Gž Ob-153/2019-2 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž Ob-153/2019-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu pojedincu Mihi Mratoviću, u izvanparničnom postupku predlagateljice S. Š., OIB:… iz I., zastupane po punomoćniku V. S., odvjetniku u Č., protiv predloženika K. R., OIB: …, iz S., zastupanoga po punomoćnicima odvjetnicima iz O. društva L. i V., iz S., radi zabrane održavanja osobnih odnosa s mlt. djetetom, odlučujući o predloženikovoj žalbi protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci od 11. siječnja 2019. pod poslovnim brojem R1 Ob-261/2017-35, 26. ožujka 2019.

r i j e š i o j e:

Ukida se rješenje Općinskog suda u Rijeci 11. siječnja 2019. pod poslovnim brojem R1 Ob-261/2017-35, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem prihvaćen je prijedlog te je zabranjeno ostvarivanje osobnih odnosa između mal. M. R. i predloženika K. R., a koji su određeni presudom Općinskog suda u Opatiji pod poslovnim brojem P-375/05 od 5. svibnja 2005.

Protiv prvostupanjskog rješenja pravovremeno se unutar žalbenog roka određenog poukom o pravnom lijeku žali predloženik osporavajući rješenje u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13), a koja odredba se primjenjuje na temelju odredbe članka 433. Obiteljskog zakona (dalje: ObZ - "Narodne novine", broj 103/15), a sve sukladno pravnom pravilu iz Paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku od 24. srpnja 1934., a koje pravno pravilo se primjenjuje na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", broj 73/91).

Predloženik u žalbi predlaže da se rješenje preinači na način da se odbije prijedlog, odnosno podredno predlaže da se rješenje ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Žalba je osnovana.

Iz provedenog postupka i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

- kako je zaista presudom od 5. svibnja 2005. razveden brak između predlagateljice i predloženika, mal. M. R. povjerena je na skrb i odgoj majci, te su određeni kontakti, a obvezan je predloženik doprinositi za uzdržavanje mal. djeteta iznos od 700,00 kuna mjesečno,

- kako mal. M. tijekom dosadašnjeg razvoja zbog neadekvatne komunikacije i nedovoljno vremena provedenog s njim na način koji bi bio prilagođen potrebama nje kao djeteta nije razvila nikakvu bliskost prema ocu,

- kako je mal. M. djevojka u dobi od 16 godina i odlučna u svojoj namjeri da ne želi imati nikakav kontakt s ocem,

- kako mal. M. ima strah prema ocu zbog njegove neprimjerene komunikacije.

Stoga je prvostupanjski sud bio mišljenja da je u interesu mal. M. R. da se zabrani ostvarivanje osobnih odnosa s predloženikom, pa je i prihvatio prijedlog sukladno odredbama članka 95. i 123. ObZ-a.

Odredbom članka 95. stavak 1. ObZ-a propisano je kako roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, osim ako mu je to zabranjeno ili ograničeno sudskom odlukom.

Odredbom članka 123. stavak 1. ObZ-a propisano je kako sud između ostalog može u izvanparničnom postupku pokrenutom na prijedlog djeteta, roditelja ili Centra za socijalnu skrb iznimno ograničiti ili zabraniti pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom, ako bi to bilo nužno radi zaštite dobrobiti djeteta.

Odredbom članka 123. stavak 2. ObZ-a posebno je propisano da je sud dužan ispitati postoje li mogućnosti poduzimanja blažih mjera zaštite dobrobiti djeteta, voditi računa da ograničenje ili zabrana budu razmjerni potrebi da se zaštiti dobrobit djeteta i obrazložiti nužnost ograničenja ili zabrane.

Posebno je inače propisano odredbom članka 123. stavak 3. ObZ-a kako se odluka o ograničenju ili zabrani ostvarivanja osobnih odnosa može donijeti na određeno ili neodređeno vrijeme.

Jasno je iz obrazloženja i zaključka prvostupanjskog suda da prvostupanjski sud odredbu članka 123. ObZ-a tumači ekstenzivno, a što nije pravilno jer se tako izjasnio Europski sud za ljudska prava, a čije odluke obvezuju ovaj sud i sukladno Zakonu o potvrđivanju Europske konvencije o ostvarivanju dječjih prava ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori – 1/10), kao i sukladno Konvenciji o pravima djeteta od 20. studenoga 1989., a koja je na snazi u Republici Hrvatskoj na temelju odluke o objavljivanju mnogostranih međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacija o sukcesiji ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori – 12/93).

Tako se Europski sud za ljudska prava u predmetu Hookanen protiv Finske izjasnio da prije svega valja razjasniti što je štetno za dijete, a zatim je Europski sud za ljudska prava upravo u predmetima koji su vođeni protiv Republike Hrvatske (Gluhaković protiv Hrvatske, Krušković protiv Hrvatske i Ribić protiv Hrvatske) procjenjivao pitanje štetnosti ostvarivanja osobnih odnosa roditelja s kojim dijete ne živi s djetetom.

Stoga, ObZ ne samo jezično, već i ciljno u odredbu članka 123. uvodi termin nužnosti. Dakle, da bi se ograničilo ili zabranilo ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom to mora biti nužno radi zaštite dobrobiti djeteta.

Kako je u ovom konkretnom slučaju potpuno izostalo zašto bi bilo nužno za dobrobit djeteta zabraniti ostvarivanje osobnih odnosa oca s djetetom, to je valjalo na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu, da se sud izjasni o ostvarivanju ove pretpostavke, vodeći računa da odredbu članka 123. ObZ-a mora tumačiti restriktivno.

U Split, 26. ožujka 2019.

Sudac:

Miho Mratović