Rev-1105/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1105/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sutkinji Viktoriji Lovrić, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja I. A. iz O., kojeg zastupa punomoćnik S. N., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Z. Š. i S. N., O., radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o reviziji predlagatelja protiv rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2509/10 od 7. veljače 2011. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na moru poslovni broj Z-797/10 od 25. svibnja 2010., dana 14. lipnja 2016.,

r i j e š i o j e :

Revizija predlagatelja protiv rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž- 2509/10 od 7. veljače 2011. se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na moru je rješenjem poslovni broj Z- 797/10 od 25. svibnja 2010. odbio prijedlog S. N. iz O. za uknjižbu prava suvlasništva u 4/10 dijela čest. zem. 409/3 i 1324/13 k.o. T. (točka 1. izreke) te je odredio zabilježbu rješenja o odbijanju prijedloga u zk. ul. 811 k.o. T. (točka II. Izreke).

Županijski sud u Zadru je rješenjem poslovni broj Gž-2509/10 od 7. veljače 2011. odbio žalbu predlagatelja i potvrdio prvostupanjsko rješenje. Tim rešenjem je naloženo zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na moru brisanje zabilježbe rješenja o odbijanju prijedloga i brisanje zabilježbe žalbe protiv prvostupanjskog rješenja Z-797/10 od 25. svibnja 2010. u z.k. ulošku broj 811, k.o. T..

Tako je sud odlučio postupajući po prijedlogu I. A. iz O. kojim je ovaj tražio uknjižbu prava suvlasništva u 4/10 dijela č. zem. 409/3 i 1324/13 k.o. T. na svoje ime, a na temelju pravomoćne presude Prvostupanjskog suda u Ljubljani, Odjel u Trbovlju, poslovni broj P- 478/84 od 16. lipnja 1987., i ovjerenog prijevoda te presude od strane stalnog sudskog tumača za slovenski jezik M. R..

Prvostupanjski sud je odbio prijedlog pozivom na odredbu čl. 56. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima kojom je propisana isključiva nadležnost suda Republike Hrvatske u sporovima o pravu raspolaganja nekretninom u društvenom vlasništvu, u sporovima o pravu vlasništva i o drugim stvarnim pravima na nekretninu u vlasništvu građana i građanskih pravnih osoba, u sporovima zbog smetanja posjeda na nekretnini te u sporovima nastalima iz zakupnih ili najamnih odnosa u pogledu nekretnine, ili iz ugovora o upotrebi stana ili poslovnih prostorija, ako se nekretnina nalazi na teritoriju Republike Hrvatske.

Županijski sud u Zadru je potvrdio prvostupanjsko rješenje jer je također ocijenio da je upis zatražen na temelju pravomoćne presude koju je donio apsolutno nenadležni sud za postupanje u sporovima o stvarnim pravima na nekretninama. Taj sud se u obrazloženju rješenja pozvao na odredbu čl. 56. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07– Odluka USRH i 84/08,123/08 - dalje ZPP) prema kojoj je za suđenje u sporovima o pravu vlasništva i drugim stvarnim pravima na nekretnini, u sporovima zbog smetanja posjeda na nekretnini te u sporovima iz zakupnih ili najamnih odnosa na nekretnini isključivo nadležan sud na čijem se području nalazi nekretnina.

Presuda na temelju koje je zatražen upis prava vlasništva je donesena od strane nenadležnog suda u sporu o utvrđenju suvlasničkih udjela bivših bračnih drugova u zajednički stečenim nekretninama.

Protiv drugostupanjskog rješenja predlagatelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u smislu odredbe čl. 382. u vezi s čl. 400. Zakona o parničnom postupku. Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje i dopusti upis prava vlasništva na ime predlagatelja.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka, a kojim je uređen institut redovne revizije, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumom ili odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema st. 3. tog članka u takvoj reviziji stranaka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Iz navedenog slijedi da za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP moraju biti kumulativno ispunjeni svi propisani kriteriji, pa je dopuštena samo ona revizija u kojoj su naznačena pravna pitanja koja se tiču primjene određenog propisa ili drugog izvora prava, da je pitanje važno za rješenje konkretnog spora zato što se radi o propisu i/ili drugom izvoru prava na kojemu sud temelji obrazloženje pobijane odluke, da je u reviziji naznačen razlog važnosti primjerice naveden u toj odredbi ili koji drugi obrazloženi razlog važnosti, te da se zaista radi o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u vezi s kojim Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

Revizija koja ne udovoljava navedenim kriterijima nije dopuštena.

U ovom slučaju u reviziji je naznačeno postupovnopravno pitanje koje glasi:

„Da li zemljišnoknjižni sud u zemljišnoknjižnom postupku upisa stvarnoga prava temeljem pravomoćne presude može ocjenjivati da li je presudu donio mjesno nadležan sud, odnosno da li pravomoćnost presude ima prednost pred povredom odredbi o mjesnoj nadležnosti?“

Revident je nadalje iznio razloge zbog kojih drži da načelo ekonomičnosti ima prednost pred odredbama o mjesnoj nadležnosti, te je iznio i druge razloge zbog kojih drži da je sud bio dužan postupiti po prijedlogu za uknjižbu, iako je prijedlog za upis podnesen na temelju pravomoćne presude stranog suda.

U reviziji je dakle naznačeno pravno pitanje koje je važno za rješenje konkretnog predmeta, međutim revident nije određeno naveo zašto je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, jer nije određeno naznačio neki od razloga važnosti pojedinačno navedenih u čl. 382. st. 2. ZPP, niti neki drugi razlog koji nije pojedinačno naveden u toj odredbi, a koji bi ukazivao na potrebu ujednačavanja sudske prakse sukladno ulozi Vrhovnog suda Republike Hrvatske propisanoj Ustavom.

Stoga revizija unatoč pozivanju na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP, nema potreban propisani sadržaj, pa je valjalo odbaciti reviziju kao nedopuštenu po čl. 392.b st. 2. ZPP.

Zagreb, 14. lipnja 2016.

SUTKINJA

Viktorija Lovrić, v.r.