I Kž-640/2004-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 640/04-6

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća, te Senke Klarić-Baranović i Ranka Marijana, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. V., zbog kaznenog djela iz čl. 271. st. 2. KZ u svezi čl. 263. st. 1. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru br. K-12/04 od 3. lipnja 2004. godine, u sjednici održanoj dana 11. svibnja 2006. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Darka Kliera,

r i j e š i o j e :

I. Povodom žalbe državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti, ukida se presuda suda prvog stupnja i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod I. žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zadru, proglašen je krivim opt. I. V., da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinio teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti, iz čl. 271. st. 4. KZ u svezi čl. 263. st. 1. KZ, pa mu je za isto, na temelju čl. 271. st. 4. uz primjenu čl. 57. KZ izrekao kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, i na temelju čl. 67. KZ primijenio uvjetnu osudu, tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti, ako optuženik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju čl. 76. KZ uz tu uvjetnu osudu optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti od alkohola.

Protiv te presude žalbu je zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja podnio državni odvjetnik i predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

I Kž 640/04-6

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon razgledanja spisa, na temelju čl. 373. st. 1. ZKP je predložio da se žalba državnog odvjetnika prihvati i postupi prema žalbenom prijedlogu.

Žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Državni odvjetnik ustraje u tvrdnji da je optuženik kazneno djelo počinio s eventualnim umišljajem, kao što je to i bilo terećeno optužnicom, međutim ovaj sud se nije upuštao u meritorno odlučivanje po žalbi, jer je ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, na temelju čl. 379. ZKP našao, da je izreka prvostupanjske presude nerazumljiva, ali i proturječna razlozima presude, čime je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, pa je presudu s takvim nedostatkom i bez upuštanja u ocjenjivanje žalbenih navoda trebalo ukinuti.

Naime, izrekom presude optuženik je proglašen krivim što je u vrijeme i na mjestu navedenom u izreci, nesposoban za sigurno rukovanje oružjem, uslijed visoke alkoholiziranosti, s koncentracijom apsolutnog alkohola u krvi od najmanje 2,28 ‰ iako je dešnjak, pokušao lijevom rukom izvaditi okvir iz AP "Zagi" M-91, ne vodeći dovoljno računa da u takovom slučaju može ugroziti sigurnost prisutnih osoba, pa kada je pokušao odvojiti okvir od puške, došlo je do opaljenja, tako da je metkom pogođen V. Č. i uslijed zadobivene ustrijelne rane u području grudne kosti, preminuo.

U pravnom opisu djela nije ništa mijenjano u odnosu na optužnicu, tako da iz istog proizlazi da je djelo (osnovno) počinjeno s namjerom a to proizlazi i iz pozivanja na određenu odredbu čl. 263. st. 1. KZ (umjesto na odredbu čl. 263. st. 4. KZ).

Ako bi se i moglo uzeti, da je u izreci presude u odnosu na osnovno djelo (izazivanje konkretne opasnosti) opisan intelektualni dio optuženikove svijesti – svijest o djelu tj. o mogućnosti počinjenja djela (svjestan mogućnosti izazivanja opasnosti) i to uslijed nepažljivog rukovanja oružjem, nije opisana voljna komponenta prema kojoj lakomisleno smatra da neće doći do počinjenja djela, odnosno da će moći spriječiti njegovo počinjenje (olako držeći da opasnost ipak neće nastupiti ili da će je moći otkloniti), tako da se zbog toga propusta ne može u stvari zaključiti sa kojim je oblikom krivnje optuženik djelo počinio, je li sa neizravnom namjerom ili sa svjesnim nehajem, budući da se upravo po toj voljnoj komponenti počiniteljeve svijesti u odnosu na zabranjenu posljedicu (ovdje izazivanja konkretne opasnosti) i razlikuju ovi oblici krivnje. Naime, intelektualna se sastojnica kod nehaja ne razlikuje od one kod neizravne namjere, jer je u oba slučaja počinitelj svjestan da može počiniti djelo, pa razliku između ta dva oblika krivnje treba tražiti u voljnoj sastavnici koja se kod neizravne namjere sastoji u pristajanju na djelo, a kod svjesnog nehaja u povredi dužne pažnje, u objektivnom i subjektivnom smislu.

Radi toga, i kako izreka presude ne sadrži voljnu komponentu da bi se moglo utvrditi sa kojim je oblikom krivnje optuženik djelo počinio, a radi se o odlučnoj činjenici koja mora biti opisana u izreci presude, pri čemu je u pravnom opisu djela i dijelom u pravnoj oznaci, naveden umišljajni oblik krivnje, proizlazi da je izreka presude nerazumljiva. S druge strane, iako je sud u obrazloženju presude iznio razloge iz kojih nalazi da je optuženik bio svjestan mogućnosti izazivanja opasnosti pri čemu olako pretpostavlja da opasnost ipak neće nastupiti dakle, da je i u odnosu na tu osnovnu posljedicu, a ne samo na težu, smrt oštećenika, postupao

I Kž 640/04-6

nehajno, pa da se dakle radi o djelu koje je u cijelosti pokriveno nehajnim oblikom krivnje, to nije dovoljno da se nadomjesti izostanak voljne komponente tog oblika krivnje iz izreke, već ukazuje i na daljnji vid postupovne povrede iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, budući da je time, kao i prije navedenim propustima u odnosu na pravni opis i pravnu oznaku djela, izreka presude još i proturječna njezinim razlozima.

Slijedom navedenog, povodom žalbe državnog odvjetnika trebalo je riješiti kao u izreci, na temelju čl. 388. st. 1. ZKP, time da će sud u ponovljenom postupku otkloniti povrede na koje mu je ukazano u ovom rješenju, te donijeti pravilnu odluku koju će valjano obrazložiti, kao što mu je tako već bilo ukazano u ranijem ukidnom rješenju ovog suda br. I Kž-502/99 od 18. travnja 2002. godine.

U Zagrebu, 11. svibnja 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zdravko Stojanović, v. r.

Marijan Svedrović, v. r.