Rev-2410/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2410/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K., A. K. i Z. K., rođ. K., svi iz O., koje zastupa H. B., odvjetnik iz O., protiv tuženika C. O. d.d. Z., Filijala N., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 15. siječnja 1998. godine, broj Gž-2350/97-2, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku od 06. listopada 1997. godine, broj P-849/97, u sjednici vijeća održanoj dana 20. veljače 2002. godine,

p r e s u d i o je:

I Prihvaća se revizija tužitelja te se preinačuje presuda Županijskog suda u Osijeku od 15. siječnja 1998. godine, br. Gž-2350/97-2, žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku od 06. listopada 1997. godine broj: P- 849/97.

II Tuženik je dužan isplatiti tužiteljima u ime parničnog troška iznos od 1.006,50 kuna.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja tužiteljima je za pretrpljenu nematerijalnu štetu s naslova pretrpljenih duševnih boli zbog smrti bliske osobe dosuđena pravična novčana naknada i to:

I-tužitelju M.K. iznos od 60.000,00 kuna;

II-tužiteljici A.K. iznos od 60.000,00 kuna;

III-tužiteljici Z.K. rođ. K. iznos od 40.000,00 kuna, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06. listopada 1997. godine do isplate.

Presudom suda drugog stupnja djelomično je prihvaćena žalba tuženika te je preinačena presuda suda prvog stupnja na način da je I-tužitelju i II-tužiteljici za duševne boli zbog smrti sina dosuđen sniženi iznos od 50.000,00 kuna, te III-tužiteljici zbog smrti brata sniženi iznos od 35.000,00 kuna, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06. listopada 1997. godine do isplate.

Protiv presude suda drugog stupnja tužitelji su pravovremeno izjavili reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači pobijanu presudu prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Nadležni državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

Predmet spora u ovom postupku predstavlja zahtjev tužitelja da im tuženik naknadi štetu, koja je posljedica štetnog događaja – prometne nezgode, u kojoj je kao suvozač smrtno stradao njihov sin, odnosno brat, pok. K.Z.

Revidenti osnovano tvrde, da je pobijana presuda zasnovana na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, te da se stoga ostvario revizijski razlog propisan odredbom čl. 385. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92 i 112/99- dalje ZPP).

U ovoj revizijskoj fazi postupka sporna je visina pravične novčane naknade za duševne bolove koju trpe tužitelji zbog smrti sina, odnosno brata.

Sud prvog stupnja je utvrdio, a sud drugog stupnja ocijenio je pravilnima utvrđenja suda drugog stupnja, iz kojih proizlazi:

- pok. K.Z. (star 20 godina) sin I i II-tužitelja i brat III- tužiteljice smrtno je stradao dana 09. kolovoza 1992. godine kao suvozač u osobnom vozilu kojim je upravljao D.B., osiguranik tužene od posljedica teških ozljeda zadobivenih u toj saobraćajnoj nezgodi;

- pok. K.Z. živio je do svoje smrti u trajnoj zajednici života, kako sa svojim roditeljima, tako i sa svojom sestrom, njihovi međusobni odnosi bili su izuzetno dobri, on im je bio oslonac u životu, te njegova smrt predstavlja za tužitelje veliki i nenadoknadivi gubitak, koji je im je prouzročio istinski jake i teške duševne bolove.

Na tako utvrđeno činjenično stanje, sud drugog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da pravičnu novčanu naknadu predstavljaju dosuđeni sniženi iznosi i to za roditelje iznos od 50.000,00 kuna, a za sestru iznos od 35.000,00 kuna.

Ocjenjujući utvrđene pravno relevantne činjenice i okolnosti konkretnog slučaja, odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u smislu odredbe čl. 201. Zakona o obveznim odnosima ( «Narodne novine» broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 12/99- dalje ZOO), a osobito jačinu pretrpljenih duševnih bolova, ovaj revizijski sud prihvaća ocjenu suda prvog stupnja o visini primjerene i pravične novčane naknade za ovaj vid nematerijalne štete.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP, a odnosi se na trošak sastava revizije po važećoj odvjetničkoj tarifi i PDV.

Iz navedenih razloga, a kako se nije ostvarila bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 20. veljače 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.