Gzp-381/2007-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 381/07-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Davorki Lukanović Ivanišević, u pravnoj stvari predlagateljice D. P. iz Z., koju zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 14. lipnja 2007., dana 9. listopada 2007.,

r i j e š i o j e :

I. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem P-6306/94., u roku od 6 (šest) mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Predlagateljici D. P. određuje se primjerena naknada u iznosu od 13.000,00 kuna (trinaest tisuća kuna).

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagateljica je 14. ožujka 2007. podnijela Županijskom sudu u Zagrebu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u smislu odredbe čl. 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj. 150/05. i 16/07., – dalje: ZS), a koji je Županijski sud u Zagrebu ustupio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske kao nadležnom za odlučivanje o podnesenom zahtjevu. Zahtjev je zaprimljen kod Vrhovnog suda Republike Hrvatske 14. lipnja 2007.

Predlagateljica smatra da joj je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zbog dugog trajanja postupka, a koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva, povodom žalbe podnesene protiv presude Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6306/94., od 31. svibnja 2004. vodi kod Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Gž-1793/05.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljice iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6306/94., očitovanja Županijskog suda u Zagrebu od 14. lipnja 2007., utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o zaštiti prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 41/01 - pročišćeni tekst 55/01 - dalje: Ustav):

- da je tužiteljica (u sadašnjem predmetu predlagateljica) 29. rujna 1994. Općinskom sudu u Zagrebu podnijela tužbu protiv tuženika I. P., radi utvrđenja bračne tečevine, i da se predmet vodi pod poslovnim brojem P-6306/94.,

- da su održana ročišta 1. prosinca 1994., 9. veljače 1995., i 22. ožujka 1995., te proveden očevid na licu mjesta 3. travnja 1995. i 5. lipnja 1995.,

- da je održano ročište 12. ožujka 1998., na kojem je određeno provođenje očevida na licu mjesta uz prisutnost građevinskog vještaka,

- da očevid zakazan za 12. svibnja 1998. nije održan jer tuženik nije uplatio predujam za troškove sudskog vještaka

- da je uz podnesak od 16. listopada 1998. tuženik dostavio dokaz o uplati predujma za provođenje očevida na licu mjesta,

- da je rješenjem poslovni broj P-6306/94., od 26. listopada 1998. sud odredio da će se očevid na licu mjesta održati 2. prosinca 1998. uz prisutnost građevinskog vještačenja,

- da je na očevidu održanom 2. prosinca 1998. sud donio rješenje kojim je naložio vještaku da izraditi nalaz i mišljenje u roku od 30 dana,

- da je dopisom od 29. ožujka 1999. vještak obavijestio sud da je izradio nalaz i mišljenje, te traži uplatu razlike predujma,

-da je sud dopisom od 3. svibnja 1999. i rješenjem od 23. kolovoza 1999. pozvao stranke na uplatu razlike predujma,

- da je 10. svibnja 2000. vještak dostavio u spis predmeta svoj nalaz i mišljenje iako stranke nisu uplatile razliku u predujmu za izradu nalaza i mišljenja,

- da je ročište zakazano za 6. lipnja 2000. odgođeno za 17. siječnja 2001., na kojem je određeno da će se provesti dokaz saslušanjem tužiteljice pod prijetnjom gubitka prava,

- da je ročište zakazano za 17. siječnja 2001. odgođeno uz prijedlog stranaka, te je određeno da će se slijedeće održati po prijedlogu tužiteljice,

- da je podneskom od 4. prosinca 2001. tuženik molio zakazivanje ročišta,

- da je ročište zakazano za 11. rujna 2002. odgođeno po prijedlogu punomoćnika stranaka, kako bi stupili u kontakt sa svojim strankama,

- da je sud odredio da će se slijedeće ročište održati 4. prosinca 2002. na koje ročište će se pozvati vještak,

- da je na ročištu održanom 4. prosinca 2002. sud vještaku dodijelio rok od 8 dana radi pismenog očitovanja,

- da je 9. prosinca 2002. vještak dostavio u spis predmeta pismeno očitovanje na svoj nalaz i mišljenje,

- da je sud rješenjem poslovni broj P-6306/94., od 17. siječnja 2003. naložio strankama u postupku da uplatite razliku u predujmu za provedeno vještačenje,

- da je na ročištu održanom 5. studenog 2003., tužiteljica prigovorila nalazu i mišljenju građevinskog vještaka, te predložila provođenje novog vještačenja,

- da je na ročištu održanom 25. veljače 2004., sud tužiteljici dodijelio rok od 8 dana radi preciziranja tužbenog zahtjeva,

- da je podneskom od 4. ožujka 2004. tužiteljica precizira tužbeni zahtjev,

- da je na ročištu održanom 17. svibnja 2004. zaključena glavna rasprava te je presuda pod poslovnim brojem P-6306/94. kojom se odbija tužbeni zahtjev objavljena na ročištu održanom 31. svibnja 2004.,

- da je protiv navedene presude žalbu podnijela tužiteljica 5. srpnja 2004., dok je odgovor na žalbu tuženik podnio 6. kolovoza 2004.,

-da je spis uz popratno izvješće od dana 7. listopada 2004. dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu na odlučivanje,

- da je Županijski sud u Zagrebu dopisom od 1. veljače 2005., spis vratio Općinskom sudu u Zagreb radi prethodnog odlučivanja o prijedlogu tužiteljice za oslobađanjem od plaćanja sudskih pristojbi,

- da je na ročištu održanom 15. travnja 2005. sud donio rješenje kojim se tužiteljica oslobađa od plaćanja sudskih pristojbi te je spis, uz novo popratno izvješće od 19. travnja 2005., dostavio Županijskom sudu u Zagrebu 21. travnja 2005.,

- da se predmet zaveden pod poslovnim brojem Gž-1793/05,

- da je Županijski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj Gž-1793/05 od 24. svibnja 2007. pobijanu presudu ukinuo i vratio predmet Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja, a odlučno za ocjenu da li predlagateljici pripada pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u konkretnom slučaju je razdoblje koje protekne od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagateljice.

Budući da pred Općinskim sudom u Zagrebu postupak još nije završen to se za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u ovom slučaju ima smatrati, a jer je tužba podnesena 29. rujna 1994., tj. prije nego je na snagu stupio Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koja je stupila na snagu 5. studenog 1997. ("Narodne novine", broj - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak i 14/02) ono razdoblje razmatranja nakon stupanja na snagu tog Zakona. Tako to razdoblje teče od 6. studenog 1997., do 9. listopada 2007., kao dana donošenja odluke povodom zahtjeva predlagateljice u ovom predmetu, što ukupno iznosi 9 (devet) godina, 11 (jedanaest ) mjeseci i 3 (tri) dana.

Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da se trajanje i duljina sudskog postupka pred Općinskim sudom u Zagrebu i Županijskim sudom u Zagrebu, u navedenom pravno relevantnom razdoblju ima smatrati povredom prava na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 41/01-pročišćeni tekst 55/01-dalje: Ustav).

Dugotrajnost postupka u konkretnom slučaju posljedica je neučinkovitosti prvostupanjskog suda.

U pravno relevantnom razdoblju razmatranja sud je održao osam ročišta za glavnu raspravu, a tri je odgodio. Naime broj održanih ročišta ukazuje da sud postupak nije vodio učinkovito i sukladno načelu ekonomičnosti postupka. Sukladno odredbi članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01 i 117/03., u daljem tekstu ZPP) postupak je trebalo provesti bez odugovlačenja uz onemogućavanje svake zlouporabe prava, dok je odredbom članka 311. stavka 2. ZPP izraženo nastojanje za koncentracijom glavne rasprave tako da se po mogućnosti raspravljanje završi što prije, ako ne već na jednom ročištu. To je u konkretnom slučaju izostalo. Duljini trajanja postupka svojim ponašanjem doprinijele su i stranke u postupku jer su tražile od suda da odgodi ročišta zakazana za 6. lipnja 2000., 17. siječnja 2001., i 11. rujna 2002., a nisu na vrijeme uplatile ni predujam za sudskog vještaka, pa je jedan očevid zakazan za 12. svibnja 1998, zbog toga i odgođen. Prvostupanjski sud je proveo tri očevida, a predlagateljica je tek podneskom od 4. ožujka 2004., precizirala tužbeni zahtjev.

Visinu naknade Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio imajući u vidu sve gore navedene okolnosti, posebno uzimajući u obzir ukupne gospodarske i socijalne prilike u Republici Hrvatskoj, pa je stoga temeljem odredbe čl. 28. st. 1. ZS valjalo prihvatiti zahtjev predlagatelja i dosuditi primjerenu naknadu kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 9. listopada 2007.

S U T K I N J A

Davorka Lukanović Ivanišević, v. r.

Pravna pouka:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.

Dna:

1) Punomoćniku predlagateljice A. K., odvjetniku u Z., ...,

2) Protustranka Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko upravni odjel,

Zagreb,

3) Općinski sud u Zagrebu na spis poslovni broj P-6306/94.