Croatian Supreme Court allows appeal on damages calculation but dismisses appeal on court costs as procedurally inadmissible.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the defendant's appeal against the lower court's judgment regarding damages but rejected the separate appeal concerning litigation costs. The court found the first instance judgment incorrectly calculated lost earnings by failing to deduct benefits already received by the plaintiff, violating established case law. Conversely, the appeal against the second-instance ruling on court fees was deemed inadmissible because such rulings do not permit extraordinary appeals under the Civil Procedure Act. Consequently, the main judgment was annulled in part and remanded for retrial, while the costs ruling was dismissed.
Legislator headnote
AI generatedčl. 395. st. 2. ZPP; čl. 382. st. 1. i čl. 400. st. 1. ZPP: An appeal against a second-instance judgment on damages is admissible if the lower court failed to deduct existing benefits from the calculated lost earnings, whereas an appeal against a second-instance ruling on litigation costs is inadmissible as such rulings do not conclude the proceedings in a manner permitting extraordinary appeals.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3105/15-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. P. iz O., koju zastupa punomoćnik D. O., odvjetnik u O., protiv tuženika E. o. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik I. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & P., Pisarnica O., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2004/2015-2 od 9. srpnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-144/2011-23 od 20. listopada 2014., u sjednici dana 19. ožujka 2019
r i j e š i o j e :
Revizija tuženika protiv presude se prihvaća te se ukidaju stavak prvi presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2004/2015-2 od 9. srpnja 2015. u dijelu kojim je potvrđena točka I. presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-144/2011-23 od 20. listopada 2014. te se ukida točka I. presude Općinskog suda u Osijeku broj P-144/2011-23 od 20. listopada 2014. i u tom dijelu se predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Revizija tuženika protiv rješenja o parničnim troškovima u presudi Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2004/2015-2 od 9. srpnja 2015. se odbacuje kao nedopuštena.
Obrazloženje
Općinski sud u Osijeku presudom poslovni broj P-144/2011-23 od 20. listopada 2014. sudio je:
I. Nalaže se tuženiku E. O. d.d. Z., da tužiteljici N. P. iz O., po osnovu naknade imovinske štete i to izmakle koristi plati iznos od 52.360,50 kuna, zajedno s pripadajućom koja teče od 31.12.2009. godine pa do konačne isplate, a prema visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5% poena.
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime dospjelih zakonskih zateznih kamata za razdoblje od 10.05.2010.g. do 03.07.2013. godine obračunatih na iznos glavnice od 13.866,74 kune po osnovu naknade imovinske štete za troškove pogreba pok. V. Š. plati iznos od 5.500,34 kune sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 03.07.2013.g., pa do konačne isplate u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5% poena.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 11.187.50 kuna, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20. listopada 2014. godine, u roku od 15 dana pa do konačne isplate u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 5% poena.
IV. S preostalim dijelom za naknadu troška, tužiteljica se odbija.
Županijski sud u Osijeku presudom poslovni broj Gž-2004/2015-2 od 9. srpnja 2015. odbio je žalbu tuženika i potvrdio točke I., II. i III. prvostupanjske presude.
Protiv drugostupanjske presude i to dijela kojim je potvrđena točka I. i III. prvostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP) zbog revizijskih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik je naveo da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja navedenog u reviziji, koje pitanje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude zbog razloga navedenih u reviziji i odbije tužbeni zahtjev, a podredno da u pobijanom dijelu ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Tužiteljica je odgovorila na reviziju te je predložila da revizijski sud odbaci reviziju kao nedopuštenu, a podredno odbije kao neosnovanu.
Revizija protiv presude je dopuštena i osnovana.
Predmet spora je naknada imovinske štete koju tužiteljica potražuje kao zakonska nasljednica iza pokojnog V. Š., koji je preminuo uslijed posljedica teških ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi dana 21. kolovoza 2008. u O., te imovinske štete koju je ona osobno pretrpjela u vezi s troškovima sahrane i izrade nadgrobnog spomenika. Ovu naknadu potražuje od tuženika čiji je osiguranik isključivo kriv za štetni događaj.
U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije bilo sporno:
- da je dana 21. kolovoza 2008. sin tužiteljice sada pok. V. Š. upravljao svojim motociklom reg. oznake ... kolnikom u ulici ... iz pravca istoka u pravcu zapada, te da je kod ulaska motocikla u raskrižje s ... ulicom na njegov motocikl naletjelo vozilo koje se kretalo iz suprotnog smjera i skretalo ulijevo u ... ulicu, pri čemu vozač D. B. nije propustio motocikl, nego je svojim vozilom reg. oznake ... naletio na motocikl,
- da je za prometnu nezgodu isključivo odgovoran osiguranik tuženika D. B.,
- da je sada pok. V. Š. u toj prometnoj nezgodi zadobio teške ozljede uslijed kojih je nakon višekratnih operativnih zahvata u KB O., preminuo dana 29. listopada 2009.,
- da je sada pok. V. Š. kao dr. stomatologije prije nezgode obavljao privatnu stomatološku praksu u svojoj ordinaciji u ugovornom odnosu s HZZO, kao ugovorni partner za 2008/2009 godinu,
- da je tužiteljica majka pok. V. Š. i njegova zakonska nasljednica u ½, nakon nezgode preuzela poslove vođenja ordinacije te je na temelju ugovora o djelu angažirala zamjenske liječnike stomatologe dr. P. za razdoblje od kolovoza 2008. do travnja 2009., a dr. S. Č. za razdoblje od 18. lipnja 2009. do 20. kolovoza 2009.
U odnosu na spornu visinu štete prvostupanjski sud je utvrdio:
- da je za vrijeme nesposobnosti za rad sada pok. V. Š. njegova stomatološka ordinacija ostvarila dohodak smanjen za 104.731,01 kunu,
- da pri izračunu gubitka dohotka nije uračunata naknada za bolovanje koju je sada pok. V. Š. primao od HZZO u iznosu od 63.488,50 kuna i mirovina u iznosu od 3.089,40 kn,
- da je stomatološka ordinacija imala izdatke po osnovi angažiranja drugih stomatologa u iznosu od 127.376,34 kune.
Imajući na umu utvrđenu visinu izgubljenog dohotka, te utvrđenje da je tužiteljica zakonska nasljednica iza pok. V. Š. u ½, tužiteljici je po osnovi izmakle koristi dosuđena naknada u iznosu od 52.635,50 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 31. prosinca 2009. do isplate.
Prvostupanjski sud je utvrdio i da je tužiteljica imala troškove pogreba i izrade nadgrobnog spomenika, te da joj je tuženik po toj osnovi isplatio ½ troškova u iznosu od 13.866,74 kune. Stoga su tužiteljici dosuđene zatezne kamate na navedeni iznos za razdoblje od 10. svibnja 2010. do 3. srpnja 2013. u obračunatom iznosu od 5.500,00 kuna sa procesnim kamatama od 3. srpnja 2013. do isplate, sve pozivom na odredbu čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, dalje: ZOO) u vezi s čl. 12. Zakona o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine" broj 151/05).
Drugostupanjski sud je prihvatio činjenična utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda te je potvrdio prvostupanjsku presudu.
U obrazloženju je u odnosu na žalbeni navod koji se odnosi na novčanu naknadu za izmaklu korist drugostupanjski sud zauzeo slijedeće shvaćanje:
„Budući da je vještak D. V. u nalazu i mišljenju dala stručno mišljenje da sada pok. V. Š. nije ostvarivao plaću nego dohodak, da je dohodak razlika primitaka i izdataka, i da nije od značaja hoće li se izgubljena zarada prikazati kao razlika neto plaće i bolovanja ili razlika manje ostvarenog dohotka, suprotno prigovoru tuženika nema osnova da se vrši uračunavanje naknade za bolovanje i mirovine.
Kada bi se izvršilo uračunavanje isplaćenih naknada, izmakla korist bi se po čl. 1089. st. 3. u vezi s čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, dalje: ZOO) utvrđivala kao razlika izdataka za zamjenske stomatologe i isplaćenih naknada.
(…) Slijedom iznijetog ispravno je prvostupanjski sud tužiteljici kao nasljednici dosudio ½ izmakle koristi (čl. 1097. st. 2. ZOO u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO). “
Tuženik je revizijom osporio citirano pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjske presude te je naznačio pravno pitanje:
„Da li se kod utvrđivanja izgubljene zarade-izmakle koristi uračunavaju primanja koje je oštećenik primao po osnovi naknade za bolovanje, mirovine ili nekog drugog prava po osnovi zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja?“
U reviziji je navedeno da se pitanje odnosi na primjenu odredbe čl. 1089. i 1095. ZOO, a da je važno zato što je o tom pitanju Vrhovni sud RH već zauzeo pravno shvaćanje u odlukama broj Rev-1868/2001, Rev-980/1990 i Rev-1109/2006, ali da je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.
Vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da je naznačeno pitanje važno u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, jer odluka u sporu ovisi o rješenju navedenog materijalnopravnog pitanja, a riječ je o pitanju o kojemu je Vrhovni sud RH već zauzeo pravno shvaćanje u navedenim odlukama, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.
Stoga je drugostupanjska presuda ispitana u skladu s odredbom čl. 392.a st. 2. ZPP samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.
Odredbe ZOO na koje se odnose pitanja glase:
- čl. 1089. ZOO: (1) Oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi. (2) Visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo. (3) Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.,
- čl. 1095. ZOO: (1) Tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.
Vrhovni sud Republike Hrvatske je o naznačenom pitanju zauzeo shvaćanje u nizu svojih odluka, pa tako i u odlukama na koje se pozvao revident:
Rev-1109/06-2 od 11. siječnja 2007: „Međutim u pravu je revident kada prigovara visini dosuđene naknade kako za tuđu pomoć i njegu tako i za duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti i to iz razloga što se primanja na osnovu zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja uračunavaju u odgovarajuće vrste štete tako da se šteta koju trpi osigurana osoba sastoji od razlike između ukupne štete i onoga što oštećenik prima po jednoj ili po više navedenih osnova.“
Rev-980/1990-2: „Prvostepeni sud u odnosu na izgubljenu zaradu govori o bolovanju kroz tri mjeseca, iako navodi da je tužitelj bio na bolovanju od 18.VII do 18.XI 1988.godine, te da je kroz 81 dan primio naknadu u iznosu od 5.092,47 DM, kao i da je jedan dio bolovanja koristio kao godišnji odmor. Po mišljenju ovog revizijskog suda naknada izgubljene zarade za vrijeme bolovanja utvrđuje se na temelju službenih podataka o zaradi kroz taj period, time da se od ove naknade odbije ono što je tužitelj primio na ime naknade za bolovanje. Iz obrazloženja prvostepene presude ne vidi se, da li je prvostepeni sud na taj način utvrdio naknadu za izgubljenu zaradu.“
Iz navedenih odluka slijedi da je naknada štete po osnovi izgubljene koristi u ovom slučaju dosuđena pogrešnom primjenom materijalnog prava.
S obzirom na to da zbog pogrešnog pravnog pristupa nije na valjan način utvrđeno u kojoj visini je sada pok. V. Š. za života pretrpio štetu po osnovi izgubljene koristi, valjalo je u pobijanom dijelu ukinuti nižestupanjske presude po čl. 395. st. 2. ZPP i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
U odnosu na reviziju protiv odluke o parničnim troškovima:
Revizija protiv rješenja o parničnim troškovima nije dopuštena.
Naime, revizija je izvanredni pravni lijek kojim stranke mogu podnijeti protiv presude i rješenja.
Prema odredbi čl. 382. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, i to redovnu reviziju prema pravilima iz čl. 382. st. 1. ZPP, a izvanrednu reviziju prema pravilima iz čl. 382. st. 2. ZPP.
Kad su u pitanju rješenja drugostupanjskog suda, revizija u pravilu nije dopuštena, a samo iznimno je dopuštena po čl. 400. st. 1. ZPP, i to protiv takvog rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (članak 382.).
Rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija jer glede parničnih troškovima spor niti počinje niti se dovršava, o čemu je zauzeto pravno shvaćanje je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 16. studenog 2015. koje glasi:
"Pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku protiv kojega bi bila dopuštena revizija."
Stoga je podnesena revizija protiv odluke o parničnim troškovima nedopuštena, pa je valjalo riješiti kao u izreci i odbaciti reviziju po čl. 392. st. 1. ZPP.
Odluku o troškovima ovog revizijskog postupka donijet će sud u nastavku postupka zajedno s odlukom o glavnoj stvari.
Zagrebu 19. ožujka 2019.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.