Gzp-737/2008-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 737/08-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari predlagatelja A. B. iz P., kojeg zastupaju punomoćnici I. Š. i B. V., odvjetnici u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, Zagreb, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 29. svibnja 2008., dana 27. kolovoza 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Zadru dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod posl. br. Gž-1984/07 u roku od 3 (tri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se predlagatelju primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu 13.000,00 kn (trinaesttisućakuna).

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Kod ovog suda 29. svibnja 2008. primljen je zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, temeljem odredbe čl. 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", br. 150/05, 16/07 i 113/08, dalje: ZS), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog dugog trajanja postupka i zbog nedonošenja sudske odluke u predmetu, koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva vodi kod Županijskog suda u Zadru pod poslovnim brojem Gž-1984/07.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljenog preslika spisa Općinskog suda u Pagu prvotnog posl. br. P-58/97, zatim posl. br. P-20/05, očitovanja Županijskog suda u Zadru od 24. veljače 2009. i službene provjere kod Županijskog suda u Zadru utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'', br. 41/01- pročišćeni tekst i 55/01-ispravak, dalje: Ustav).

Postupak je pokrenut 17. ožujka 1997. pred Općinskim sudom u Pagu, tužbom tužiteljice L. M., protiv I-tuženika A. B. (predlagatelj u ovom postupku) i II-tuženice Republike Hrvatske, radi utvrđenja prava vlasništva.

Prije pravno relevantnog razdoblja, koje počinje 6. studenoga 1997., nakon što je 5. studenoga 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine - Međunarodni ugovori'', br. 18/97, 14/02 i 1/06, dalje: Zakon o potvrđivanju Konvencije) sud je otpremio tužbu tuženicima na odgovor. U pravno relevantnom razdoblju poduzete su i provedene slijedeće radnje:

- pisani odgovor na tužbu podnijeli su II-tuženica 13. studenoga 1997. i I-tuženik 21. studenoga 1997.;

- na prvo ročište za glavnu raspravu 22. prosinca 1997. nisu pristupili uredno pozvani tuženici, tužiteljica je predala podnesak kojim se očitovala na navode II-tuženice iz odgovora na tužbu, tužiteljica je iznijela nove činjenice;

- podneskom od 24. travnja 1998. I-tuženik se očitovao o dotadašnjem tijeku postupka;

- na ročištu 27. travnja 1998. tužiteljica je iznijela pojašnjenja glede predmeta spora;

- ročište zakazano za 22. travnja 1999. odgođeno je za 25. svibnja 1999.;

- ročište 25. svibnja 1999. odgođeno je zbog nedolaska stranaka te je iduće ročište zakazano za 2. srpnja 1999.;

- ročište 2. srpnja 1999. na kojem se trebao izvesti očevid na mjestu prijepora odgođeno je zbog nedolaska stranaka i vještaka;

- na ročištu 5. srpnja 1999. izveden je očevid na mjestu prijepora uz sudjelovanje vještaka mjernika;

- podneskom od 30. srpnja 1999. tužiteljica se očitovala o dotadašnjem tijeku postupka i povukla tužbu u odnosu na II-tuženicu;

- na ročište 23. kolovoza 1999. nije pristupio uredno pozvani tuženik, tužiteljica nije dostavila isprave sukladno traženju s prethodnog ročišta, dok je ročište odgođeno i iduće ročište zakazano za 28. rujna 1999.;

- sud je dopisom od 24. kolovoza 1999. zatražio relevantne isprave od Ureda za katastar i geodetske poslove, Pag;

- ročište zakazano za 28. rujna 1999. odgođeno je zbog spriječenosti raspravnog suca;

- na ročištu 22. svibnja 2000. utvrđeno je da je pribavljen parnični spis istog suda posl. br. P-245/93, zaključena je glavna rasprava;

- protiv presude Općinskog suda u Pagu posl. br. P-58/97-27 od 22. svibnja 2000., kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev, a koja je otpremljena 6. studenoga 2001., žalbu je podnio tuženik 4. prosinca 2001.;

- spis je 26. travnja 2002. otpremljen Županijskom sudu u Zadru, koji je rješenjem posl. br. Gž-633/02 od 12. siječnja 2005. uvažio žalbu tuženika, ukinuo pobijanu presudu i predmet vratio istom sudu na ponovno suđenje, a to zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99 i 88/01);

- ročište 13. ožujka 2006. odgođeno je na prijedlog stranaka te je iduće ročište zakazano za 12. lipnja 2006.;

- na ročištu 12. lipnja 2006. raspravljalo se o predmetu spora, određeno je pribaviti spis istog suda posl. br. P-245/93 te saslušanje vještaka mjernika;

- ročište 1. rujna 2006. odgođen je za 17. listopada 2006. zbog službene spriječenosti raspravnog suca;

- na ročištu 17. listopada 2006. saslušan je vještak mjernik, na prijedlog tužiteljice određeno je izvođenje očevida na mjestu prijepora uz sudjelovanje vještaka mjernika;

- ročište 22. studenoga 2006. odgođeno je na prijedlog tužiteljice te iduće ročište određeno za 26. veljače 2007.;

- na ročištu 26. veljače 2007. raspravljalo se o predmetu spora te je iduće ročišta radi izvođenja očevida na mjestu prijepora određeno za 21. ožujka 2007.;

- na ročištu 21. ožujka 2007. izveden je očevid na mjestu prijepora uz sudjelovanje vještaka mjernika;

- na ročištu 27. srpnja 2007. tuženiku je predan podnesak tužiteljice od 10. srpnja 2007., kojim je jasnije odredila tužbeni zahtjev, raspravljalo se o predmetu spora, zaključena je glavna rasprava i presuda objavljena na ročištu 10. kolovoza 2007.;

- protiv presude i rješenja Općinskog suda u Pagu posl. br. P-20/05-53 od 10. kolovoza 2007., kojim je odbijen tužbeni zahtjev i riješeno da je tužba u odnosu na II-tuženicu povučena, žalbe su podnijeli tužiteljica 13. rujna 2007. i tuženik 17. rujna 2007., dok je tuženik 21. rujna 2007. podnio odgovor na žalbu tužiteljice;

- spis je 22. listopada 2007. dostavljen Županijskom sudu u Zadru, pred kojim se postupak vodi pod posl. br. Gž-1984/07.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku smatra se, u pravilu, razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom njegovog zahtjeva za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku.

Stoga, predmetni postupak započeo je 17. ožujka 1997., kada je podnesena tužba, i traje do 27. kolovoza 2009., kada je odlučeno o zahtjevu predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, što ukupno iznosi 12 godina, 5 mjeseci i 10 dana. Međutim, u konkretnom slučaju pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja počinje teći tek od 6. studenoga 1997. te završava 27. kolovoza 2009., kada je donesena odluka o zahtjevu predlagatelja (s obzirom da je postupak još uvijek u tijeku), što pak ukupno iznosi 11 (jedanaest) godina, 9 (devet) mjeseci i 21 (dvadesetjedan) dan. Sagledavajući postupak kao cjelinu Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je dugim trajanjem ovog postupka pred Općinskim sudom u Pagu i Županijskim sudom u Zadru predlagatelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, a koje je zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava.

Već samom duljinom trajanja postupka u pravno relevantnom razdoblju preko jedanaest godina povrijeđen je standard suđenja u razumnom roku, jer je sukladno odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08, dalje: ZPP), postupak trebalo provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku sa što manje troškova, uz onemogućavanje svake zlouporabe prava dok je u odredbi čl. 311. st. 2. ZPP izraženo nastojanje za koncentracijom glavne rasprave, tako da se po mogućnosti postupak dovrši na što manje ročišta. Naime, iako je prvostupanjski sud tijekom postupka poduzimao brojne procesne aktivnosti (zakazao 18 ročišta, a od toga je odgodio 8 ročišta, u dva navrata izveo očevid na mjestu prijepora uz sudjelovanje vještaka mjernika) koje su rezultirale donošenjem dviju meritornih odluka kojim je odlučeno o pravima predlagatelja, međutim, činjenica da je prvotna prvostupanjska odluka (posl. br. P- 58/97-27 od 22. svibnja 2000.) uslijed nepravilnosti ukinuta odlukom višeg suda (rješenje Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-633/02 od 12. siječnja 2005.), te da postupak ni nakon jedanaest godina još nije pravomoćno završen, daju osnova zaključku da postupak nije vođen dovoljno djelotvorno i učinkovito.

Dugotrajnosti postupka pridonio je i Županijski sud u Zadru pred kojim je žalbeni postupak (posl. br. Gž-633/02) trajao gotovo 3 godine, dok sada u novom žalbenom postupku (posl. br. Gž-1984/07) traje 1 godinu i 10 mjeseci.

Međutim, valja istaknuti da je predlagatelj svojim radnjama u postupku pridonio duljini trajanja postupka. To stoga što predlagatelj, kao tuženik nije nastojao odmah u odgovoru na tužbu očitovati se o zahtjevima i navodima tužbe te predložiti dokaze kojima potkrjepljuje te navode i priložiti relevantne isprave, niti se je odmah izjasnio o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke, odnosno nije ažurno stavio sve dokazne prijedloge i iznio sve činjenice kojima obrazlaže svoje prijedloge i pobija prijedloge protivnika, već je isto predlagatelj činio naknadno i u više navrata. Tako se zamjećuje da je između ostalih razloga i tuženik svojim nedolascima pridonio odgodi nekoliko ročišta (25. svibnja 1999., 2. srpnja 1999., 23. kolovoza 1999., 13. ožujka 2006.). Slijedom navedenog, proizlazi zaključak da predlagatelj, kao tuženik u predmetnoj parnici, svojim držanjem nije u dovoljnoj mjeri pokazao nastojanje da se predmetni postupak provede bez odugovlačenja i u razumnom roku.

Po ocjeni ovog suda predmetni postupak je složen, s obzirom da su tijekom postupka ponuđene i službeno pribavljane mnogobrojne isprave za dokaz navoda stranaka, izveden je dokaz očevidom na mjestu prijepora uz sudjelovanje vještaka mjernika, koji je dopunski saslušan, nakon čega je ponovljen očevid na mjestu prijepora uz sudjelovanje vještaka mjernika. No, unatoč tome što je sud trebao ispitati opsežan dokazni materijal, tako utvrđena složenost ne opravdava duljinu postupka u dvanaestogodišnjem trajanju.

Međutim, navedeni doprinos predlagatelja i složenost postupka ne opravdavaju utvrđenu duljinu postupka, koje je posljedica, u pretežitom dijelu, neučinkovitog i neažurnog postupanja nadležnih sudova, pa stoga Vrhovni sud Republike Hrvatske nalazi da je predlagatelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava.

Visinu primjerene novčane naknade u iznosu 13.000,00 kn, koja pripada predlagatelju uslijed utvrđene povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku, ovaj sud odmjerio je imajući na umu sve obrazložene okolnosti, a osobito navedeni doprinos predlagatelja i složenost postupka, kao i s obzirom na socijalne prilike te na općepoznate složene i otežane gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 27. kolovoza 2009.

Sudac:

Željko Glušić, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može podnijeti ustavna tužba.