Croatian court dismisses appeal against traffic violation conviction, upholding prison sentence and fines.
Legislator summary
AI generatedThe High Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a first-instance conviction for traffic violations, confirming the original judgment. The defendant argued for procedural errors, factual inaccuracies, and an excessive penalty, but the court found no significant procedural violations or material legal infringements. Consequently, the court upheld the prison term and fines, rejecting claims for probation or reduced sentencing due to the defendant's lack of remorse and prior offenses.
Legislator headnote
AI generatedArticles 44, 6, 36, 40, 138, 139, 195, 202, 205 of the Offences Act; The court may reject an appeal when the first-instance judgment is substantively correct, procedural violations are absent, and the imposed penalty is appropriate for general and special prevention purposes.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-6164/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog MR, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 1. i 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.) rješavajući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu od 28. svibnja 2025., broj: Pp-997/2025, u sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba okr. MR kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđuje.
II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. MR je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 60,00 EUR (šezdeset eura ), u roku trideset dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Čakovcu okr. MR proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 216. stavka 1. i 3. i članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju citiranih propisa, za djelo u točki 1. izrečena kazna zatvora u trajanju od 15 dana, a za djelo u točki 2. novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura.
1.1. Na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona okrivljeniku je vrijeme uhićenja 7. svibnja 2025. u 1,50 sati do 13,30 sati uračunato u izrečenu kaznu zatvora, kao jedan dan zatvora, tako da ima za izdržati 14 dana zatvora.
1.2. Istom presudom, na temelju odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eura.
2. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem braniteljice Željke Mance, odvjetnice u Varaždinu, zbog bitne povrede odreda prekršajnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakon (NN br. 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Neosnovano žalitelj ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, zbog pogreške u pisanju u točki IV. izreke pobijane presude. Naime, iz sadržaja točke IV. izreke jasno proizlazi da se žalitelju uračunava vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajima te prilike u izrečenu kaznu zatvora, na temelju izvješća o uhićenju okrivljenika od 07. svibnja 2025. u 01,50 sati do 07. svibnja u 13,30 sati, što je jedan dan zatora, a kako to proizlazi iz predmetnog izvješća o uhićenju, koji je sastavni dio prvostupanjskog predmeta, a u kojem smislu su dani i pravilni razlozi u točki 8. obrazloženja.
Iako je u pravu žalitelj da je izreci točke IV., nakon ispravno navedenog dana i trajanja uhićenja, naveden i izričaj „dana 10. 12. 2021.“, tom očitom pogreškom u pisanju nije dovedena u pitanje razumljivost izreke pobijane presude. Zbog navedenih razloga, ovaj drugostupanjski sud je mišljenja da nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, kako to ističe žalitelj.
5. Neosnovano žalitelj ističe pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, budući da je prvostupanjski sud nakon pravilno provedenog dokaznog postupka i svih potrebnih dokaza, valjanom ocjenom obrane okrivljenika te cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djela prekršaja iz članka 216. stavka 1. i 3. i članka 199. stavka 2. i 8.Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prihvatljiv i ovom Sudu.
5.1. Žalitelj niti sada u žalbi ne dovodi u pitanje objektivni učin djela, dok u odnosu na razlog njegovog upravljanja vozilom te prilike ističe da je postupao u krajnjoj nuždi, međutim iz rezultata provedenog postupka pred sudom, ne proizlazi da bi postupao u takvim okolnostima koje bi u predmetnom slučaju isključile njegovu odgovornost za djelo, kako to sugerira navodima žalbe. Treba istaknuti da je krajnja nužda kao razlog isključenja protupravnosti predviđena u članku 19. stavku 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema kojem nema prekršaja kad je počinitelj ostvario njegova propisana obilježja radi toga da od sebe ili drugoga otkloni istodobnu ili izravno predstojeću ne skrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tom je učinjeno zlo manje od onoga koje je prijetilo. Da bi postojalo pravo na takvu krajnju nuždu, moraju biti ispunjene pretpostavke koje se odnose na opasnost i na otklanjanje opasnosti, međutim koje žalitelj u svojoj obrani pred sudom nije isticao na takav način, niti je doprinio ikakvu dokumentaciju o tome, a sukladno odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona u žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka. Međutim, takvu okolnost žalitelj i sada u žalbi ističe samo paušalno i općenito, bez ikakvih konkretnih okolnosti (i dokaza), da bi došlo do izvanredne situacije u smislu citirane zakonske odredbe, pa nema elemenata da bi se moglo zaključivati o eventualnom postojanju opasnosti.
5.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne ističe nove činjenice koje nisu postojale u vrijeme prvostupanjskog postupka ili činjenice za koje nije znao, niti argumentirano dovodi u sumnju pravilnost utvrđenja stanja stvari, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
6. Razmatrajući odluku o kazni za djelo u točki 1. ovaj sud je utvrdio da je izrečena kazna zatvora pravilna i zakonita, primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne u smislu članka 36. Prekršajnog zakona. Prvostupanjski sud je kod odmjeravanja kazne pravilno cijenio da je okrivljenik prethodno pravomoćno osuđivan za isto djelo prekršaja odlukama citiranim u pobijanoj presudi koji je jedan od najtežih prekršaja iz Zakona o sigurnosti o sigurnosti prometa u cestama, pa pri takvom utvrđenju u pogledu dosadašnjeg ponašanja u prometu te imajuću na umu pogibeljnost djela i ovaj sud je mišljenja da je okrivljeniku pravilno izrečena stroža vrsta kazne u navedenom trajanju, smatrajući da je potrebno uputiti takvu vrstu prijekora koji će utjecati na počinitelja i ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje, dok žalitelj ne ističe nikakve okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni, kako u vrsti tako i u mjeri kazne.
6.1. Bez uspjeha žalitelj upire na primjenu uvjetne osude, jer je to mjera upozorenja i najblaža zakonom propisana sankcija za predmetno djelo, za primjenu koje, zbog okolnosti počinjenja djela, ranijeg kažnjavanja, ustrajnosti počinitelja i očito nedovoljne svijesti o opasnosti djela, nisu ostvareni zakonom propisani uvjeti iz članka 44. stavka 2. Prekršajnog zakona. Mišljenje je i ovog suda da se u predmetnom slučaju bez izvršenja kazne ne može očekivati ostvarenje svrhe kažnjavanja (iz članka 6. Prekršajnog zakona). Stoga, nema uvjeta za preinačenje odluke o kazni zatvora.
6.2. U izrečenu kaznu zatvora pravilno je uračunato vrijeme koje je okrivljeniku bila oduzeta sloboda u vezi s prekršajima, tako da je preostalo za izdržati 14 dana zatvora.
7. Ispitujući i odluku o kazni za prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ovaj sud je mišljenja da je okrivljeniku za to djelo odmjerena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, te već u dovoljnoj mjeri cijenjenim svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona. Naime, prvostupanjski sud je već odmjerio kaznu u posebnim zakonom minimalno propisanom iznosu za počinjeni prekršaj, budući da je propisana novčana kazna u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili do 60 dana zatvora. Stoga i prema mišljenju ovog suda nema uvjeta za preinačenje minimalne novčane kazne, budući da u postupku nisu utvrđene nikakve naročito olakotne okolnosti na strani okrivljenika, niti žalitelj uz žalbu doprinosi dokaze kojima bi učinio osnovanim postojanje naročito olakotnih okolnosti za ublažavanje tako omjerene kazne. Izrečenu kaznu i ovaj sud smatra pogodnom za utjecaj na okrivljenika i druge da ubuduće ne čini ovakve ili slične prekršaje, odnosno za postizanje svrha specijalne i generalne prevencije.
8. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), s obzirom na složenost i trajanje žalbenog postupka.
9. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 3. srpnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Čakovcu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.