentica, predmet spora je zahtjev za isplatu razlike plaće do visine povoljnije plaće radnog mjesta za poslove koje je privremeno obavljao po usmenom nalogu nadređenog službenika u odnosu na plaću koju prima na temelju rješenja o rasporedu, dakle, radi se o različitoj i neusporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

Budući da pravno shvaćanje izraženo u odluci ovog suda broj Revr-501/10-2 od 24. kolovoza 2010. nije nepodudarno sa shvaćanjem izraženim u pobijanoj presudi, naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pa revizija nije dopuštena.

Stoga je na temelju odredbe članka 392.b st. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 5. srpnja 2016.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.