Rev-3695/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3695/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N.P. iz K.V. bb, koju zastupa punomoćnik I.H. dipl. pravnik iz Općinskog sindikalnog povjereništva I., protiv tuženika "H. - J. " d.o.o. I., "J. - T. " d.o.o. I., "J. - I. " d.o.o. I., "J. - A. " d.o.o. I., "J. - U. " d.o.o. I. te "J. - C. " d.o.o. I., radi isplate i naknade osobnog dohotka, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu od 28. srpnja 1994. br. Gž-702/94, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ivancu od 29. travnja 1994. br. P-409/92, u sjednici održanoj dana 22. veljače 1996.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja odbijena je tužiteljica s tužbenim zahtjevom kojim je tražila da se tuženici obvežu da tužiteljici isplate osobni dohodak za razdoblje od 19. XII. 1991. do 31. V. 1992. godine u iznosu od 36.105 HRD sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dolaska u zakašnjenje pa do isplate.

Sud drugog stupnja odbio je kao neosnovanu žalbu tužiteljice i presudu suda prvog stupnja potvrdio. Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja izjavila je reviziju tužiteljica iz svih razloga navedenih u čl. 385. Zakona o parničnom postupku. Predložila je da se revizija prihvati.

U odgovoru na reviziju tuženici predlažu da se kao neosnovana odbije, dok se Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

U postupku nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("NN", br. 53/91, 91/92) na koju ovaj sud jedino pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), a druge bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud ispituje samo na određeni prigovor a u reviziji takvog prigovora nema.

Nije osnovan prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora jest zahtjev tužiteljice na isplatu plaće od 19. XII. 1991. do 31. V. 1992. utemeljen na činjeničnoj tvrdnji da je bila u radnom odnosu u Radnoj zajednici Zajedničke službe u SP "Jedinstvo"; da je primila Odluku stečajnog upravitelja br. 40/91 od 9. XII. 1991. prema kojoj joj je 2. XII. 1991. godine prestao radni odnos u poduzeću "J. - I. " d.o.o. I. zbog stečaja toga poduzeća; tvrdi da tužiteljica nikad nije bila u radnom odnosu u tom poduzeću; da je na temelju Odluke o promjeni statusa složenog oblika udruživanja i osnivanja društva s ograničenom odgovornošću prvotuženik preuzeo obvezu riješiti radnopravni status radnika bivših poduzeća što u odnosu na tužiteljicu nije učinio. Odlučujući o tom tužbenom zahtjevu sudovi su utvrdili: da je tužiteljica prije odlaska na porodiljski dopust, na kojem je trebala ostati do 18. XII. 1991., bila zaposlena i radila u SP "J. " Radna zajednica Zajedničke službe; da joj je u prosincu 1991. godine uručeno rješenje Okružnog privrednog suda u Varaždinu br. St-40/91 od 2. XII. 1991. na temelju kojeg joj je prestao radni odnos kod Poduzeća "J. - I. " d.o.o. I. s danom 2. XII. 1991. a koje je poduzeće nastalo nakon reorganiziranja SP "J. " Ivanec; da je navedeno rješenje uručeno tužiteljici u Zavodu za zapošljavanje kada je i saznala da je raspoređena u Poduzeće "J. - I. " d.o.o. ; da je protiv spomenutog rješenja podnijela "prigovor" prvotuženiku tek 9. VI. 1992.

S obzirom da su sudovi utvrdili da je tužiteljica kada je primila rješenje o prestanku radnog odnosa saznala da je nakon statusnih promjena ranijeg Složenog poduzeća "J. " raspoređena u Poduzeće "J. - I. " d.o.o. I., tada su pravilnom primjenom materijalnog prava zaključili da je "prigovor" kojim tužiteljica traži zaštitu svog prava podnijela prekasno - izvan prekluzivnog roka određenog u čl. 80. st. 2. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa.

Kako tužiteljica nije u roku zahtijevala zaštitu svog prava protiv raspoređivanja u Poduzeće "J. - I. " d.o.o. I. i na taj način eventualno dovela u pitanje i pravilnost odluke o prestanku radnog odnosa kod tog poduzeća zbog stečaja s danom 2. XII. 1991. o čemu je odlučeno rješenjem Okružnog privrednog suda u Varaždinu, tada su sudovi s osnovom također zaključili da je zahtjev za isplatu plaće od 19. XII. 1991. do 31. V. 1992. bez osnova.

Tužiteljica je inače od 3. XII. 1991. do 30. XI. 1992. primala od Zavoda za zapošljavanje kao nezaposlena osoba novčanu naknadu umjesto plaće (za isto vrijeme zahtijeva i isplatu plaće) te da je iz evidencije navedenog Zavoda brisana 6. VI. 1993. godine jer se zaposlila u KPD Lepoglava.

Kako revizija nije osnovana valjalo je na temelju odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 22. veljače 1996.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković v.r.