Rev-1407/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1407/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. B. iz B., vlasnika obrta za proizvodnju i usluge V. iz B., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu M. M. i p. iz P., Pisarnica u R., protiv tuženika I. S. iz K., vlasnika obrta za ugostiteljstvo konoba – pizzeria Z. zastupanog po punomoćnicima S. O., odvjetniku u P. i ocu V. S. iz K., odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-3836/10-2 od 5. ožujka 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rovinju-Rovigno broj P-338/09-39 od 4. svibnja 2010., u sjednici vijeća održanoj 27. lipnja 2017.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u toč. I izreke održano je na snazi rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rovinju broj Ovr-1661/04-2 od 16. prosinca 2004. i platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi te je naloženo tuženom I. S. isplatiti tužitelju V. B. 17.507,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% godišnje koje teku na taj iznos počevši od 5. srpnja 2003. pa do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. pa do isplate sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, kao i troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.745,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% godišnje koje teku na taj iznos počevši od 16. prosinca 2004. pa do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. pa do isplate sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. U toč. II izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.755,00 kn, a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 3.050,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i u cijelosti je potvrđena prvostupanjska presuda, a ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik temeljem odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP) predlažući da revizijski sud usvoji reviziju te preinači nižestupanjske presude na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Tužitelj je dostavio odgovor na reviziju u kojem predlaže da se odbije revizija tuženika kao neosnovana.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Temeljem čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tuženik je u ovoj pravnoj stvari izjavio reviziju u smislu čl. 382. st. 2. ZPP pri čemu nije naveo pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tuženik u reviziji iznosi samo svoju ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja i izvodi na temelju toga zaključke o pravilnoj primjeni materijalnog prava. Nigdje u reviziji ne može se razaznati jasno i određeno postavljeno materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Obzirom da revizija podnesena po tuženiku u smislu čl. 382. st. 2. ZPP nije sačinjena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP jer ne sadrži određeno materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, revizija nije dopuštena, pa je temeljem čl. 392.b st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP te tužitelju nije priznat trošak odgovora na reviziju obzirom da se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice.

Zagreb, 27. lipnja 2017.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.