Rev-2042/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2042/12-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice B. K. iz L., koju zastupa punomoćnica A. V., odvjetnica u R., protiv tuženika D. K. iz N., kojeg zastupa punomoćnik P. J., odvjetnik u L., radi utvrđenja i dr., odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola broj Gž - 2863/2010-2 od 21. svibnja 2012., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Labinu broj P - 50/08-80 od 17. veljače 2010., u sjednici održanoj 25. siječnja 2017.,

r i j e š i o j e:

Ukida se presuda Županijskog suda u Puli - Pola broj Gž - 2863/2010-2 od 21. svibnja 2012. u dijelu kojim je prihvaćen glavni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice kao i u odluci o troškovima postupka i predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je primarno postavljeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da zajedničku imovinu tužiteljice i tuženika stečenu tijekom bračne zajednice čini nekretnina označena kao k. č. br. 147/1 z. u. 1145 k.o. N. u naravi kuća, dvorište i pašnjak, površine 1986 m2, te da su parnične stranke suvlasnici nekretnine svaki u 1/2 dijela, što je tuženik dužan priznati i izdati tužiteljici ispravu pogodnu za upis u zemljišne knjige tako stečenog prava vlasništva. Ujedno je se zahtjeva civilna dioba nekretnine. Prihvaćen je eventualno kumulirani zahtjev na isplatu 407.084,18 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na ovaj iznos od 11. rujna 2009. do isplate. Odlukom o troškovima postupka obvezan je tuženik naknaditi tužiteljici iznos od 24.548,28 kuna.

Drugostupanjskom presudom je prihvaćanjem žalbe tužiteljice, uz odbijanje žalbe tuženika, primjenom odredbe čl. 373.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) preinačena prvostupanjska presuda na način da je prihvaćen zahtjev tužiteljice na utvrđenje da zajedničku imovinu tužiteljice i tuženika stečenu tijekom bračne zajednice čini nekretnina označena kao k. č. br. 147/1 z. u. 1145 k.o. N. u naravi kuća, dvorište i pašnjak, površine 1986 m2, te da su parnične stranke suvlasnici nekretnine svaki u 1/2 dijela, što je tuženik dužan priznati i izdati tužiteljici ispravu pogodnu za upis u zemljišne knjige tako stečenog prava vlasništva, dok je odbijen zahtjev za civilnu diobu nekretnine. Odlukom o troškovima postupka tuženik je obvezan naknaditi tužiteljici 41.595,75 kuna.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu temeljem činjeničnog utvrđenja: - da su parnične stranke u izvanbračnoj zajednici od listopada 2002., a u braku od 19. veljače 2003., dok je bračna zajednica faktično prestala 23. siječnja 2008., - da su stranke za vrijeme trajanja izvanbračne i bračne zajednice na zemljištu kojeg je tuženiku darovao otac izgradili obiteljsku kuću, - da je izgradnja obiteljske kuće započela krajem 2002., a u kuću su uselili u kolovozu 2003., - da je kuća građena temeljem suglasne volje parničnih stranaka za zajedničko rješavanje njihovog stambenog problema, pa tako i sa suglasnom voljom stranaka za stjecanje suvlasništva nad predmetnom nekretninom, te - da je obiteljska kuća izgrađena kako sredstvima koja su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja izvanbračne i bračne zajednice, tako i sredstvima koja predstavljaju vlastitu imovinu stranaka, a koja vlastita imovina supružnika je gotovo jednaka.

Prema zahtjevu kojeg je postavila tužiteljica, a obzirom na prethodno utvrđene činjenice, pravilnom primjenom materijalnog prava (a kako to ispravno cijeni nižestupanjski sud) pravni režim imovine bračnih drugova prosuđuje se prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja te imovine. Kako u primjeni odredbe čl. 252. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 162/98 – dalje Obz/98 - koji je bio u primjeni od 1. srpnja 1999. do 22. srpnja 2003.), tako i u primjeni odredbe čl. 248. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11 i 61/11 – dalje: Obz/03), bračna stečevina predstavlja imovinu koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine. S druge strane, vlastita imovina prema odredbi čl. 257. st. 2. Obz/98, istovjetno odredbi čl. 253. Obz/03 predstavlja imovinu koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od one iz čl. 257. st. 2. Obz/98, odnosno čl. 253. Obz/03 (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

Kada je imovina bračnih drugova stečena zajedničkim sredstvima stečenim radom za vrijeme važenja citiranog pravnog režima i nesporno među strankama predstavlja bračnu stečevinu glede veličine suvlasničkih omjera može se primijeniti samo odredba čl. 253. st. 1. Obz/98, odnosno čl. 249. st. 1 Obz/03, dakle da se ima smatrati da su suvlasnički omjeri stranaka jednaki (neoboriva zakonska predmnijeva), jer drugačije nisu ugovorili.

S druge strane, kada je zemljište na kojem je izgrađena zgrada vlastita imovina jednog bračnog druga, na kojem su oba bračna druga za trajanja bračne zajednice sredstvima koja predstavljaju bračnu stečevinu, ali i sredstvima koja predstavljaju njihovu vlastitu imovinu, sagradile zgradu uz suglasnu volju za stjecanje njihovog suvlasništva nad predmetnom nekretninom (shodno načelu pravnog jedinstva nekretnine u smislu odredbi čl. 2. st. 3., čl. 9. st. 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /"Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12/), da bi se utvrdili suvlasnički omjeri na tako stečenoj imovini treba utvrditi koliko vrijednost zemljišta i vrijednost njihove ostale vlastite imovine sudjeluje u vrijednosti nekretnine u cjelini, a potom i ovisno o odnosu tih vrijednosti prema vrijednosti koja predstavlja bračnu stečevinu (u kojoj su suvlasnici na jednake dijelove) utvrditi suvlasničke omjere na tako stečenoj imovini.

Međutim revident u reviziji osnovano ističe da su u drugostupanjskoj presudi izostali jasni i prihvatljivi razlozi koji bi opravdavali ocjenu tog suda da su uložena sredstva stranaka koja predstavljaju njihovu vlastitu imovinu jednaka, a sve pored dokaza na kojima su stranke temeljile svoj položaj u postupku i provedenih tijekom rasprave pred prvostupanjskim sudom. Kod ocjene dokaza sud je ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se mogla provjeriti. Sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i onda kad sud nije obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitima i na čemu zasniva tu svoju odluku ili kad su u obrazloženju navedeni samo izvedeni dokazi i drugi procesni materijal, a izostali su zaključak i ocjena tih dokaza, kao i onda kad ne postoje razlozi o tome kojim je dokazima sud poklonio vjeru, a kojima nije, te iz kojih razloga je tako postupio (u konkretnom slučaju drugostupanjski sud je propustio cijeniti stručni nalaz i mišljenje vještaka saslušanog u postupku, kao i iskaze svjedoka koji su saslušani u postupku).

Posebno u tom dijelu presuda proturječi razlozima: - da je vrijednost kuće sa zemljištem 1.369.329,00 kuna, s tim da je prometna vrijednost obiteljske kuće 936.369,00 kuna, a zemljišta 432.960,00 kuna (vrijednost vlastite imovine tuženika), te – da vrijednost vlastite imovine tužiteljice čini iznos od 40.000,00 kuna (vrijednost drvne građe koju joj je darovao otac), iznos od 15.000,00 kuna (dar oca), te 12.000,00 EUR (što je predstavljalo protuvrijednost od 88.080,00 kuna koje joj je darovao stric), dakle ukupno 143.080,00 kuna.

Stoga, a budući se zbog navedenog drugostupanjska presuda ne može ispitati – čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a – valjalo je temeljem odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice kao i u odluci o troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a), te u ovom dijelu predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Zagreb, 25. siječnja 2017.

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.