Rev-1242/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1242/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić, Viktorije Lovrić i Aleksandra Peruzovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. Š. iz B., koga zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u B., protiv tuženika F. K. iz B., koga zastupa punomoćnik J. J., odvjetnik u B., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1171/08-2 od 15. svibnja 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-1070/06-22 od 20. rujna 2007., u sjednici održanoj 14. travnja 2010.

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika F. K. iz B. protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1171/08-2 od 15. svibnja 2008. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Općinski sud u Bjelovaru presudom poslovni broj P-1070/06-22 od 20. rujna 2007. naložio je tuženiku F. K. iz B. isplatiti tužitelju T. Š. iz B. 22.000 Eura sa zateznom kamatom po stopi koju na štedne uloge po viđenju na novčana sredstva u Eurima plaća E.&S. b. d.d. R. tekućom od 2. listopada 2006. do isplate te naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 18.295,00 kuna, sve u roku od 15 dana.

Županijski sud u Bjelovaru presudom poslovni broj Gž-1171/08-2 od 15. svibnja 2008. odbio je tuženikovu žalbu i potvrdio prvostupanjsku presudu. Odbijeni su i zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbe i odgovora na žalbu.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

Revizija je neosnovana.

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 - dalje: ZPP/03), koji se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“, broj 84/08) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije ispitan jer nije određeno naveden. Revizijom je naime dopušteno pobijati drugostupanjsku presudu zbog bitnih povreda odredaba postupka navedenih u odredbi čl. 385. st. 1. točka 1. ZPP, dakle zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP/03, osim ako se povreda odnosi na stvarnu i mjesnu nadležnost (članak 354. stavak 2. točka 3.), ako je prvostupanjski sud protivno odredbama ZPP/03 donio presudu bez održavanja rasprave (članak 354. stavak 2. točka 5.) ili ako je odlučeno o zahtjevu o kojemu već teče parnica (članak 354. stavak 2. točka 9.) kao i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1.ZPP/03 koja je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom. U ovom slučaju nisu konkretizirane ni bitne povrede odredaba postupka niti parnične radnje kojima bi sud počinio bitne povrede.

Revizijskim prigovorom tuženika istaknutim u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova, faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.

Nije osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava.

Tužbeni zahtjev odnosi se na isplatu 22.000 eura s pripadajućim zateznim kamatama od podnošenja tužbe sudu do isplate koje tužitelj potražuje od tuženika tvrdeći da je s tuženikom sklopio ugovor o zajmu 30.000 eura, da je predao tuženiku ugovorenu svotu, te da mu je tuženik vratio samo 8.000 eura.

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi:

- da se tužitelj T. Š. obvezao krajem 2005. predati tuženiku F. K. 30.000 Eura, a ovaj da se obvezao vratiti navedeni iznos Eura u kratkom roku s time što rok vraćanja nije ugovoren,

- da je tužitelj predao tuženiku 30.000 Eura, a tuženik da je do podnošenja tužbe sudu vratio 8.000 Eura,

- da je tužitelj najkasnije podnošenjem tužbe pozvao tuženika na vraćanje pozajmljene svote.

Revizijski sud je pošao od navedenih utvrđenja nižestupanjskih sudova kada je cijenio osnovanost revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

Iz utvrđenih činjenica proizlazi da su stranke sklopile ugovor o zajmu iz čl. 557.st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, dalje:OZ) koji je međutim ništav po čl. 103. ZOO jer je sklopljen suprotno prisilnim propisima.

Zakonom o deviznom poslovanju (“Narodne novine”, broj 96/03.) propisano je u čl. 17. da kredite u stranim sredstvima plaćanja mogu rezidentima odobravati banke. Ostali rezidenti ne smiju međusobno odobravati kredite u stranim sredstvima plaćanja. Zabrana se po čl. 17. Zakona odnosi i na plaćanja.

Iz navedene odredbe, argumentum a contrario, treba zaključiti da obzirom da Zakon ne propisuje mogućnost pozajmljivanja deviza između domaćih fizičkih osoba i između domaćih fizičkih i stranih osoba, ugovor o zajmu deviza između navedenih osoba nije dopušten. Člankom 104. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu.

Kako je prema utvrđenju nižestupanjskih sudova tužitelji predao tuženiku u ispunjenju "obveze" iz ništavog pravnog posla iznos od 30.000 Eura, a ovaj je pak vratio tužitelju samo 8.000 Eura, to tužitelj osnovano traži povrat deviznih sredstava u iznosu od 22.000 Eura zajedno sa pripadajućim kamatama.

Zato je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenjeno materijalno pravo. Imajući u vidu navedene razloge valjalo je odbiti tuženikovu reviziju kao neosnovanu po čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 14. travnja 2010.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.