Rev-3158/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3158/2015-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja S. J. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., protiv ovršenika Grada Zagreba, kojeg zastupa punomoćnik V. K., odvjetnik u Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1888/14-2 od 8. prosinca 2014., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrpl-6254/11 od 5. travnja 2013., u sjednici održanoj 6. veljače 2019.,

r i j e š i o j e :

Revizija ovrhovoditelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Rješenjem o namirenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrpl-6524/11-16 od 5. travnja 2013. određeno je namirenje iz bruto iznosa sa pripadajućom zateznom kamatom naplaćenog po rješenju o ovrsi toga suda broj Ovrpl-6254/11 od 16. siječnja 2012., koji je položen na poseban račun tog suda pa je naloženo računovodstvu suda izvršiti isplate 1. na ime doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti (I. stup) iznosa glavnice od 4.380,87 kuna te zatezne kamate u iznosu od 4.818,96 kuna na račun Republike Hrvatske pobliže naveden u izreci prvostupanjskog rješenja, 2. na ime predujma poreza i prireza na dohodak iznos od 7.237,19 kune na račun naveden u izreci, 3. na ime neto plaće iznos glavnice od 10.286,28 kune te zatezne kamate na neto plaću iznos od 11.314,92 kune na tekući račun ovrhovoditelja, a obustavljen je postupak ovrhe za iznos od 8.008,76 kune i u tom dijelu su ukinute sve provedene ovršne radnje (toč. II izreke).

Rješenjem suda drugog stupnja žalba ovrhovoditelja odbijena je kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje o namirenju od 5.travnja 2013. u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke.

Protiv drugostupanjskog rješenja ovrhovoditelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona i odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsko rješenje i naložiti isplatu iznosa od 8.008,76 kune na račun ovrhovoditelja ili ukinuti drugostupanjsko rješenje i toč. II. izreke prvostupanjskog rješenja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak uz naknadu troška revizije ovrhovoditelju. Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Prema čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - dalje: OZ/08), odredba kojeg se zakona u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem čl. 339. i 340. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 139/10, 125/11, 150/11, 154/11, 12/12 i 70/12 - dalje: OZ/10) u vezi sa čl. 369. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12), u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

Odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 381. st. 1. istoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati tu praksu.

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

Predmetni ovršni postupak ovrhovoditelj je pokrenuo radi namirenja tražbine po osnovi neisplaćene razlike bruto plaće.

Uvidom u spis utvrđeno je da je rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrpl-6254/11 od 16. siječnja 2012. određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika, na temelju ovršne isprave kojom je ovrhovoditelju dosuđen bruto iznos razlike plaće za utuženo razdoblje sa zateznim kamatama, te da je postupajući prema odredbi čl. 127. st. 1., 2. i 5. OZ/10, nakon što je cjelokupno dosuđeni iznos naplaćen od ovršenika i prenesen na poseban račun prvostupanjskog suda, a nakon pribavljanja obračuna poreza, prireza i doprinosa od nadležne porezne uprave, prvostupanjski sud donio rješenje o namirenju broj Ovrpl-6524/11-16 od 5. travnja 2013. kojim je određen dio naplaćenog iznosa koji se ima isplatiti ovrhovoditelju, dio koji se ima isplatiti na račun za uplatu predujma poreza i prireza na dohodak te dio koji se treba uplatiti na račun predviđen za uplatu doprinosa.

U odnosu na preostali naplaćen i na posebnom računu suda izdvojen iznos od 8.008,76 kune, koji se odnosi na obračunati iznos zateznih kamata na iznos predujma poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak prvostupanjski sud je rješenjem broj Ovrpl-6524/11-16 od 5. travnja 2013. obustavio ovrhu i u tom dijelu ukinuo sve provedene ovršne radnje, ocijenivši da sukladno odredbi čl. 45. st. 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 177/04, 73/08, 80/10 i 114/11) obveza uplate predujma poreza i prireza dospijeva tek prilikom isplate plaće pa da stoga nije nastala niti obveza isplate zateznih kamata na dio bruto plaće koji se odnosi na predujam poreza i prireza iz plaće, odnosno da je za navedeni iznos ovrha neprovediva.

Drugostupanjski sud je, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja, žalbu ocijenio neosnovanom pri čemu je zauzeo pravno shvaćanje da sporni dio zaplijenjenog iznosa ne pripada ovrhovoditelju te da mu pravilno nije određena isplata istoga iznosa rješenjem o namirenju, odnosno da je u tom dijelu pravilno obustavljena ovrha.

Ovrhovoditelj u izvanrednoj reviziji podnesenoj protiv drugostupanjskog rješenja postavlja pravno pitanje: "Da li je Županijski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 127. st. 5. Ovršnog zakona i odredbu čl. 67. st. 2. Ovršnog zakona, kada je odbio žalbu ovrhovoditelja i potvrdio točku II. pobijanog rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu kojom se obustavlja postupak ovrhe za iznos 8.008,76 kn i u tom dijelu ukidaju sve provedene ovršne radnje?"

Obrazlažući razloge važnosti postavljenog pravnog pitanja u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP revident je u reviziji naveo da o postavljenom pravnom pitanju revizijski sud još nije zauzeo pravno shvaćanje, ali da o istome postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. U dokaz takvih navoda ovrhovoditelj se pozvao na rješenje Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici broj Gž-1304/13 od 4. lipnja 2013, rješenje Županijskog suda u Osijeku broj Gž-4412/2014 od 8. prosinca 2014. te rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gžovr-5037/13 od 10. prosinca 2013. i broj Gžovr-6498/13 od 10. prosinca 2013. U navedenim odlukama sudovi su izrazili pravno shvaćanje da je sud u postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika radi naplate bruto plaće, sukladno odredbi čl. 127. st. 5. OZ/10, dužan rješenjem o namirenju, sukladno obračunu porezne uprave odrediti dio koji se ima isplatiti na pojedine račune po osnovi javnih davanja sukladno važećim propisima, a isplatu preostalog naplaćenog iznosa (pa tako i iznosa zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak za koji sukladno obračunu porezne uprave nije određeno da se kao javno davanje ima isplatiti na određeni račun) odrediti ovrhovoditelju, budući da ukupna tražbina s osnove neisplaćene bruto plaće dosuđene ovršnom ispravom pripada ovrhovoditelju, a da sud u ovršnom postupku nije ovlašten preispitivati pravilnost ovršne isprave pa tako niti zakonitost ovršne odluke u dijelu kojim je odlučeno o zateznim kamatama na dosuđeni iznos bruto plaće.

Odlučujući o dopuštenosti ovrhovoditeljeve izvanredne revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP te čl. 19. st. 1. OZ/10 vijeće je ocijenilo da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Na temelju odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP pobijano drugostupanjsko rješenje ispitano je samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pravnog pitanja postavljenog u izvanrednoj reviziji.

Ovrhovoditelj u reviziji osporava pravilnost odluke o obustavi ovršnog postupka u iznosu od 8.008,76 kune ističući da sud u ovršnom postupku nije ovlašten preispitivati pravilnost ovršne isprave (pa tako niti zakonitost ovršne isprave u dijelu kojim je odlučeno o zateznoj kamati na dio dosuđenog iznosa). Smatra da je prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 127. st. 5. OZ/10, nakon što je izuzeo i odredio dio od ukupno naplaćenog iznosa koji se odnosi na doprinose za mirovinsko osiguranje s pripadajućim kamatama i predujam poreza i prireza porezu na dohodak, za preostali naplaćeni iznos, pored iznosa neto plaće sa zateznom kamatom, rješenjem o namirenju trebao odrediti da se isplati na račun ovrhovoditeljice.

Iz spisa proizlazi da je ovrhovoditelj u prijedlogom za ovrhu u ovoj pravnoj stvari zahtijevao da sud donese rješenje o ovrsi te da sukladno obračunu porezne uprave donese rješenje o namirenju, kojim će određeno odrediti dio zaplijenjenog iznosa koji će se isplatiti poreznoj upravi, dio koji će se isplatiti na račun na koji se uplaćuju doprinosi te da se ovrhovoditelju na njegov račun ima isplatiti iznos neto plaće sa pripadajućim zateznim kamatama.

Odlučujući o osnovanosti ovrhovoditeljevog prijedloga za ovrhu sud prvog stupnja je prijedlog ocijenio osnovanim te otiskivanjem štambilja donio rješenje o ovrsi broj Ovrpl- 6254/11 od 16. siječnja 2012. kojim je odredio predloženu ovrhu.

Prilikom odlučivanja o prijedlogu za ovrhu sud je, sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP u vezi s čl. 19. st. 1. OZ/08, vezan ovršnim prijedlogom koji je ovrhovoditelj istaknuo u tom prijedlogu, a ovrhovoditelj ovršnim prijedlogom može tražiti ovrhu radi namirenja tražbine iz ovršne isprave u cijelosti ili u manjem iznosu od iznosa koji je ovlašten tražiti na temelju ovršne isprave.

S obzirom da je sud prvog stupnja donošenjem rješenja o namirenju u cijelosti postupio po ovršnom zahtjevu ovrhovoditelja (određivanjem iz cjelokupno naplaćenog iznosa bruto plaće sa obračunatim zateznim kamatama na taj iznos, dijela koji će se isplatiti poreznoj upravi po osnovi predujma poreza i prireza porezu na dohodak, odnosno u odgovarajuće fondove po osnovi dužnih doprinosa za zateznim kamatama te ovrhovoditelju zatraženi iznos neto plaće sa zateznom kamatom) to prema pravnom shvaćanju ovoga suda u odnosu na ostali naplaćeni iznos od 8.008,76 kune, koji se odnosi na obračunatu zateznu kamatu na dosuđeni porez i prirez porezu na dohodak, za koji iznos porezna uprava u dostavljenom obračunu nije odredila da se ima isplatiti na odgovarajući račun, niti je isplatu tog iznosa ovršnim prijedlogom zahtijevao ovrhovoditelj, sukladno odredbi čl. 67. st. 2. OZ/08 u vezi s čl. 41. OZ/08, zbog prekoračenja granica određenih rješenjem o ovrsi, u tom dijelu ovrha nije provediva pa je istu zbog navedenih razloga valjalo obustaviti.

Zbog navedenog je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP te čl. 19. st. 2. OZ/10 odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 6. veljače 2019.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.