II Kž-269/1994-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 269/1994-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Novoselec dr. Petra, kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike i Frančula mr. Rudolfa, kao članova vijeća i sudske savjetnice Klarić-Baranović Senke, kao zapisničara, u krivičom predmetu protiv opt. C.D. zbog krivičnog djela iz čl. 235. st. 1. u vezi čl. 244. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženice C.D. podnijetoj protiv rješenja Vojnog suda u Osijeku od 12. rujna 1994. godine br. K-450/94 (Kv-177/94), u sjednici održanoj dana 22. rujna 1994. godine,

r i j e š i o j e :

Uvažava se žalba opt. C.D., preinačuje se pobijano rješenje te se pritvor protiv optuženice ukida.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 255. st. 2. ZKP protiv opt. D.C. produljen je pritvor iz zakonske osnove sadržane u čl. 182. st. 2. toč. 4. ZKP, nakon podignute optužnice kojom se tereti zbog učina krivičnog djela iz čl. 235. st. 1. u vezi čl. 244. st. 1. KZRH.

Protiv tog rješenja žali se optuženica po svom branitelju te predlaže da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv nje ukine.

Žalba je osnovana.

U pravu je optuženica kada u svojoj žalbi navodi da se u konkretnom slučaju nisu stekli svi zakonski uvjeti iz čl. 182. st. 2. toč. 4. ZKP da se pritvor nakon podignute optužnice protiv nje produlji.

Naime, unatoč činjenici, da se optuženica optužnicom Vojnog tužiteljstva Osijek, kojom je obuhvaćeno još 95 osoba - sve za sada nepoznatog boravišta - tereti za učin krivičog djela iz čl. 235. st. 1. KZRH i to zbog nastupjelih posljedica za njegov najteži oblik, time da se optuženici konkretno inkriminira da je stupila u tzv. "12. slavonsku udarnu brigadu" i u okviru iste pripadala intendantskoj službi i što je uslijed načina izvršenja predmetnog djela i njegovih posljedica svakako došlo do uznemirenja građana, kako se to ispravno navodi u obrazloženju pobijanog rješenja, međutim iz daljnjih razloga pobijanog rješenja, kao ni iz raspoloživih podataka u spisu, za sada ne proizlaze one konkretne okolnosti koje bi ukazivale da je povratak optuženice u Voćin, u lipnju 1994. godine, a kojeg je bila napustila još u prosincu 1991. godine, izazvao takvo uznemirenje građana koje prelazi okvire redovnog uznemirenja građana koje u postojećim okolnostima prati svaki takav povratak.

Naime, za određivanje pritvora po toč. 4. čl. 182. st. 2. ZKP, nije dovoljno, uz ispunjenje drugih uvjeta, svako uznemirenje građana do kojeg je došlo ili može doći uslijed načina izvršenja djela ili nastupjelih posljedica djela ili uslijed drugih okolnosti, kao što je to u ovom slučaju još i povratak optuženice, već uznemirenje mora biti takovo da je određivanje pritvora nužno radi nesmetanog vođenja krivičnog postupka ili sigurnosti ljudi, koji uvjet, prema stajalištu ovog suda, kao suda drugog stupnja, nije ispunjen.

Radi toga, a nalazeći da je žalba optuženice osnovana, trebalo je pobijano rješenje preinačiti i pritvor protiv nje ukinuti.

U Zagrebu, 22. rujna 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Klarić-Baranović Senka v.r.

Novoselec dr. Petar v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)