Kžm-17/2013-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kžm 17/13-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac i Melite Božičević Grbić, kao članova vijeća i sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu prema mlt. A. V., zbog kaznenog djela iz čl. 158. st. 5. KZ/11, odlučujući o žalbi maloljetnika podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 3. srpnja 2013. broj Km-1/13, u sjednici održanoj 22. kolovoza 2013.,

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba mlt. A. V..

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem prema mlt. A. V. zbog učina kaznenog djela iz čl. 158. st. 5. KZ izrečena je odgojna mjera pojačane brige i nadzora iz čl. 11. ZSM/11 te posebne obveze iz čl. 10. st. 2. toč. 11. u vidu potrebe uključivanja u pojedinačni i skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade, te iz toč. 15. u vidu potrebe zabrane približavanja ili uznemiravanja žrtve djela.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio maloljetnik po svom branitelju D. Đ., odvjetniku iz B., iz žalbenih osnova povrede odredaba ZKP-a, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i maloljetnika oslobodi od kaznene odgovornosti.

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen državnom odvjetništvu na dužno razgledavanje.

Iako žalitelj uvodno naznačuje žalbenu osnovu bitne povrede odredaba ZKP-a kao i povredu kaznenog zakona iste se ne obrazlažu, već iz sadržaja žalbe proizlazi da se ustvari

i da se odluka o njegovoj krivnji žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, smatrajuć temelji jedino na sadržaju iskaza oštećenog mlt. D. C..

Pritom žalba nalazi da je iskaz oštećenika nevjerodostojan iz razloga što je u određenim dijelovima konfuzan, a osim toga, smatra žalba, da djeca njegove životne dobi često izmisle događaje, pa nije isključeno da se ovdje radi o takvom slučaju.

Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza opravdano zaključio da je maloljetnik počinio kazneno djelo iz čl. 158. st. 5. KZ/11 na štetu djeteta D. C., time da razloge pobijanog rješenja o ocjeni dokaza, a posebno ocjeni vjerodostojnosti svjedočkog iskaza oštećenika u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, oštećenik je primjereno svojoj dječjoj dobi te psihofizičkom statusu opisao radnju spolne zlostave kojoj je bio izložen od strane mlađeg maloljetnika A. V. pri čemu je osnovano sud prvog stupnja zaključio da dijete nije imalo nikakvih motiva za lažno terećenje maloljetnika, niti je on kao razložnu, takvu tezu obrane poduprijeo u odnosu na prethodni događaj. Ovo stoga što je dijete sasvim određeno opisalo radnje koje je poduzeo M. L. prema njemu u odnosu na događaj koji se odvijao u napuštenoj kući jedne stare bake kod mosta u V., kada je upravo M. L. izvadio svoje spolovilo i tražio od djeteta da mu ga puši. Te zgode, dakle, u prethodnom događaju dijete oštećenik izričito navodi da je tom prilikom A. V. sjedio na podestu prozora i gledao što se događa pa dakle nije sudjelovao u prethodnom događaju, što jasno ukazuje da je djete oštećenik pravi distinkciju između ta dva događaja, i za prethodni događaj ne tereti maloljetnika.

Suprotno tome, dijete oštećenik je izričito u odnosu na inkriminirani događaj da je mlt. A. V. prema njemu primijenio fizičku silu na način da ga je uhvatio za ručku školske torbe i odveo ga u jednu staru kuću u blizini pekare te ga bacio na pod i tražio od njega da mu na silu puši spolni organ, a spolovilo ugurao u djetetova usta (oštećenik je siguran da je osjetio maloljetnikovo spolovilo na svom jeziku), pa se dakle radi o dovršenom kaznenom djelu iz čl. 158. st. 5. KZ/11.

Osim toga, na vjerodostojnost iskazivanja djeteta oštećenika upućuje i nalaz i mišljenje psihijatrijske vještakinje dr. M. K. S. prema kojem je dijete oštećenik imalo sposobnosti da iskazuje pred sudom, a njegovi mentalni kapaciteti i sposobnost pamćenja, koji su inače prosječni, bili su dostatni za njegovo sudjelovanje u sudskom postupku.

Manje nepreciznosti u sadržaju iskaza djeteta oštećenika utvrđene su glede vremena počinjenja djela, gdje on nije bio sasvim određen ali što je i razumljivo za njegovu kronološku dob jer se djeca te kronološke dobi teže orijentiraju, a vremenski događaje vežu uz razred koji pohađaju, ili konkretno na početak školske godine ..., cijeneći pritom podatak da je početkom ... dijete oštećenik s majkom odselilo iz V. i sada prebiva u S. gdje i pohađa školu.

Stoga, suprotno tvrdnji žalbe, ne bi se radilo o konfuznosti u pogledu vremenske oznake djela već prije o nesnalaženju, nepreciznosti djeteta da odredi točan datum počinjenja navedene kriminalne radnje maloljetnika.

Stoga nije ničim upitna vjerodostojnost iskaza djeteta oštećenika koji se o radnjama maloljetnika, iako ne odmah, već uz manji vremenski otklon, povjerilo svojoj majci.

Uz to, oštećenik je precizno događaj smjestio u prostor razrušene kuće u blizini pekare u V., stoga ni žalbene tvrdnje da kazneno djelo prema djetetu od strane maloljetnika koje je prostorno detaljno opisano po djetetu oštećeniku, zbog čega se ni vrijeme izvršenja odnosnog kaznenog djela ne dovodi u sumnju glede ispravnosti vrednovanja dokaza, te utvrđenja odlučnih činjenica po sudu prvog stupnja.

Nije stoga osnovana žalba maloljetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Po službenoj dužnosti ispitana je odluka o kaznenoj sankciji u vidu izrečene odgojne mjere pojačane brige i nadzora iz čl. 11. ZSM/11 pri čemu je utvrđeno da je ta odgojna mjera u svemu adekvatno primijenjena, upravno u odnosu mlt. A. V., cijeneći podatke iz socijalne anamneze na listu 20-21 kao i nadopunu tih podataka na listu 59 a posebno okolnost da otac maloljetnika koji je zaposlen i brine o egzistencijalnim problemima šestero sinova a majka maloljetnika pred godinu dana je preminula, zbog čega nije dostatno za odgoj i razvoj maloljetnikove ličnosti, utjecaj samo jednog roditelja, već je potrebno poduzeti interakcijske mjere odgoja, uz brigu i nadzor nadležnog Centra za socijalnu skrb.

Uz to je bilo potrebno prema maloljetniku primijeniti i posebne obveze iz čl. 10. st.

11. i 15. ZSM/11 u vidu uključivanja maloljetnika u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade kao i posebna obveza iz toč. 15. u vidu zabrane približavanja ili uznemiravanja žrtve djeteta oštećenika D. C. koji sada živi u S. gdje i mlt. A.

V. pohađa školu.

Slijedom svega izloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja na temelju čl. 482. ZKP/08 u svezi s čl. 3. ZSM/11

U Zagrebu, 22. kolovoza 2013.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak-Ćaleta, v.r.

Ileana Vinja, v.r.