I Kž-704/2001-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-704/01-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Erike Kocijančić i Ane Garačić, kao članova vijeća i tajnice u odjelu – više sudske savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu prema mlt. L. T. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 192. st. 2. i 4. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 30. kolovoza 2001. godine broj I KM-24/00, u sjednici održanoj dana 06. ožujka 2002. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovana Šanteka,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je, temeljem čl. 82. st. 2. Zakona o sudovima za mladež obustavio postupak prema mlt. L.T. i mlt. A.D., zbog kaznenog djela spolnog odnošaja sa djetetom iz čl. 192. st. 2. i 4. KZ.

Temeljem čl. 86. Zakona o sudovima za mladež troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i predložio da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu, odjelu za mladež na ponovno suđenje, pred potpuno izmijenjenim vijećem.

Mlt. L.T. i mlt. A.D. podnijeli su po svom branitelju N.S., odvjetniku iz Z., odgovor na žalbu u kojem su predložili da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske je predložio da se žalba državnog odvjetnika uvaži, pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud pogrešnom ocjenom izvedenih dokaza pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je našao da nije dokazano da su maloljetnici počinili djelo za koje je stavljen prijedlog za izricanje maloljetničkih sankcija.

U žalbi se ne navode nikakvi novi dokazi, već se drugačije ocjenjujući iskaz oštećenice izvodi zaključak o tome da su maloljetnici u zajednici sa punoljetnima – B.T. i V.T. počinili kazneno djelo nasilnog spolnog odnošaja sa djetetom iz čl. 192. st. 2. i 4. KZ.

Međutim, po ocjeni ovog suda utvrđene činjenice – da je oštećenica I.P. na temelju svoje vlastite slobodne odluke došla u kuću obitelji mlt. L.T., a da je prethodno (dok nisu zaspali baka i djed maloljetnika) boravila sa maloljetnicima na dvorištu iste kuće, zatim da je kasnije u sobi, također bez primjene bilo kakve sile ili prijetnje, legla u krevet s mlt. L.T., te sama, bez da ju je na to netko prisiljavao skinula hlače, da nije pokušala pobjeći (iako vrata kuće nisu bila zaključana), te da vikanjem ili zvanjem u pomoć nije ni pokušala skrenuti pažnju baki i djedu mlt. L.T. na sebe i situaciju u kojoj se našla, a koji su spavali u susjednoj prostoriji, nije bila ozlijeđena – upućuju na zaključak da maloljetnici kritične zgode nisu upotrijebili silu ili prijetnju takvog intenziteta, uslijed koje oštećenica ne bi bila sposobna donositi samostalne odluke, a niti je oštećenica pružila onaj otpor koji se traži kao relevantan za egzistenciju kaznenog djela nasilne obljube. Ponašanje oštećenice prije, za vrijeme obljube i nakon nje (ostaje u kući i spava do jutra kada odlazi iz kuće), nikakvih tragova otpora nema na maloljetnicima, a niti na oštećenici tragova nasilja, ne ukazuju na nasilnu obljubu i postojanje svijesti kod maloljenika o svladavanju otpora oštećenice radi spolnog odnosa.

Na temelju izvedenih dokaza – iskaza vještaka ginekologa dr. N.Š.-D., te svjedoka N.K. i I.D., kao i iskaza same oštećenice, s pravom je prvostupanjski sud također utvrdio da uzrast oštećenice, odnosno njena starosna dob nije bila obuhvaćena sviješću maloljetnika. Oštećenica po visini i težini spada u gornju granicu normale za svoju dob, a njena ginekološka građa odgovara ginekološkoj građi odrasle osobe, ne radi se o građi pretpubertetskog razdoblja.

Kraj gornjih utvrđenja nemaju utjecaja na zaključke prvostupanjskog suda o nedokazanosti djela ni podaci koji se odnose na naknadno ponašanje oštećenice i njeno intimno doživljavanje posljedica kritičnog događaja.

Obzirom na izneseno nema potrebe da se na novoj glavnoj raspravi preocjenjuju utvrđene činjenice, a na neke nove dokaze ili činjenice žalba i ne upućuje, pa je stoga trebalo žalbu državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 06. ožujka 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.