Rev-674/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 674/1995-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Miroslave Vekić, Vlatke Potočnjak-Radej i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J.G. iz Z., koju zastupa punomoćnik L.A., odvjetnik iz Z., protiv tuženih "Hrvatske željeznice" s.p.o. T. ž. v. "J.G. " iz Zagreba, i Grada Zagreba, kojega zastupa Gradsko javno pravobraniteljstvo, radi isplate, rješavajući reviziju tužiteljice, protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 27. rujna 1994., br. Gž 6257/94-2, kojim je ukinuta presuda Općinskog suda u Zagrebu od 4. listopada 1993., br. P 8195/82, u sjednici održanoj dana 27. travnja 1995.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija, ukida se rješenje Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 27. rujna 1994., br. Gž 6257/94-2 i predmet vraća tome sudu na nadležni postupak o žalbi tuženih.

Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvoga stupnja obvezani su tuženi da tužiteljici solidarno isplate iznos od 241,753.600 HRD sa zakonskom zateznom kamatom od 4. 10. 1993. do isplate i nadoknade parnični trošak u iznosu od 10,563.000 HRD.

Rješenjem suda drugog stupnja sud drugog stupnja oglasio se apsolutno nenadležnim u ovoj pravnoj stvari, ukinuo presudu suda prvog stupnja i sve provedene radnje u postupku, te tužbu od 1. studenog 1982. odbacio.

Protiv tog rješenja tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati Županijskom sudu na ponovni postupak.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je dopuštena s obzirom da se u smislu odredbe čl. 400. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92), u daljnjem tekstu ZPP, jer se radi o konačnom rješenju i jer vrijednost predmeta spora prelazi iznos predviđen u odredbi čl. 382. st. 2. ZPP za dopuštenost revizije u vrijeme podnošenja tužbe.

Revizija je osnovana.

Sud prvog stupnja oglasio se apsolutno nenadležnim za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, jer je ocjenio da se radi o utvrđivanju naknade za izvlaštene nekretnine po Zakonu o izlaštenju ("Narodne novine", br. 9/94) a da ne dolazi do primjene odredba čl. 46. istog zakona.

Odredbom čl. 46. Zakona o izlaštenju je propisano, da se odredbe toga zakona primjenjuju na započete postupke ekspropijacije u kojima nije, do stupanja na snagu toga zakona, donijeto konačno rješenje i postupke određivanja naknade u kojima nije donijeta pravomoćna odluka ili ako ta rješenja, odnosno odluke budu poništene ili ukinute.

Sud drugog stupnja je zaključio, da u konkretnom slučaju nije donijeta pravomoćna odluka o određivanju naknade do stupanja na snagu Zakona o izlaštenju, koji je stupio na snagu 18. veljače 1994. godine.

U pravu je sud drugog stupnja, da je po Zakonu o izlaštenju, predviđena nadležnost upravnih tijela kako o prijedlogu za odobrenje obavljanja pripremnih radnji (čl. 13. st. 2. istog zakona) tako i cjelokupnog postupka.

Međutim, osnovano se prigovara u reviziji, da je sud drugog stupnja pogrešno zaključio, da u spisu suda prvog stupnja br. R1-3513/79 nije donesena pravomoćna odluka o deposediranim nekretninama.

Sud prvog stupnja je utvrdio, da je tužiteljici u spisu suda prvog stupnja br. R1-3513/79 prema pravomoćnim odlukama bivše Općine Dubrava dosuđena naknada za deposediranih 220 čhv, iako joj je faktično deposedirano još 488 čhv. Stoga je sud prvog stupnja dosudio tužiteljici naknadu za tu površinu.

Dakle, predmet spora u ovoj parnici nije naknada iz osnova eksproprijacije, odnosno deposedacije ranijem vlasniku za oduzeto zemljište iz posjeda, već naknada za više oduzeto zemljište povodom tog postupka, tj. naknada za zemljište oduzeto iz posjeda bez pravnog osnova. Naime, radilo se o društvenom vlasništvu koje je ostalo u posjedu bivšeg vlasnika dok mu nije oduzeto iz posjeda u za to zakonom predviđenom postupku u korist novog vlasnika.

Stoga se po ocjeni ovog suda radi o sporu iz imovinskog odnosa (naknada štete) a za koju je u smislu odredbe čl. 1. ZPP nadležan sud odnosno u smislu odredbe čl. 16. toč. 2.k/ Zakona o sudovima ("Narodne novine", br. 3/94) općinski sud.

Po mišljenju ovog suda, nebi se radilo o nadležnosti iz odredbe čl. 31. st. 5. Zakona o izvlaštenju prema kojoj o zahtjevu za poništenje rješenja o izlaštenju rješava nadležno tijelo, a imovinske odnose između korisnika izvlaštenja i vlasnika nekretnine u slučaju spora rješava sud .

Naime, tužiteljica nije vlasnik nekretnine, već bivši vlasnik, jer je vlasništvo nekretnine bilo društveno, a prvotuženik nije korisnik izvlaštene nekretnine, jer ta nekretnina nije bila predmet izvlaštenja.

Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenje primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP kako bi sud drugog stupnja ocjenio žalbe tuženih glede ostalih prigovora.

Odluka o troškovima revizijskog postupka osniva se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 27. travnja 1995.

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.