II Kž-190/2016-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 190/16-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika T. T., zbog kaznenog djela iz članka 173. stavka 2. Kaznenog zakona u vezi s člankom 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 9. svibnja 2016. broj Kv-I-5/16 (K-2/16), o određivanju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon dopuštene obnove, u sjednici održanoj 31. svibnja 2016.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba optuženika T. T. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, u tijeku postupka nakon dopuštene obnove, protiv optuženika T. T., zbog kaznenog djela iz članka 173. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda, 105/04. i 84/05. - dalje u tekstu: KZ/97) u vezi s člankom 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 71/06. - dalje u tekstu: ZID KZ), pod točkom I. izreke na temelju članka 507. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08) obustavljeno je izvršenje kazne zatvora u trajanju od dvije godine na koju je optuženik T. T. osuđen pravomoćnom presudom Županijskog suda u Šibeniku od 29. studenoga broj K-38/08, a pod točkom II. izreke na temelju članka 507. stavka 5. ZKP/08 protiv optuženika određen je istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik T. T. po branitelju V. G., odvjetniku iz S., bez navođenja izričite žalbene osnove, s prijedlogom da se „okrivljeniku ukine istražni zatvor“.

II Kž 190/16-4

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da u odnosu na optuženika T. T. postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08.

Prije svega treba napomenuti da odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo iz članka 173. stavka 2. KZ/97 u vezi s člankom 41. ZID KZ proizlazi iz pravomoćne optužnice, čime je ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavak 1. ZKP/08. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi optuženika kojima upire na to da „osnovana sumnja nije dokazana“, jer da je optuženik osuđen u odsutnosti, nastojeći time dovesti u sumnju ispunjenje opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08 za primjenu te mjere.

Protivno daljnjim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika T. T. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08, u svrhu otklanjanja opasnosti od bijega, ispravno potom zaključivši da se u konkretnoj situaciji svrha istražnog zatvora iz citirane osnove ne može ostvariti blažim mjerama, pa tako ni jamstvom, kako to optuženik predlaže u žalbi.

Naime, iz podataka u spisu proizlazi da je optuženik ispitan kod istražnog suca, uz upozorenje po članku 225. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 62/03. i 115/06. - dalje u tekstu: ZKP/97), kada je kao svoju adresu naveo S., ... Međutim, tijekom prvostupanjskog postupka, a nakon što je optuženik primio optužnicu te pristupio na glavnu raspravu 18. prosinca 2009., njegova prisutnost se nije mogla osigurati bilo upućivanjem poziva na adresu njegovog prebivališta, bilo dovedbenim nalogom, time da je terenskim provjerama po policijskim službenicima utvrđeno da se optuženik odselio s adrese prebivališta.

Zbog toga mu je određena mjera pritvora iz osnove u članku 102. stavku 1. točki 1. ZKP/97, a potom su raspisane centralna i međunarodna tjeralica. Nakon toga je rješenjem od 27. listopada 2011. broj Kv-155/11 optuženiku određeno suđenje u odsutnosti te je pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Šibeniku od 29. studenoga 2011. broj K-38/08 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 12. prosinca 2012. broj I Kž 173/12-4 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine zbog kaznenog djela iz članka 173. stavka 2. KZ/97 u vezi s člankom 41. ZID KZ/97.

Iz navedenog slijedi da je optuženik čak šest godina uspješno izbjegavao javljanje državnim tijelima, jer je njegova prisutnost u ovom kaznenom postupku osigurana tek uhićenjem 24. veljače 2016. na aerodromu P. Imajući, stoga, na umu izložene okolnosti te dovodeći ih u vezu s težinom kaznenog djela za koje se optuženik tereti, opravdan je zaključak prvostupanjskog suda o postojanju onih osobitih okolnosti koje upućuju na postojanje realne i konkretno predvidive opasnosti na strani optuženika da će on u slučaju puštanja na slobodu ponovno postati nedostupan sudu i u postupku nakon dopuštene obnove.

Zbog toga je prvostupanjski sud pravilno odredio mjeru istražnog zatvora protiv optuženog T. T. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08, a potom ispravno u ovom

II Kž 190/16-4

stadiju postupka isključio mogućnost zamjene istražnog zatvora blažim mjerama osiguranja prisutnosti optuženika, pa tako i mjerama opreza, a koje optuženik predlaže.

Kraj takvog stanja stvari, žalbenim navodima optuženika da niti jednom svojom gestom nije pokazao namjeru da će izbjegavati suđenje i da je obećao da će ostati u Republici Hrvatskoj te naći posao, nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

Međutim, prvostupanjskom sudu se napominje da je u daljnjem tijeku postupka potrebno voditi računa o tome da je u postupcima u kojima je određen istražni zatvor dužan postupati posebno žurno jer je ustavno pravo optuženika koji su lišeni slobode da sud u najkraćem roku odluči o optužbi protiv njih pa se od suda u takvim predmetima traži posebna marnost u radu.

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 31. svibnja 2016.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v. r.

Lidija Grubić Radaković, v. r.