Croatian Supreme Court dismisses appeal for lack of reasons regarding legal uniformity under Article 382 of ZPP.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal as inadmissible, ruling that the lower court's decision on litigation costs did not require uniform interpretation of the law. The plaintiff argued that the definition of litigation costs in Article 164 of the Civil Procedure Act was unclear, but failed to provide specific reasons why this issue was vital for legal consistency. Consequently, the court determined that without explicit arguments demonstrating a conflict in judicial practice or a need for uniform application, the appeal could not be entertained.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 2. ZPP; čl. 382. st. 3. ZPP; čl. 53. st. 4. ZPP; čl. 392. st. 1. ZPP: An appeal is inadmissible if the appellant fails to specify the legal question and articulate reasons why its resolution is necessary for ensuring the uniform application of the law and equality of citizens.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Revt 120/11-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske po sutkinji Jasni Guštek, u pravnoj stvari tužitelja B. d.o.o. I., kojeg zastupaju punomoćnici M. H. i M. H., odvjetnici u O., protiv tuženika P. I. d.o.o. P., kojeg zastupaju punomoćnici B. G. i H. B., odvjetnici u O., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3607/07 od 5. listopada 2010., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-523/05 od 3. travnja 2007., 16. siječnja 2012.
r i j e š i o j e:
Odbacuje se tužiteljeva revizija kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 150.719,00 kn sa zateznom kamatom od 1. siječnja 1999. do isplate (t. I.izreke) te mu naknaditi trošak parničnog postupka 13.772,00 kn (t. II. izreke).
Drugostupanjskom presudom odbijena je tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u t. I. izreke i u dijelu t. II. izreke kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 8.906,00 kn (t. I. izreke), a prihvaćena je žalba tuženika i preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu t. II. izreke kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.866,00 kn na način da je odbijen zahtjev za naknadu troška u tom iznosu (t. II. izreke) Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja i tuženika za naknadu troška žalbenog postupka (t. III. i IV. izreke).
Protiv drugostupanjske presude u dijelu pod t. II. izreke (odluka o trošku) tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP, jer odluka o sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog i postupovnopravnog pitanja važnog za jedinstvenu primjenu zakona. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu u t. II. na način da obveže tuženika da tužitelju naknadi trošak u iznosu 4.866,00 kn.
Odgovor na reviziju tužitelja nije podnesen.
Revizija nije dopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08. i 123/08. - dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).
Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.
U konkretnom slučaju tužitelj u reviziji navodi određeno pravno pitanje zbog kojeg podnosi reviziju (je li zahtjev za naknadu troška postupka u odnosu na sudske pristojbe dovoljno određen u smislu čl. 164. st. 2. ZPP ako se zatraži naknada troška sudskih pristojbi po odluci suda ili takav zahtjev mora biti određeno novčano izražen?).
Međutim, u predmetnoj reviziji, osim što navodi „da nije potrebno niti napominjati izuzetnu važnost ovog pravnog pitanja za jedinstvenu primjenu zakona pa da bi bilo dobro da se o tome čuje glas Vrhovnog suda Republike Hrvatske“, tužitelj nije određeno naveo niti jedan od primjerice navedenih razloga, odnosno slučajeva iz čl. 382. st. 2. ZPP, pogotovo ne tvrdi da u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji postoji različita praksa drugostupanjskih sudova ili da revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, ili da je o tim pravnim pitanjima revizijski sud već zauzeo pravno shvaćanje, ali je drugostupanjska odluka utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, a ne navodi niti neke druge razloge. Dakle, tužitelj u reviziji nije izložio razloge zašto bi postavljeno pitanje bilo važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana.
Prema tome, kako predmetna revizija ne sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra neko pitanje važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana pa revizijski sud nije u mogućnosti niti ocijeniti je li ispunjena pretpostavka za dopuštenost revizije u tom smislu.
Zbog toga revizija tužitelja nije dopuštena pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP riješeno kao u izreci.
U Zagrebu 16. siječnja 2012.
Sutkinja:
Jasna Guštek, v.r.