Revr-333/2018-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 333/18-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. G. iz G., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u Z., protiv prvotuženika H. I. d.o.o. Z., OIB:... te drugotuženika H. P. p. d.o.o. Z., OIB:... i trećetuženika H. C. d.o.o. Z., OIB:..., koje zastupa punomoćnik Ž. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu S. i P. u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-592/16-4 od 19. prosinca 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2425/08-124 od 29. prosinca 2015., u sjednici održanoj 18. travnja 2018.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I/ Utvrđuje se da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme počev od 08. kolovoza 1991.g. do 14. listopada 2003.g. na poslovima i radnim zadacima nadzornog organa za investicije, što su tuženici kao pravni slijednici H. ž. d.o.o. dužni priznati i u radnu knjižicu tužitelju upisati postojanje radnog odnosa te mu solidarno isplatiti neto iznos od 201.037,40 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijede:

- 8,75 kn od 25. rujna 1991.g. do isplate,

- 10,40 kn od 26. listopada 1991.g. do isplate,

- 14,00 kn od 26. studenog 1991.g. do isplate,

- 14,04 kn od 28. prosinca 1991.g. do isplate,

- 14,33 kn od 25. siječnja 1992.g. do isplate,

- 17,05 kn od 26. veljače 1992.g. do isplate,

- 17,59 kn od 25. ožujka 1992.g. do isplate,

- 20,85 kn od 25. travnja 1992.g. do isplate,

- 22,01 kn od 26. svibnja 1992.g. do isplate,

- 23,88 kn od 26. lipnja 1992.g. do isplate,

- 29,62 kn od 01. kolovoza 1992.g. do isplate,

- 36,55 kn od 29. kolovoza 1992.g. do isplate,

- 68,61 kn od 26. rujna 1992.g. do isplate,

- 71,72 kn od 28. listopada 1992.g. do isplate,

- 86,82 kn od 02. prosinca 1992.g. do isplate,

- 108,61 kn od 29. prosinca 1992.g. do isplate,

- 127,61 kn od 19. siječnja 1993.g. do isplate,

- 148,03 kn od 20. veljače 1993.g. do isplate,

- 189,40 kn od 20. ožujka 1993.g. do isplate,

- 253,01 kn od 20. travnja 1993.g. do isplate,

- 297,60 kn od 22. svibnja 1993.g. do isplate,

- 353,48 kn od 17. lipnja 1993.g. do isplate,

- 470,02 kn od 20. srpnja 1993.g. do isplate,

- 675,75 kn od 19. kolovoza 1993.g. do isplate,

- 864,07 kn od 18. rujna 1993.g. do isplate,

- 1.100,97 kn od 30. listopada 1993.g. do isplate,

- 1.089,50 kn od 25. studenog 1993.g. do isplate,

- 1.143,98 kn od 29. prosinca 1993.g. do isplate,

- 1.351,90 kn od 01. veljače 1994.g. do isplate,

- 1.464,12 kn od 29. veljače 1994.g. do isplate,

- 1.516,99 kn od 31. ožujka 1994.g. do isplate,

- 1.528,18 kn od 27. travnja 1994.g. do isplate,

- 1.452,92 kn od 25. svibnja 1994.g. do isplate,

- 1.536,06 kn od 25. lipnja 1994.g. do isplate,

- 1.536,06 kn od 16. srpnja 1994.g. do isplate,

- 1.506,58 kn od 13. kolovoza 1994.g. do isplate,

- 1.522,99 kn od 16. rujna 1994.g. do isplate,

- 1.585,90 kn od 15. listopada 1994.g. do isplate,

- 1.530,17 kn od 16. studenog 1994.g. do isplate,

- 1.596,16 kn od 23. prosinca 1994.g. do isplate,

- 1.665,43 kn od 14. siječnja 1995.g. do isplate,

- 1.968,19 kn od 15. veljače 1995.g. do isplate,

- 1.978,81 kn od 14. ožujka 1995.g. do isplate,

- 2.048,42 kn od 15. travnja 1995.g. do isplate,

- 1.933,73 kn od 16. svibnja 1995.g. do isplate,

- 1.994,36 kn od 16. lipnja 1995.g. do isplate,

- 1.990,11 kn od 16. srpnja 1995.g. do isplate,

- 1.954,87 kn od 17. kolovoza 1995.g. do isplate,

- 1.958,39 kn od 19. rujna 1995.g. do isplate,

- 1.965,30 kn od 20. listopada 1995.g. do isplate,

- 2.063,03 kn od 18. studenog 1995.g. do isplate,

- 2.013,24 kn od 19. prosinca 1995.g. do isplate,

- 1.975,52 kn od 17. siječnja 1996.g. do isplate,

- 2.081,11 kn od 18. veljače 1996.g. do isplate,

- 2.194,46 kn od 19. ožujka 1996.g. do isplate,

- 2.148,72 kn od 18. travnja 1996.g. do isplate,

- 2.234,20 kn od 17. svibnja 1996.g. do isplate,

- 2.211,28 kn od 19. lipnja 1996.g. do isplate,

- 2.118,05 kn od 18. srpnja 1996.g. do isplate,

- 2.279,81 kn od 21. kolovoza 1996.g. do isplate,

- 2.431,00 kn od 19. rujna 1996.g. do isplate,

- 2.241,52 kn od 17. listopada 1996.g. do isplate,

- 2.420,69 kn od 17. studenog 1996.g. do isplate,

- 2.241,52 kn od 19. prosinca 1996.g. do isplate,

- 2.331,11 kn od 19. siječnja 1997.g. do isplate,

- 2.555,40 kn od 20. veljače 1997.g. do isplate,

- 2.277,64 kn od 20. ožujka 1997.g. do isplate,

- 2.373,64 kn od 19. travnja 1997.g. do isplate,

- 2.469,64 kn od 18. svibnja 1997.g. do isplate,

- 2.469,64 kn od 18. lipnja 1997.g. do isplate,

- 2.471,84 kn od 18. srpnja 1997.g. do isplate,

- 2.565,64 kn od 17. kolovoza 1997.g. do isplate,

- 2.373,64 kn od 17. rujna 1997.g. do isplate,

- 2.469,64 kn od 23. listopada 1997.g. do isplate,

- 2.565,64 kn od 16. studenog 1997.g. do isplate,

- 2.277,64 kn od 18. prosinca 1997.g. do isplate,

- 2.565,64 kn od 18. siječnja 1998.g. do isplate,

- 2.469,64 kn od 18. veljače 1998.g. do isplate,

- 2.395,23 kn od 18. ožujka 1998.g. do isplate,

- 2.598,99 kn od 17. travnja 1998.g. do isplate,

- 2.598,99 kn od 16. svibnja 1998.g. do isplate,

- 2.614,71 kn od 17. lipnja 1998.g. do isplate,

- 2.465,23 kn od 17. srpnja 1998.g. do isplate,

- 2.570,00 kn od 19. kolovoza 1998.g. do isplate,

- 2.360,44 kn od 17. rujna 1998.g. do isplate,

- 2.465,23 kn od 21. listopada 1998.g. do isplate,

- 1.574,84 kn od 18. studenog 1998.g. do isplate,

- 789,16 kn od 16. prosinca 1998.g. do isplate,

- 998,72 kn od 20. siječnja 1999.g. do isplate,

- 767,88 kn od 23. veljače 1999.g. do isplate,

- 672,24 kn od 20. ožujka 1999.g. do isplate,

- 987,96 kn od 20. travnja 1999.g. do isplate,

- 882,72 kn od 20. svibnja 1999.g. do isplate,

- 777,48 kn od 17. lipnja 1999.g. do isplate,

- 882,72 kn od 17. srpnja 1999.g. do isplate,

- 819,87 kn od 18. kolovoza 1999.g. do isplate,

- 819,87 kn od 17. rujna 1999.g. do isplate,

- 819,87 kn od 16. listopada 1999.g. do isplate,

- 714,63 kn od 17. studenog 1999.g. do isplate,

- 1.137,47 kn od 17. prosinca 1999.g. do isplate,

- 925,11 kn od 25. prosinca 1999.g. do isplate,

- 671,44 kn od 18. siječnja 2000.g. do isplate,

- 933,96 kn od 17. veljače 2000.g. do isplate,

- 1.219,44 kn od 18. ožujka 2000.g. do isplate,

- 866,22 kn od 19. travnja 2000.g. do isplate,

- 1.219,44 kn od 17. svibnja 2000.g. do isplate,

- 1.101,70 kn od 22. lipnja 2000.g. do isplate,

- 923,13 kn od 14. srpnja 2000.g. do isplate,

- 1.158,61 kn od 19. kolovoza 2000.g. do isplate,

- 923,13 kn od 16. rujna 2000.g. do isplate,

- 1.040,87 kn od 14. listopada 2000.g. do isplate,

- 1.056,86 kn od 18. studenog 2000.g. do isplate,

- 1.015,17 kn od 20. prosinca 2000.g. do isplate,

- 989,52 kn od 20. siječnja 2001.g. do isplate,

- 625,02 kn od 20. veljače 2001.g. do isplate,

- 876,30 kn od 17. ožujka 2001.g. do isplate,

- 750,66 kn od 14. travnja 2001.g. do isplate,

- 1.001,94 kn od 16. svibnja 2001.g. do isplate,

- 750,66 kn od 21. lipnja 2001.g. do isplate,

- 822,54 kn od 19. srpnja 2001.g. do isplate,

- 948,18 kn od 14. kolovoza 2001.g. do isplate,

- 571,26 kn od 15. rujna 2001.g. do isplate,

- 948,18 kn od 16. studenog 2001.g. do isplate,

- 822,54 kn od 15. prosinca 2001.g. do isplate,

- 696,90 kn od 17. siječnja 2002.g. do isplate,

- 930,95 kn od 19. veljače 2002.g. do isplate,

- 563,74 kn od 15. ožujka 2002.g. do isplate,

- 689,86 kn od 18. travnja 2002.g. do isplate,

- 815,99 kn od 16. svibnja 2002.g. do isplate,

- 942,11 kn od 16. lipnja 2002.g. do isplate,

- 563,74 kn od 17. srpnja 2002.g. do isplate,

- 882,09 kn od 14. kolovoza 2002.g. do isplate,

- 755,97 kn od 17. rujna 2002.g. do isplate,

- 629,84 kn od 12. listopada 2002.g. do isplate,

- 882,09 kn od 16. studenog 2002.g. do isplate,

- 629,84 kn od 20. prosinca 2002.g. do isplate,

- 793,47 kn od 18. siječnja 2003.g. do isplate,

- 904,97 kn od 18. veljače 2003.g. do isplate,

- 534,62 kn od 15. ožujka 2003.g. do isplate,

- 662,24 kn od 16. travnja 2003.g. do isplate,

- 789,87 kn od 17. svibnja 2003.g. do isplate,

- 789,87 kn od 18. srpnja 2003.g. do isplate,

- 662,24 kn od 17. srpnja 2003.g. do isplate,

- 874,69 kn od 13. kolovoza 2003.g. do isplate,

- 619,44 kn od 20. rujna 2003.g. do isplate,

- 747,07 kn od 17. listopada 2003.g. do isplate,

- 278,16 kn od 13. studenog 2003.g. do isplate,

- 667,00 kn od 31. prosinca 1993.g. do isplate,

- 667,00 kn od 05. srpnja 1994.g. do isplate,

- 350,00 kn od 05. srpnja 1995.g. do isplate,

- 365,00 kn od 05. srpnja 1997.g. do isplate,

- 500,00 kn od 16. prosinca 1998.g. do isplate,

- 500,00 kn od 21. ožujka 1999.g. do isplate,

- 317,60 kn od 05. srpnja 2000.g. do isplate,

- 1.645,31 kn od 05. srpnja 2001.g. do isplate,

- 658,90 kn od 05. srpnja 2002.g. do isplate,

- 680,00 kn od 05. srpnja 2003.g. do isplate,

- 370,96 kn od 15. prosinca 1999.g. do isplate,

- 645,31 kn od 15. prosinca 2001.g. do isplate,

- 8.000,00 kn od 15. listopada 2003.g. do isplate,

- 1.900,00 kn od 30. ožujka 1996.g. do isplate,

- 2.500,00 kn od 30. ožujka 2001.g. do isplate,

a sve po stopi utvrđenoj Zakonom o visini stope zatezne kamate, Uredbama o visini stope zatezne kamate i Uredbama o izmjeni Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007.g., a počam od 01. siječnja 2008.g. po stopi određenoj čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015.g., a počam od 01. kolovoza 2015.g. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3%-tna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i st. 8 Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku od 8 dana.

II/ Nalaže se I-III tuženicima tužitelju solidarno naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 92.350,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. prosinca 2015.g. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3%-tna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i st. 8 Zakona o obveznim odnosima, u roku od 8 dana.

III/ Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 500,00 kn neto, kao i iznosom od 0,80 kn neto sa zateznom kamatom od 17. listopada 2003.g. do isplate."

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2425/08- 124 od 29. prosinca 2015. točki I i II izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme počev od 8. kolovoza 1991. do 14. listopada 2003. na poslovima i radnim zadacima nadzornog organa za investicije, što su tuženici kao pravni slijednici H. ž. d.o.o. dužni priznati i u radnu knjižicu tužitelju upisati postojanje radnog odnosa.

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim traži da sud naloži tuženima da mu solidarno isplatiti neto iznos od 201.037,40 kn sa zakonskom zateznom kamatom kao i da mu naknade troškove postupka.

II Nalaže se tužitelju u roku 8 dana naknaditi II i III tuženima trošak postupka u iznosu od 38.750,00 kn, dok se preostali dio zahtjeva II i III tuženika za naknadu troška postupka odbija kao neosnovan."

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu i potvrditi prvostupanjsku presudu ili ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) pobijana presuda je ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Tužitelj u reviziji u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka navodi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 1. jer je članica vijeća i sudska izvjestiteljica sutkinja I. G. P. već učestvovala u istom svojstvu kod donošenja rješenja broj Gžr-1358/11 od 13. ožujka 2012. kada je ukinuta ranije prvostupanjska presuda broj Pr-2081/98. Tvrdi da drugostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

Neosnovano revident u reviziji ističe da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 1. ZPP jer da je sutkinja, odnosno izvjestiteljica u drugostupanjskom postupku trebala biti izuzeta od suđenja u tom postupku. Odredbom čl. 71. st. 1. točka 5. ZPP nije propisana obveza izuzeća drugostupanjskog suca od suđenja u drugostupanjskom postupku u slučaju kad se predmet, nakon ranije ukidne drugostupanjske odluke, ponovno vrati drugostupanjskom sudu radi odlučivanja povodom žalbe/žalbi stranke/stranaka protiv prvostupanjske odluke donesene u ponovljenom postupku pred prvostupanjskim sudom. Sasvim suprotno, obveza izuzeća suca propisana čl. 71. st. 1. točka 5. ZPP postoji i odnosi se na slučaj kad je sudac višeg suda u istom predmetu sudjelovao u postupku pred nižim sudom ili kojim drugim tijelom, a to u ovom parničnom predmetu nije slučaj.

Suprotno tvrdnji tužitelja u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer su u pobijanoj drugostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i pobijana drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

Zbog navedenog nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka kojeg tužitelj ističe u reviziji.

Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za utvrđenje da je u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme počev od 8. kolovoza 1991. do 14. listopada 2003. na poslovima i radnim zadacima nadzornog organa za investicije i zahtjev za isplatu neisplaćenih plaća.

Sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev ocijenivši da prema odredbama Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", broj 34/91, 19/92, 26/93 i 29/94 – dalje: ZOPRO) nije predviđena mogućnost kolektivne odluke o prestanku radnog odnosa, a da je tužba u ovom postupku podnesena radi utvrđenja radnog odnosa na temelju odredbe čl. 187. ZPP zbog čega tužbu nije potrebno ispitivati u smislu odredbi ZOPRO. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan ocijenivši da tužitelj u ovom postupku ne može osnovano zahtijevati utvrđenje da je u radnom odnosu kod tuženika s obzirom da iz činjeničnih utvrđenja proizlazi da je tužitelju radni odnos kod tuženika prestao 1991., što je tužitelj saznao još 1996., a unatoč tome je propustio pred prednikom tuženika, kao poslodavcem zahtijevati zaštitu prava iz radnog odnosa slijedom čega je odluka o prestanku radnog odnosa tužitelja kod prednika tuženika postala konačna.

Tužitelj u reviziji u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iznosi činjenice osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i daje vlastitu (subjektivnu) ocjenu provedenih dokaza. Takvi revidentovi navodi izneseni u reviziji po svojoj prirodi predstavljaju činjenične navode, koje ovaj sud nije mogao uzeti u razmatranje jer prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 18. travnja 2018.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.