I Kž-660/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 660/1993-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Drakulić Milene, kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike, Svedrović Marijana, Primorac Vladimira i Mikor Milivoja, kao članova vijeća i stručnog suradnika Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. P.D., zbog krivičnog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH, u vezi čl. 17. st. 1. OKZRH (prije čl. 35. st. 1. KZRH, u vezi čl. 19. st. 1. OKZRH) odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Sisku od 9. ožujka 1993.g. br. K 1/93, u sjednici održanoj 23. rujna 1993.g., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske M.I.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba optuženika, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom Okružni sud u Sisku oglasio je krivim opt. P.D. da je u vrijeme i na način opisan u izreci te presude počinio krivično djelo pokušaja ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH u vezi čl. 17. st. 1. OKZRH, te mu je na temelju čl. 34. st. 1. KZRH izrekao kaznu zatvora u trajanju od 10 godina.

Protiv te presude žalbu je podnio u korist optuženika, kome je suđeno u odsutnosti, postavljeni mu branitelj R.I., odvjetnik iz S., zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili da se preinači na način da se optuženik oslobodi optužbe.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, vraćajući spise, stavio je u smislu čl. 360. st. 2. ZKP (prije čl. 370. st. 2. ZKP) pismeni prijedlog da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba optuženika nije osnovana.

Iako u žalbi ističe sve žalbene osnove koje se po zakonu mogu isticati, žalba optuženika po svom sadržaju je žalba samo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer se ostali žalbeni osnovi ne obrazlažu, a kako žalba iz tog osnova u smislu čl. 369. ZKP (prije čl. 379. ZKP), izjavljena u korist optuženika sadrži i žalbu zbog odluke o krivičnoj sankciji, to je valjalo ocijeniti presudu suda prvog stupnja i u tom pravcu.

Unatoč navedenom, ovaj Vrhovni sud je kao sud drugoga stupnja u smislu čl. 366. ZKP (ranije čl. 376. ZKP) ispitivao presudu suda prvoga stupnja ne samo u dijelu koja se pobija žalbom već po službenoj dužnosti u pravcu da li su ostvarene po tom sudu određene bitne povrede odredaba krivičnog postupka i povrede krivičnog zakona na štetu optuženika, te je našao da takve povrede zakona sud prvoga stupnja nije ostvario.

Žalba optuženika smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno po sudu prvoga stupnja zbog toga što je "ostalo nerazjašnjeno stanje uračunljivosti optuženika", jer je "sigurno da normalan i zdrav čovjek koji nema nikakvog povoda i razloga maši se noža u namjeri da prijatelja-poznanika liši života".

Ovi navodi žalbe optuženika nisu prihvatljivi. Sud je na osnovu izvedenih dokaza, poglavito na osnovu saslušanih svjedoka, s potpunom sigurnošću utvrdio da je optuženik počinio krivično djelo pokušaja ubojstva. Iz izvedenih dokaza i prikupljenih podataka nije proizlazilo da postoji sumnja da bi bila isključena ili smanjena uračunljivost optuženika (čl. 248. st. 1. ZKP - ranije čl. 258. st. 1. ZKP), pa da bi se eventualno trebao konzultirati neuropsihijatrijski vještak da li je potrebno sačekati da optuženik bude dostupan sudu zbog neuropsihijatrijskog vještačenja. To što je optuženik pokušao lišiti života svog znanca i to za sada iz nepoznatog motiva, nije još razloga da se posumnja u uračunljivost optuženika, jer se, nažalost, iz iskustva zna, da je takvih naizgled nemotiviranih ubojstava i pokušaja ubojstava bilo dosta posebno u vrijeme rata, a takvih slučajeva još uvijek ima.

Sud prvoga stupnja je prema tome pravilno i u cijelosti utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio krivični zakon.

Kazna izrečena optuženiku u skladu je sa svim onim okolnostima o kojima ovisi visina kazne (čl. 37. OKZRH - ranije čl. 41. OKZRH), jer je sud prvoga stupnja ispravno vrednovao jakost povrede zaštićenog dobra i okolnosti uz koje je djelo počinjeno. Stoga će kazna izrečena optuženiku postići svoju svrhu.

Zbog svega navedenog valjalo je natemelju čl. 374. ZKP (ranije čl. 384. ZKP) odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 23. rujna 1993.g.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana, v.r.

Drakulić Milena, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)