Rev-1883/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1883/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza, kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice E. L. C. iz Z., zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik iz Z., protiv tuženika C. d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju izjavljenu po tužiteljici protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 07. travnja 1998. godine broj Gž-4416/1997 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 20. studenog 1996. godine broj Pn-1450/1996 ispravljene rješenjem pod istim brojem od 03. ožujka 1997. godine, u sjednici održanoj dana 04. travnja 2001. godine,

p r e s u d i o je:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Ispravljenom prvostupanjskom presudom tužiteljici je dosuđena naknada materijalne i nematerijalne štete u ukupnom iznosu od 54.100,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 20. studenog 1996. godine, pa do isplate, te je tuženik obvezan naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 6.544,00 kn, dok je tužbeni zahtjev odbijen u dijelu radi isplate 13.000,00 kn.

Drugostupanjskom presudom djelomično je prihvaćena žalba tuženika, te preinačena prvostupanjska presuda tako da je tužbeni zahtjev odbijen u daljnjem dijelu radi isplate 13.000,00 kn, te je odlučeno da je tuženik dužan naknaditi parnični trošak u iznosu od ukupno 4.203,90 kn (umanjen je trošak dosuđen tužiteljici prvostupanjskom presudom u iznosu od 6.544,00 kn za 1.426,00 kn što iznosi 5.629,90 kn, te tuženiku dosuđen trošak od 1.426,00 kn).

Protiv navedene pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, da se pobijana presuda preinači u skladu sa navodima revizije.

Protivna stranka nije odgovorila na pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tužiteljice, te se o izjavljenoj reviziji nije izjasnio državni odvjetnik Republike Hrvatske. Revizija je neosnovana.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja zahtjev tužiteljice, da joj tuženik naknadi materijalnu i nematerijalnu štetu, koja joj je prouzrokovana u prometnoj nezgodi u kojoj je tužiteljica povrijeđena kao vozač motornog vozila, kojim je te zgode upravljala, pri čemu nije sporna odgovornost tuženika za štetu koju je prouzrokovao njegov osiguranik upravljajući svojim vozilom.

Tužiteljica smatra da joj je trebalo dosuditi veću naknadu za sve vidove nematerijalne štete i u tome se iscrpljuju prigovori u pogledu revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku pred nižim sudovima u bitnom je utvrđeno, da je tužiteljica zadobila udarnu ozljedu i natučenje glave sa krvnim podljevima čela, trzajnu povredu vratne kralježnice sa nategnućem muskulature vrata, te oštećenjem stražnjeg longitudinalnog ligamenta C3-6, kao i psihički stres, te je uslijed ovih povreda trpjela jake bolove kroz 10 dana, bolove srednje jačine 10 dana, a manje bolove 30 dana. U postupku je nadalje utvrđeno, da je tužiteljica trpjela jači strah kroz 2 dana, strah srednje jačine kroz 7 dana, a manji strah kroz daljnjih 20 dana, s time da je i dalje kod nje prisutan strah od prometa.

Prema utvrđenju nižih sudova posljedice povreda koje se očituju u težoj pokretljivosti glave i vrata sa pojavom alordoze vratne kralježnice, te u psihičkom statusu u vidu afektivne napetosti i anksioznosti – smanjili su opću životnu i radnu sposobnost tužiteljice za 10–15%. Imajući u vidu sve navedene važne okolnosti, napose utvrđenu jačinu i trajanje bolova i straha, te uzimajući u obzir da se štetni događaj u kojem je tužiteljica povrijeđena dogodio, kad je tužiteljica koja je po zanimanju liječnik bila u dobi od 29 godina života – ovaj Vrhovni sud nalazi, da je pobijanom presudom tužiteljici dosuđena primjerena novčana naknada za sve zatražene vidove nematerijalne štete, u skladu s odredbom čl. 200. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) i to na ime fizičkih bolova u iznosu od 10.000,00 kn; za strah u iznosu od 7.000,00 kn; te na ime duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 22.000,00 kn, pa se stoga nije ostvario istaknuti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji se iscrpljuje u prigovorima na navodno prenisko utvrđenu novčanu naknadu na ime nematerijalne štete.

Kako ne postoji ni ona bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 04. travnja 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz, v.r.