Gž-457/2025-3 · Županijski sud u Sisku



Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-457/2025-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Predraga Jovanića, predsjednika vijeća, mr. sc. Ane Beloglavec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Ljiljane Milina, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, protiv tuženika ŽR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Dejan Đerić, odvjetnik u Bjelovaru, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj: P- 26/2025-11 od 28. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 13. studenoga 2025.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e

I. Uvažava se djelomično žalba tuženika ŽR, preinačuje se i ukida presuda Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj: P-26/2025-11 od 28. ožujka 2025.:

- u točki I. izreke u dijelu kojim je utvrđeno postojanje tražbine tužiteljice u iznosu od 2.789,96 eura (iznad iznosa od 20.366,72 eura), sa zateznom kamatom od 25. ožujka 2017. do isplate, na način da se u tom dijelu prvostupanjska presuda ukida;

- u točki II. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti iznos od 2.789,96 eura (iznad iznosa od 9.429,74 eura), sa zateznom kamatom od 13. listopada 2020. do isplate, u roku od 15 dana, na način da se u tom dijelu prvostupanjska presuda ukida;

- u točki III. izreke, na način da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

II. Odbija se djelomično žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se navedena prvostupanjska presuda u preostalom dijelu:

- u točki I. izreke u dijelu kojim je utvrđeno postojanje tražbine tužiteljice u iznosu od 20.366,72 eura, sa zateznom kamatom od 25. ožujka 2017. do isplate;

- u točki II. izreke u dijelu kojim se prebijaju utvrđena tražbina tužiteljice i tražbina tuženika i naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 9.429,74 eura, sa zateznom kamatom od 13. listopada 2020. do isplate, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da na dan 12. listopada 2020. postoji potraživanje tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, prema tuženom tuženika ŽR iz iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 23.156,68 eura, koji se sastoji od 18.694,90 eura po osnovi glavnice i obračunate zatezne kamate za period od 25. ožujka 2017. do 12. listopada 2020. u iznosu od 4.461,76 eura, sa daljnjom zateznom kamatom koja na iznos glavnice od 23.156,68 eura teče od 13. listopada 2020. do isplate, po stopi koja do 31. prosinca 2022. se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine do isplate.

II. Prebijaju se utvrđena tražbina tužitelja i tražbina tuženika temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Bjelovaru posl.br. P-550/2011- 23 (Pr-23/17) od 29. studenoga 2012. potvrđene presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-594/13 od 17. listopada 2013. te se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 12.219,70 eura (dvanaest tisuća dvjesto stotina devetnaest eura i sedamdeset centi) u roku od 15 dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. listopada 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine do isplate.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.437,50 eura zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počevši od 28. ožujka 2025. do isplate."

2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitne povrede odredbi postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, tj. iz svih žalbenih razloga u smislu članka 353. stavka 1. točaka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 23/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Ističe da prvostupanjski sud nije odlučio o tužbenom zahtjevu određenom podneskom tužiteljice od 17. veljače 2025., slijedom čega je došlo do prekoračenja tužbenog zahtjeva. Tuženik smatra da nije dužan vratiti iznos koji je primio u ovrsi na temelju pravomoćne i ovršne sudske presude, u odnosu na Republiku Hrvatske kao poslodavca, dok u protivnom dolazi do povreda prava tuženika na mirno uživanje prava vlasništva, s pozivom na sudsku prasku u istovrsnim predmetima. Prigovora tijeku i visini dosuđenih zateznih kamata, pobija odluku o troškovima postupka i predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovni postupak, a podredno preinačenje pobijane presude i odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti kao neosnovanog, uz naknadu tuženiku troškova žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Prvostupanjski sud je dijelom utvrdio odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva i prigovora prijeboja, ali je iz činjenica što ih je utvrdio izveo pogrešan zaključak o postojanju drugih činjenica i na tim činjenicama je utemeljena pobijana presuda. Za svoju odluku glede visine utvrđene tražbine tužiteljice sud nije dao jasne razloge, što je dovelo i do prekoračenja tužbenog zahtjeva i do pogrešne odluke o prijeboju tražbina tužiteljice i tuženika, te slijedom toga i odluke o troškovima postupka. Međutim, na temelju izvedenih dokaza i isprava sadržanih u spisu mogu se utvrditi odlučne činjenice i otkloniti bitna povreda odredaba postupka, u skladu sa člankom 373.a ZPP.

6. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio tijek postupka u predmetu Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: P-550/2011, kao i tijek postupka u ponovnom postupku, vođen, kod Općinskog suda u Bjelovaru pod poslovnim brojem: Pr- 23/2017, nakon donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revr-183/2014 od 7. prosinca 2016., po tužbi ŽR protiv Republike Hrvatske, radi isplate plaće, kako je to pobliže opisano u točki 14. obrazloženja prvostupanjske presude, a što većim dijelom i nije sporno među strankama.

7. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je pravna osnova temeljem koje je izvršena isplata tuženiku otpala donošenjem rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revr-183/2014 od 7. prosinca 2016. kojim je ukinuta presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: P-550/2011 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Gž-694/2013 od 17. listopada 2013. (kojom je potvrđena prvostupanjska presuda) i predmet je vraćen na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

7.1. Slijedom toga, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik postao nepošteni stjecatelj primitkom zahtjeva za mirno rješenje spora 24. ožujka 2017., uz pravilnu primjenu odredaba Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., dalje: ZOO), u skladu s člancima 1111. i 1115. ZOO.

8. Nadalje, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je pravomoćna sudska presuda, temeljem koje je tuženik naplatio svoju tražbinu u ovršnom postupku, ukinuta povodom dopuštene revizije, kao izvanrednog pravnog lijeka, podnesene od strane Republike Hrvatske, u skladu s odredbama ZPP i time nije dovedena u pitanje pravna sigurnost na štetu tuženika.

8.1. Pri tome se napominje da je presudom Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: P-550/2011, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Gž-694/2013 od 17. listopada 2013., na temelju koje je tužitelju u ovršnom postupku isplaćen viši iznos na ime razlike plaće, u odnosu na visinu iznosa koji je tužitelju dosuđen u ponovnom postupku, tužitelju bilo priznato pravo na razliku plaće po osnovi prekovremenog rada kao da je tužitelj radio dnevno 24 sata, odnosno i za vrijeme koje tužitelj nije stvarno radio, već se odmarao (slobodno vrijeme), unatoč obveznoj prisutnosti na radu. Slijedom toga, tako dosuđeni iznos, kao da je tužitelj radio 24 sata dnevno, ni po ocjeni ovog suda, ne predstavlja opravdano očekivanje tužitelja da je tužbeni zahtjev bio osnovan u cijelosti. Stoga ni obveza povrata isplaćenih sredstava, po osnovi pravne osnove koja je naknadno otpala, ne predstavlja protupravno miješanje u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva.

8.2. Tijek kamate na dosuđene iznose određen je uz pravilnu primjenu materijalnog prava, u skladu s člankom 29. ZOO. Okolnost što je visina zatezne kamate viša od visine kamate na koje bi tuženiku pripadalo pravo da je eventualno kod banke oročio novčana sredstva, stečena prisilnom naplatom svoje tražbine u skladu s ukinutom sudskom presudom, nije od utjecaja na ishod ovog žalbenog postupka, tim više što je i tuženik kod prisilne naplate tražbine, po ukinutoj sudskoj presudi, naplatio glavnicu duga uz zatezne kamate propisane zakonom, a ne prema kamatnoj stopi na koju građani imaju pravo na oročena sredstva kod banaka.

9. U tom smislu prvostupanjska presuda ima jasne razloge, koje u cijelosti prihvaća ovaj sud, što žalba nije uspjela dovesti u sumnju, pa se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja u tom dijelu upućuje na razloge pobijane presude.

10. Međutim, osnovan je prigovor prekoračenja tužbenog zahtjeva.

10.1. Osnovan je prigovor tuženika da je tužbeni zahtjev konačno određen podneskom tužiteljice od 17. veljače 2025., kojim tužiteljica potražuje od tuženika isplatu iznosa od 20.366,72 eura, sa zateznom kamatom od 25. ožujka 2017. (stranice 305-307 spisa), dok je tražbina tužiteljice pobijanom presudom utvrđena u iznosu od 23.156,68 eura, pa je sukladno tome nakon prijeboja tražbina tuženiku naloženo isplatiti viši iznos od potraživanog.

10.2. Iz podneska tužiteljice od 17. veljače 2025. i ponovnog obračuna tražbine tužiteljice, uvažavajući i prijedlog tuženika za prijeboj potraživanja, proizlazi da je tužiteljica predložila sklapanje sudske nagodbe, prema kojoj bi tuženiku nakon prijeboja tražbina, dopustila obročno plaćanje iznosa od 12.510,64 eura, najviše u 12 mjesečnih rata, te bi s osnova troškova parničnog postupka potraživala trošak jedne parnične radnje. U protivnom, ako tuženik na to ne pristane, tužiteljica je podnijela zahtjev za isplatu iznosa od 20.366,72 eura, sa zateznim kamatama od 25. ožujka 2017. (kao dana primitka zahtjeva za mirno rješenje spora od strane tuženika), uz naknadu troškova postupka tužiteljici. Navedeni iznos obuhvaća tuženiku isplaćeni neto iznos razlike plaće u iznosu od 11.094,34 eura, uvećano za isplaćene zatezne kamate u iznosu od 7.600,56 eura i troškove postupka u iznosu od 1.671,82 eura, temeljem presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: P-550/2011. Tražbina tuženika, stavljena u prijeboj, iznosi 10.936,98 eura, na ime neto iznosa razlike plaće, uvećano za zatezne kamate koje pripadaju tuženiku prema presudi Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Pr-23/2017.

10.3. U tom dijelu prvostupanjska presuda nema jasnih razloga, odnosno navedeni razlozi protivni su izvedenim dokazima, te se ista u tom dijelu ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 11. i 12. ZPP i članka 354. stavka 1., u vezi sa člankom 2. stavkom 1. ZPP.

11. Slijedom toga, žalba tuženika je djelomično uvažena i ukinuta je prvostupanjska odluka u dijelu kojim je prekoračen tužbeni zahtjev i odlučeno je kao u točki I. izreke (članak 369. stavak 5. ZPP), dok je o ostalom dijelu žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena je djelomično prvostupanjska presuda kao u točki II. izreke ove presude (članak 373.a ZPP).

12. S obzirom na ishod ovog žalbenog postupka ponovno je odlučeno i o troškovima postupka.

12.1. Kod odlučivanja o troškovima postupka sud treba uzeti u obzir vrstu i vrijednost predmeta spora, uspjeh stranaka u sporu, te koji su radnje bile potrebne za vođenje postupka, u skladu sa člankom 154. do 156. ZPP.

12.2. Tužiteljica je tužbenim zahtjevom prvotno zahtijevala od tuženika povrat isplaćenih sredstava, temeljem pravne osnove koja je naknadno otpala, u bruto iznosu. Tijekom postupka bio je određen prekid postupka dva puta, da bi tek kasnije, u skladu s novom sudskom praksom, tužiteljica zahtijevala isplatu neto iznosa razlike plaće za utuženo razdoblje.

12.3. Tuženik je naplatio svoju tražbinu na ime razlike plaće u ovršnom postupku od Republike Hrvatske, kao poslodavca, na temelju pravomoćne i ovršne sudske odluke, koja je ukinuta povodom izjavljene revizije tuženice, sada tužiteljice, u skladu s tada važećom sudskom praksom i predmet je vraćen na ponovni postupak. Tuženik je uspio u ponovnom postupku, ali mu je dosuđen manji iznos razlike plaće. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je prigovor prijeboja i stranke su u ovom sporu uspjele djelomično.

12.4. Cijeneći navedeno, odnosno odlučne okolnosti ovog spora, preinačena je odluka o troškovima postupka, sadržana u točki III. izreke prvostupanjske presude i odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (članaka 373. ZPP).

13. Tuženik je djelomično uspio sa žalbom, ali zahtjev za naknadu troškova žalbe nije određen, u skladu sa člankom 164. stavkom 2. ZPP, pa je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe odbijen kao neosnovan (članak 166. ZPP).

U Sisku 13. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća

Predrag Jovanić