Legislator Case Law & Legislation
Pn-78/2016-20 AI generated

Court orders defendant to pay medical costs and interest for hidden injury negligence under ZOO Article 1095.

Case Number Pn-78/2016-20
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Allowed / Granted

Legislator summary

AI generated

The court ruled in favor of the plaintiff, ordering the defendant to pay medical expenses and statutory interest for injuries sustained in a hidden negligence incident. The plaintiff argued that the defendant concealed the accident, leading to severe injuries requiring surgery, while the defendant contested the full liability. The court found the defendant liable under Article 1095 of the Obligations Act, mandating payment of the full medical bill plus interest and legal costs.

Legislator headnote

AI generated

Article 1095 paragraph 1 of the Obligations Act; Article 29 paragraph 1 of the Obligations Act; Article 154 paragraph 1 of the Civil Procedure Act: A tortfeasor who conceals an injury is liable for all necessary medical costs and lost wages, and the court must award statutory interest and litigation costs to the injured party.

Keywords

AI generated
Article 1095 Obligations Act hidden negligence liability medical expense compensation statutory interest award litigation cost allocation tort concealment duty personal injury damages

Cited Legislation

AI generated
Article 1095 paragraph 1 of the Obligations Act
Article 29 paragraph 1 of the Obligations Act
Article 154 paragraph 1 of the Civil Procedure Act
Article 30 paragraph 2 of the Enforcement Act

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Poslovni broj: 1 Pn-78/16-20

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sucu pojedincu Jeleni Rajić, u pravnoj stvari tužitelja A. H. iz V., OIB …, zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku iz Z., protiv tuženika J. o. d.d., Podružnica Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku I. G., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 14. ožujka 2017. u prisutnosti punomoćnika stranaka, temeljem odredbe čl. 335 ZPP-a, 25. travnja 2017.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku J. o. d.d., Z., OIB: …, isplatiti tužitelju A. H. iz V., OIB: …, iznos od 13.597,50 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. siječnja 2014. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku J. o. d.d., Z., OIB: …, isplatiti tužitelju A. H. iz V., OIB: …, iznos od 54,54 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2014. do 31. srpnja 2015.u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena a od 1.kolovoza 2015 pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku J. o. d.d., Z., OIB: …, isplatiti tužitelju A. H. iz V., OIB: …, iznos od 18.824,19 kuna na ime nepodmirenih zateznih kamata za razdoblje do 9. siječnja 2014., u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 10.312,50 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi navodi da je 13. listopada 2000., u nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika, zadobio teške tjelesne ozljede, između ostalih i otvoreni prijelom desne bedrene kosti i luksacioni prijelom lijeve bedrene kosti. Nadalje navodi da dugotrajno liječenje provedeno u nadležnim zdravstvenim ustanovama, temeljem zdravstvene zaštite iz osnovnog zdravstvenog osiguranja, nije rezultiralo poboljšanjem niti stabilnošću postojećeg zdravstvenog stanja, radi čega je bio prisiljen potražiti druga specijalistička mišljenja. Tako mu je po liječniku specijalistu u Specijalnoj bolnici D. N. preporučen operativni zahvat na lijevom kuku, budući da je prilikom pregleda u toj bolnici utvrđeno da se nakon konzervativnog liječenja prijeloma lijevog kuka razvila artroza, uslijed čega je bio teže pokretan. Kako ne bi došlo do daljnjeg pogoršanja njegova zdravstvenog stanja, zbog dugotrajnog čekanja, operativni zahvat izvršen je u navedenoj privatnoj klinici 20. veljače 2007. prilikom čega mu je izdan račun na ukupni iznos od 42.150,00 kuna, koji je u cijelosti podmirio. Slijedom navedenoga, potražuje od tuženika da mu na ime naknade materijalne štete za troškove liječenja plati iznos od 42.150,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. veljače 2007. pa do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka.

U odgovoru na tužbu, tuženik je u cijelosti priznao nastanak štetnog događaja, odgovornost i pasivnu legitimaciju, dok je osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Naveo je da smatra da kod tužitelja nije bio potreban liječnički zahvat u specijalnoj bolnici D. N. zbog sporosti, dugotrajnosti i neučinkovitosti liječenja provedenog od zdravstvenih ustanova u sustavu Zavoda (u daljnjem tekstu: Zavod). Nadalje je naveo da je sporno je li zdravstveno stanje tužitelja posljedica nezgode iz 2000. ili neke druge bolesti, kao i je li bilo medicinski opravdano obaviti zahvat u smislu poboljšavanja ili održavanja zdravlja tužitelja. Ujedno je naveo da tužitelj sebi želi pridobiti nepripadajuću imovinsku korist u vidu zakonskih zateznih kamata za period od tri godine obzirom da se prije podnošenja tužbe nije obratio tuženiku u mirnom postupku.

Presudom ovog suda poslovni broj P-208/10 od 16. lipnja 2014. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 28.552,50 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. siječnja 2014. do isplate, u roku 15 dana, te je tužitelj odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva, i to za iznos od 13.597,50 na ime glavnice, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. siječnja 2014. do isplate i za iznos od 18.74302 kune na ime nepodmirenog dijela zakonskih zateznih kamata tekućih do 08. siječnja 2014., kao neosnovani uz naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 12.937,50 kuna.

Rješenjem Ž. s. u V. G. poslovni broj Gž-1667/14 od 6. svibnja 2016. ukinuta je navedena presuda u dijelu pod stavkom II. izreke te u dijelu gdje nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova preko dosuđenog iznosa i predmet je vraćen u tom dijelu na ponovno odlučivanje.

Uređenim tužbenim zahtjevom od 2. ožujka 2017. tužitelj potražuje isplatu iznosa od 13.597,50 kuna zajedno sa pripadajućim kamatama tekućim od 10. siječnja 2014. do isplate te 54,54 kuna zajedno sa pripadajućim kamatama tekućim od 15. srpnja 2014. do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka.

Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u presudu O. s. u V. G., poslovni broj P-162/02 od 20. prosinca 2005. (list 5-14 spisa), presudu Ž. s. u V. G., poslovni broj Gž- 1241/06 od 18. listopada 2006. (list 15-19 spisa), otpusno pismo Specijalne bolnice D. N. (list 20 spisa), nalaz Specijalne bolnice D. N. od 13. prosinca 2006. (list 21 spisa), račun br. 413/2007 od 22. veljače 2007. (list 22 spisa), medicinsko vještvo Hrvatskog liječničkog zbora Hrvatskog društva za medicinska vještačenja od 11. veljače 2009. (list 27-30 spisa), otpusna pisma Kliničkog bolničkog centra Z., Klinike za kirurgiju medicinskog fakulteta (list 40 i 41 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 42 - 44 spisa), podatke o cijeni zahvata Kliničkog bolničkog centra Z. od 16. veljače 2011. (list 48 spisa), podatke o cijeni zahvata Kliničkog bolničkog centra Z., Klinike za kirurgiju medicinskog fakulteta od 08. studenoga 2011. (list 53 spisa), podatke o zahvatu ugradnje BEP-RES Klinike za ortopediju od 11. listopada 2012. (list 71 spisa), otpusno pismo Kliničkog bolničkog centra Z., kirurške klinike medicinskog fakulteta (list 91 spisa), dopis Specijalne bolnice D. N. od 15. siječnja 2014. (list 102 spisa), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku prim.dr.sc. M. M., dr. med. (list 88-90 spisa), usmeno je saslušan vještak prim.dr.sc. M. M. (list 115- 116 spisa), izvršen je uvid u potvrde o plaćanju (list 150-151 spisa), izvješće o uplati naknade (list 171 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku ing. R. (list 178-183, 200 spisa) te je isti dodatno usmeno saslušan (list 197-198 spisa).

Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

Povodom prigovora tuženika da tužitelj sebi želi pridobiti nepripadajuću imovinsku korist u vidu zakonskih zateznih kamata za period od tri godine obzirom da se prije podnošenja tužbe nije obratio tuženiku u mirnom postupku valja reći da je isti u cijelosti neosnovan obzirom da je iz potvrde o primitku pošiljke vidljivo da se tužitelj obratio tuženiku 9. srpnja 2009., dakle, prije podnošenja tužbe.

Između stranaka je nesporno da je po osnovi predmetne naknade štete tuženik isplatio iznos od 20.000,00 kuna 9. siječnja 2014. te 43.304,80 kuna 14. srpnja 2014. Isto tako je nesporno da je sukladno presudi ovog suda poslovni broj P-208/10 od 16. lipnja 2014. tuženik pravomoćno dužan isplatiti iznos od 28.552,50 kuna po osnovi dijela glavnog potraživanja zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos od 10. siječnja 2014. do isplate te 12.937,50 kuna po osnovi parničnih troškova zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos za razdoblje od 16. lipnja 2014. do isplate.

Među strankama je sporno kada je dospjela obveza naknade štete- danom podnošenja tužbe ili u trenutku plaćanja računa broj 413/07 22. veljače 2007. pa time da li je tuženik platio zatezne kamate tekuće od 23. veljače 2007. ili 24. ožujka 2010. pa je radi utvrđivanja ovih spornih činjenica provedeno financijsko vještačenje.

U svom nalazu i mišljenju, a nakon uvida u dokumentaciju koja prileži spisu, a imajući u vidu uplate tuženika, vještak ing. R. navodi da u skladu sa utvrđenjima i izračunima, nakon obračuna pravomoćno presuđenih iznosa obveze po osnovi dijela glavnog potraživanja, parničnih troškova i pripadajućih zateznih kamata na te iznose, te uračunavanja obavljenih uplata u skladu s pravilima uračunavanja određenim Zakonom o obveznim odnosima, nepodmireno potraživanje tužitelja iznosi 13.597,50 kuna s osnove dospjelog nepodmirenog dijela glavnog potraživanja (razlike između iznosa predmetnog računa od 42.150,00 kuna i pravomoćno presuđene obveze od 28.552,50 kuna) zajedno sa zateznim kamatama za razdoblje od 10. siječnja 2014. do isplate; 18.824,19 kuna nepodmirenih zateznih kamata za razdoblje do 9. siječnja 2014. te 54,54 kuna dospjelog nepodmirenog dijela glavnog potraživanja zajedno sa zateznim kamatama za razdoblje od 15. srpnja 2014. do isplate. U svojoj dopuni nalaza i mišljenja na ročištu 14. ožujka 2017., a nakon prigovora tuženika početku tijeka zateznih kamata, vještak je sačinio i alternativni izračun po kojem bi se početak tijeka zateznih kamata uzeo 9.ožujka 2010. kao datum pokretanja sudskog postupka, po kojem zatezne kamate na iznos od 42.150,00 kn (iznos predmetnog troška liječenja) za razdoblje od 9.ožujka 2010. do 9.siječnja 2014. godine iznose ukupno 20.518,40 kn, u kojem smislu, a u skladu s pravilima uračunavanja određenima Zakon o obveznim odnosima uplatom iznosa od 20.000,00 kuna 9.siječnja 2014. djelomično su podmirene dospjele zatezne kamate, te je s tim datumom ostao nepodmireni iznos zateznih kamata od 518,40 kn. Imajući ovaj izračun u vidu, u danom pisanom mišljenju mijenjala bi se druga točka te umjesto iznosa od 18.824,19 kn nepodmirenih zateznih kamata za razdoblje do 9. siječnja 2014. u ovom bi slučaju stajao iznos od 518,40 kn po istom osnovu. U preostalom dijelu pisanog nalaza i mišljenja nije imao izmjena u smislu tuženikovog prijedloga.

Nalazu i mišljenju vještaka od 17. veljače 2017. u dijelu kojem je izračunao ostatak potraživanja tužitelja sud je u cijelosti poklonio vjeru, jer je dan stručno i objektivno, na temelju priležeće dokumentacije i sukladno pravilima o uračunavanju određenim odredbama Zakona o obveznim odnosima, od strane osobe koja raspolaže potrebnim stručnim znanjem za ocjenu odlučnih činjenica.

Slijedom navedenoga, sud nalazi osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja, s time da mu pripada i pravo na zakonsku zateznu kamatu na iznos plaćenih troškova od dana izvršenog plaćanja, sve temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje ZOO) kojom je propisano da je onaj tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

Iz računa broj 413/2007 od 22. veljače 2007. izdanog tužitelju od Specijalne bolnice D. N. utvrđeno je da cijena preoperativnog pregleda i operativnog zahvata iznosi 42.150,00 kuna, kao i da je navedeni račun podmiren u cijelosti. Stoga sud smatra da je tuženik dužan tužitelju naknaditi cjelokupni navedeni iznos sa zakonskom zateznom kamatom od prvog slijedećeg dana nakon dana plaćanja računa.

Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao i izreci i naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 13.597,50 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. siječnja 2014. pa do isplate, iznos od 54,54 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2014. do isplate kao i iznos od 18.824,19 kuna na ime nepodmirenih zateznih kamata za razdoblje do 9. siječnja 2014., u roku 15 dana (stavak I.-III. izreke).

Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1 ZOO po stopi određenoj čl. 29. st. 2 ZOO .

Odluku o troškovima parničnog postupka, sud temelji na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 ,25/13 i 89/14 –dalje u tekstu ZPP) obzirom da je tuženik u ovom postupku uspio u cijelosti.

Istu odluku sud je donio primjenom odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 144/14; u daljnjem tekstu: Tarifa) i sukladno postavljenom zahtjevu tužitelja u priloženim troškovniku.

Sud smatra opravdanim zahtjev za naknadu parničnog troška tužitelja uz dosuđeni dio u iznosu od 12.937,50 kuna, u dijelu u kojem se isti odnosi na slijedeće radnje: sastav žalbe protiv presude (Tbr 10/1 Tarife) u iznosu od 1.250,00 kuna, zastupanje na ročištima 20. rujna 2016., 18. listopada 2016., 29. studenog 2016., 3. ožujka 2017., i 14. ožujka 2017. (Tbr 9/1 Tarife) u iznosu od 1.000,00 kuna za svaki pristup ili ukupno 5.000,00 kuna, kao i sastav podneska 11. listopada 2016. i 24. veljače 2017. (Tbr 7/1 Tarife) u iznosu od 1.000,00 kuna za svaki. Na iznos od 8.250,00 kuna tužitelju pripada pravo na PDV na odvjetničku uslugu od 2.062,50 kuna. dakle, ukupno je priznat trošak tužitelju u iznosu od 10.312,50 kuna pa je odlučeno kao u izreci pod stavkom II.

Na dosuđeni trošak parničnog postupka tužitelju je valjalo dosuditi i pripadajuću zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana presuđenja pa do isplate supsidijarnom primjenom odredbe čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona.

Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Velikoj Gorici 25. travnja 2017.

S U D A C

Jelena Rajić, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Velikoj Gorici. Žalba se podnosi putem ovog suda, u pet istovjetnih primjeraka, u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Davorka Fučkala