Rev-x-172/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 172/08-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Vlatki Potočnjak-Radej, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz V., zastupanog po punomoćniku B. J., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Kompanija „D. o.“ S., kao pravnog slijednika ZOIL Zapadna Bačka, S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-1541/08 od 22. rujna 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj P-186/07 od 11. travnja 2008., dana 30. travnja 2009.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

Tužitelj je ustao tužbom od 28. lipnja 1990. za povišenje mjesečne rente na ime izgubljene zarade određene ranijom presudom Općinskog suda u Vinkovcima broj P-1009/88 od 16. listopada 1989., a u smislu odredbe čl. 196. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91 i dr. – dalje: ZOO).

Stupanjem na snagu Zakona o potvrđivanju ugovora između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori br. 6 od 10. travnja 1998.) na temelju čl. 4. nastali su uvjeti da se ovaj parnični postupak nastavi.

Izmijenjenim tužbenim zahtjevom od 26. siječnja 2006. (list spisa između 109 do 110), a kod kojeg je tužitelj ostao i na glavnoj raspravi zaključenoj 11. travnja 2008., tužitelj potražuje na ime naknade štete zbog izgubljene zarade iz redovnog radnog odnosa za razdoblje od 6-og mjeseca 1990. do zaključno 11-og mjeseca 1994. ukupno iznos od 15.628,76 kn s pripadajućom kamatom na svaki dospjeli mjesečni iznos, a za gubitak zarade izvan radnog odnosa za razdoblje od 6-og mjeseca 1990. do zaključno sa 6-im mjesecom 1992. ukupan iznos od 92,55 kn s pripadajućim kamatama na svaki dosuđeni mjesečni iznos, a u smislu čl. 195. st. 1. ZOO-a.

Odlučujući u okviru tako postavljenog tužbenog zahtjeva u smislu čl. 2. ZPP-a prvostupanjski sud je presudom broj P-186/07 od 11. travnja 2008. prihvatio djelomično tužbeni zahtjev tužitelja na ime gubitka zarade iz radnog odnosa i to za razdoblje od 6-og mjeseca 1990. do 1. srpnja 1992., te mu dosudio ukupno iznos od 30,94 kn s pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni utvrđeni iznos tekućom od 1. srpnja 1990. pa od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, dok je tužitelj odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za utuženo razdoblje od 7-og mjeseca 1992. do zaključno listopada 1994. s ukupnim iznosom od 15.628,78 kn.

Prvostupanjskom presudom u cijelosti je prihvaćen zahtjev za isplatu naknade štete na ime gubitka zarade izvan radnog vremena (tzv. rad u „fušu“) za razdoblje od lipnja 1990. do zaključno lipnja 1992. u ukupnom iznosu od 92,55 kn, te je tužitelju ujedno dosuđen i parnični trošak u iznosu od 39.360,00 kn.

Drugostupanjski sud je odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu.

Protiv te presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se obje presude nižestupanjskih sudova ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

Prema odredbi čl. 35. st. 1. ZPP-a kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastava suda, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima predviđenim u ovom zakonu mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva.

U smislu čl. 35. st. 2. ZPP-a kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju se u obzir, ako ne čine glavni zahtjev.

U smislu čl. 40. st. 2. ZPP-a kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio.

Stoga vrijednost predmeta spora u iznosu od 360.000,00 kn koju je tužitelj naznačio podneskom od 21. kolovoza 2007. (list spisa 167), te kasnije u žalbi i reviziji nije mjerodavna, jer je protivna citiranim odredbama ZPP-a.

Slijedom izloženog, kako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi 100.000,00 kn, valjalo je odlučiti kao u izreci na temelju čl. 392. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu, 30. travnja 2009.

Sudac:

Vlatka Potočnjak-Radej, v.r.