Usž-2040/2017-2 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Poslovni broj: Usž-2040/17-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. sc. Ivice Kujundžića, predsjednika vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Eveline Čolović Tomić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Marine Zagorec, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice R. M. iz Z., koje zastupa opunomoćenica odvjetnica T. M., Z., protiv tuženika Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, R., radi naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 9 UsI-385/16-8 od 22. ožujka 2017., na sjednici vijeća održanoj dana 13. srpnja 2017.

p r e s u d i o j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 9 UsI-385/16-8 od 22. ožujka 2017.

Obrazloženje

Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-363-03/16-03/4, URBROJ: 2170/1-03-08/4-16-2 od 4. veljače 2016., kojim je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Općine M.- D., Jedinstvenog upravnog odjela, KLASA: UP/I-361-08/15-01/234, URBROJ: 2142/05-04- 03/6-15-2 od 21. prosinca 2015., kojim je utvrđena visina naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zahtjevne stambene zgrade i tri pomoćne zgrade na k.č.br. 1429/2,1429/5,1429/14,1429/15 i 1429716 sve k.o. S... A. u naselju V., u iznosu od ukupno 15.164,25 kn.

Tužiteljica u žalbi osporava presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, jer je naknadu trebalo utvrditi samo za razliku obujma zakonito izgrađene zgrade i naknadno izgrađenog i sada ozakonjenog njenog dijela, poziva se na već izraženi stav ovog Suda i predlaže preinačiti pobijanu presudu ili predmet vratiti na ponovni postupak. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti pobijanu presudu. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da prvostupanjski sud pobijanom odlukom nije povrijedio zakon na štetu tužiteljice te da je za svoju odluku naveo valjane, argumentirano obrazložene razloge utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

Naime, prema odredbi članka 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12. i 152/14.), protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom.

To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima, a prvostupanjski upravni sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora.

Prema ocjeni ovog Suda, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan. Pri tome se prvostupanjski sud osnovano pozvao na odredbe članka 25. stavak 1. i članka 27. stavak 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine, broj 86/12. i 143/13.). Isto tako osnovano utvrđuje prvostupanjski sud da je odredbom članka 2. stavak 2. Uredbe o naknadi za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, donesene na temelju citiranog članka 21. stavak 1. Zakona, propisano da se naknada utvrđuje u pravilu prema obujmu zgrade, kao i za obračun komunalnog doprinosa, na način određen prema posebnom propisu za cijelu ili za dio nezakonito izgrađene zgrade koja se ozakonjuje.

Glede prigovora tužiteljice istaknutih u žalbi da je trebalo obračunati samo dio za nelegalno izgrađenu zgradu, a ne za cijelu zgradu, budući da je za istu postojala građevinska dozvola, valja napomenuti da je odredbom članka 1. stavka 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama propisano da se nezakonito izgrađenom zgradom u smislu ovog Zakona smatra zgrada odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađene bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu.

Iz podataka spisa predmeta nesporno proizlazi da je tužiteljica odstupila od postojeće građevinske dozvole pa se smatra da je zgrada izgrađena protivno aktu kojom je dozvoljeno građenje.

Prema odredbi članka 300. stavak 1. alineja 2. Zakona o prostornom uređenju i gradnji propisano je da se smatra da je građevina izgrađena bez akta za građenje ako je izgrađena protivno aktu za građenje.

Ovaj Sud u cijelosti prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju ne radi o dogradnji i nadogradnji legalne građevine u kojoj se legalni dio može nesmetano izdvojiti ili ukloniti, već se radi o građevini potpuno različitoj od one koja je građevinskom dozvolom odobrena (veći gabariti, veća visina, veći broj stambenih jedinica) što dovodi do nezakonitosti građevine u cijelosti pa je za takav slučaj ovaj Sud već iskazao stav da se obveza naknade za ozakonjenje utvrđuje za ukupni volumen nezakonito izgrađenog objekta, a ne samo na razliku između obujma odobrenog u građevinskoj dozvoli i obujma stvarno izgrađenog i opisanog u arhitektonskom snimku.

Obujam ove nezakonito izgrađene zgrade prikazan je u arhitektonskom snimku i točno je, shodno tom obujmu, utvrđena visina predmetne naknade pa tužiteljica u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, slijedom čega Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, žalbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 13. srpnja 2017.

Predsjednik vijeća

mr. sc. Ivica Kujundžić, v.r.