Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to failure to specify a significant legal question under ZPP Art. 382. st. 2.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the Republic of Croatia's appeal against the County Court's confirmation of a lower court judgment ordering payment of over 57,000 kuna. The appellant argued for a revision based on erroneous application of substantive law, but failed to identify a specific legal question deemed necessary for ensuring uniform application of the law. The court ruled that without a clearly defined legal issue and supporting reasons, the appeal does not meet the strict requirements of Article 382, paragraph 2 of the Civil Procedure Act, rendering it inadmissible.
Legislator headnote
AI generatedZPP čl. 382. st. 2.; ZPP čl. 382. st. 3.; Stranka koja podnosi reviziju prema čl. 382. st. 2. ZPP mora izričito naznačiti pravno pitanje i obrazložiti njegovu važnost za jedinstvenu primenu prava; revizijski sud ne smije sam kreirati takvo pitanje.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 1429/15-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća te Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz N., OIB: … kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u D. M., protiv tuženice Republike Hrvatske - Ministarstvo obrane, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u K., Građansko-upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1527/14-2 od 25. ožujka 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1954/11 od 25. travnja 2014., dana 26. srpnja 2016.,
r i j e š i o j e :
Revizija tuženice Republike Hrvatske protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1527/14-2 od 25. ožujka 2015. odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Općinski sud u Karlovcu presudom poslovni broj P-1954/11 od 25. travnja 2014., naložio je tuženici isplatiti tužitelju 57.311,67 kuna bruto zajedno sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne mjesečne iznose sve pobliže navedeno u izreci te presude, u roku od 8 dana kao i naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu 10.335,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate.
Županijski sud u Karlovcu presudom poslovni broj Gž-1527/14-2 od 25. ožujka 2015. odbio je žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrdio presudu Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-1954/11 od 25. travnja 2014.
Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, pozivajući se na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu, podredno ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno suđenje te naložiti tužitelju naknaditi joj trošak sastava žalbe u iznosu 1.250,00 kuna i trošak sastava revizije u iznosu 1.500,00 kuna.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije dopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11– dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 25/13), u vezi sa čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11), u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, a takav je i ovaj spor, s obzirom na vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude koji ne prelazi 200.000,00 kuna (iznosi 57.311,67 kuna) te s obzirom na to da se ne radi o presudi iz čl. 382. st. 1. toč. 2. i toč. 3. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP).
Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u reviziji iz st. 2. tog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Iz sadržaja naprijed navedenih odredaba jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži slijedeća tri elementa: određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.
U ovom predmetu revidentica nije naznačila konkretno pravno pitanje zbog kojeg se ista podnosi, a bez čega nije moguće ni ocijeniti ovisi li o tom pitanju odluka u ovoj pravnoj stvari, a time ni je li ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Pritom treba reći da revizijski sud nije ovlašten sam kreirati pravno pitanje prema odredbama čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a postojanje kojeg pitanja reviziju iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP razlikuje od revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP, a nije ovlašten ni ispitivati kriju li se takva pitanja moguće u navodima revidentice koji se svode na obrazlaganje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, za koji revidentica smatra da je počinjen u konkretnom postupku - budući bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP izgubila granica između nje i revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, dok bi se sud doveo u situaciju da formulira pitanja koja moguće i ne bi odgovarala shvaćanju ili težnji revidenta.
S obzirom na to da u ovom sporu nije dopuštena redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, a revizija nije podnesena sukladno čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, radi se o nedopuštenoj reviziji koju je valjalo odbaciti na temelju čl. 392.b st. 2. ZPP.
Zagreb, 26. srpnja 2016.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.