Rev-1104/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1104/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Katarine Buljan, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić-Špoljarić i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J.

V. iz B. K. , sada S., zastupanog po punomoćnicima E. F. i S. F. K., odvjetnicima u S., protiv tuženika Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba S., radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku broj Gž- 2119/02 od 18. lipnja 2003., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku broj P- 1178/01 od 05. ožujka 2002., u sjednici održanoj 20. lipnja 2007.,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Sisku broj Gž-2119/02 od 18. lipnja 2003. potvrđena je presuda Općinskog suda u Sisku broj P-1178/01 od 05. ožujka 2002., kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu mu 150.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na ime neisplaćene mirovine za razdoblje srpanj 1991. – ožujak 1998.

Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tužitelj je izjavio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njeno preinačenje prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), na koju povredu se revident paušalno poziva ne precizirajući u čemu se ona sastoji. Na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka revizija ne upire, a kako ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a, na koju temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, zaključiti je da pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 150.000,00 kn na ime neisplaćenih mirovina u razdoblju srpanj 1991. – ožujak 1998. (premda zbroj iznosa mirovina specificiranih po mjesecima, a kako je to naznačio tužitelj u tužbenom zahtjevu iznosi 67.623,78 kn!).

Nižestupanjski sudovi polazeći od utvrđenja:

- da je u razdoblju: srpanj 1991. – ožujak 1998. tužitelju bila obustavljena isplata mirovine od strane tuženika, u kojem razdoblju

-da tužitelj nije bio dostupan tuženiku obzirom da se nalazio na privremeno okupiranom području Republike Hrvatske, a od 1995. u Republici Srbiji,

- da je od 01. srpnja 1998. tužitelju ponovno uspostavljena isplata mirovine,

- da je zahtjev za isplatu uskraćenih mirovina tužitelj postavio tuženiku 27. srpnja 2000. podnošenjem tužbe u ovom predmetu

odbili su tužbeni zahtjev tužitelja na temelju odredbe čl. 87. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 112/98 – dalje: ZMO).

Prema toj odredbi dospjela primanja mirovine koja nisu isplaćena zbog okolnosti koje je izazvao korisnik primanja, kao što je nedostavljanje obavijesti o promjeni adrese, nedostavljanje potvrda o životu ili neobnovljena punomoć i drugo, mogu se naknadno isplatiti najviše za 12 mjeseci unatrag, računajući od dana podnošenja zahtjeva za isplatu.

Citiranom odredbom uređeno je dakle pitanje naknade isplate dospjelih a neisplaćenih mirovina njihovim korisnicima iz određenih razloga – okolnosti, a koje je izazvao sam korisnik primanja (kao što su nedostavljanje obavijesti o promjeni adrese, nedostavljanje potvrde o životu i dr.) kojoj se mogu naknadno isplatiti najviše za 12 mjeseci unatrag računajući od dana podnošenja zahtjeva za isplatu.

U konkretnom slučaju sudovi su utvrdili da upravo zbog okolnosti koje je izazvao sam tužitelj kao korisnik primanja (tužitelj nije izvijestio tuženika o promijenjenoj adresi) tužitelju nije isplaćivana mirovina.

U takvoj situaciji tužitelj je imao pravo samo naknadno tražiti isplatiti mirovine za 12 mjeseci unatrag računajući od kada je zatražio isplatu tj. od 27. srpnja 2001., a kada je podnio tužbu za isplatu.

Tužitelj je međutim kroz razdoblje za koje je imao pravo tražiti isplatu (razdoblje od 12 mjeseci prije podnošenja tužbe kojom je zatražena isplata) primao mirovinu, a koja mu je ponovno uspostavljena od 01. travnja 1998. Zato je zahtjev tužitelja za isplatu neisplaćenih mirovina za ranije razdoblje od srpnja 1991. do travnja 1998. neosnovan.

Zbog navedenog, a temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 20. lipnja 2007.

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.