Rev-x-87/2018-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 87/2018-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. o. d.d. Z., Filijala R., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu T. Z.-J., A. J. u R., protiv tuženika E. o. d.d. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu G. & P. u Z., Pisarnica Z. I. Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika D. V. iz O., OIB: ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-2799/16-2 od 31. kolovoza 2017., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-3396/13-78 od 29. rujna 2016., u sjednici održanoj 16. travnja 2019.,

r i j e š i o j e:

Ukida se presuda Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-2799/16-2 od 31. kolovoza 2017. u njezinom dosuđujućem dijelu kojim je potvrđivanjem prvostupanjske presude naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 59.865,97 kn te je preinačenjem prvostupanjske presude naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 158.857,15 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama te u odluci o parničnom trošku i u tom dijelu predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Rijeci broj P-3396/13-78 od 29. rujna 2016. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos 59.865,97 kn s pripadajućim zateznim kamatama počev od 29. rujna 2016. do isplate, te iznos 162.258,61 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 20. lipnja 2006. do isplate, dok je za daljnjih 465.441,67 kn tužbeni zahtjev odbijen, te je ujedno tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos 37.190,03 kn na ime parničnih troškova.

Presudom Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-2799/16-2 od 31. kolovoza 2017. prvostupanjska presuda je potvrđena u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 59.865,97 kn sa zateznim kamatama, te u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za iznos 219.322,84 kn sa zateznim kamatama, dok je djelomičnim preinačenjem prvostupanjske presude naloženo tuženiku isplatiti tužitelju daljnji iznos 158.857,15 kn sa zateznim kamatama kako je to pobliže naznačeno u izreci te presude, a za više traženu zateznu kamatu zahtjev odbijen, te je ujedno naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime parničnih troškova iznos 60.198,40 kn, dok je u preostalom nepobijanom odbijajućem dijelu prvostupanjska presuda ostala neizmijenjena.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja (59.865,97 kn + 158.857,15 kn = 218.723,12 kn) tuženik je podnio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njezino preinačenje odbijanjem zahtjeva tužitelja uz naknadu mu parničnih troškova.

Tužitelj je odgovorio na reviziju tuženika predloživši njezino odbijanje.

Revizija je osnovana.

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14

– dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tuženika ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Odlučujući o žalbama stranaka izjavljenih protiv prvostupanjske presude, drugostupanjski sud je pobijanom presudom djelomično potvrdio, a djelomično preinačio prvostupanjsku presudu nalaganjem tuženiku isplatiti tužitelju 218.723,12 kn na ime regresnog zahtjeva za prethodno isplaćenu naknadu štete vezano za prometnu nezgodu u kojoj je sudjelovao njegov osiguranik J. S. Pritom je drugostupanjski sud ocjenjujući postupanje sudionika koji su sudjelovali u prometnoj nezgodi do koje je došlo 20. prosinca 2003. oko 18,30 sati u J., i baš osiguranika tužitelja J. S. koji je upravljao vozilom reg. oznake ... i osiguranika tuženika - umješača D. V. koji je upravljao vozilom reg. oznake ..., a čiji suvozač je bio sad pok. S. Š., izrazio pravno shvaćanje da u postupanju njegovog osiguranika - J. S. nije bilo propusta koji bi doprinijeli nastanku štetnog događaja, čime je otklonjena ocjena prvostupanjskog suda o doprinosu osiguranika tužitelja nastanku štetnog događaja od 20%, i u tom postotku njegovoj suodgovornosti nastanku štetnog događaja.

Takvu pravnu ocjenu o nepostojanju odgovornosti osiguranika tužitelja nastanku štetnog događaja drugostupanjski sud obrazlaže time da osiguranik tužitelja krećući se sporednom prometnicom te približavajući se raskrižju sa glavnom prometnicom, a kojom se kretalo vozilo osiguranika tuženika - umješača, na međusobnoj udaljenosti od 75 m i nije mogao vidjeti to vozilo, a niti se moglo očekivati da će se to vozilo u naseljem mjestu kretati brzinom od 97 km/h. Stoga ocjenjuje da u činjenici što je osiguranik tužitelja svojim vozilom započeo uključivanje u glavnu prometnicu, a kojom je nailazilo vozilo osiguranika tuženika, nema nepravilnosti, a koje da bi dovelo do nezgode sa smrtnom posljedicom suvozača u vozilu osiguranika tuženika.

U davanju takve pravne ocjene ponašanja osiguranika tužitelja te njegovoj (su)odgovornosti nastanku štetnog događaja, drugostupanjski sud gubi iz vida nalaz i mišljenje vještaka za cestovni promet G. H. u dijelu koji se odnosi na konkretno postupanje osiguranika tužitelja, a koje je prethodilo nastanku štetnog događaja, a prema kojem je osiguranik tužitelja kada je krenuo vozilom uključivati se u promet glavnom prometnicom, mogao uočiti svjetla (farove) nailazećeg vozila osiguranika tuženika - umješača sve direktnim pogledom koji je za oba vozača dosezao do 75 m, odnosno i ranije.

Zanemarujući ove okolnosti, drugostupanjski sud je u razlozima svoje presude propustio dati razloge zbog kojih ocjenjujući nepostojanje propusta u postupanju osiguranika tužitelja, a suprotno nalazu i mišljenju vještaka za cestovni promet G. H., te zašto u tom dijelu ne prihvaća njegov nalaz i mišljenje. Posljedica takvog postupanja drugostupanjskog suda je ta da se za sada ne može ispitati pravilnost pobijane presude glede ocjene o nepostojanju doprinosa osiguranika tužitelja nastanku štetnog događaja, jer u tom pravcu pobijana presuda ne sadrži valjane razloge za ovaj spor odlučnim činjenicama. To pak znači da je pobijana presuda opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, zbog čega se njezina pravilnost za sada ne može ispitati, slijedom čega je, uvažavanjem revizije tuženika trebalo ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, sve na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a.

U skladu s tim trebalo je ukinuti odluku o parničnom trošku, time da će se o troškovima revizijskog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

Zagreb, 16. travnja 2019.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.