II Kž-410/2016-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog L. V., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 17. studenoga 2016. broj Kv-I-259/16. (K-4/16.), o određivanju naplate jamstva u korist proračuna te određivanju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice,u sjednici održanoj 7. prosinca 2016.,
Legislator headnote
AI generatedII Kž-410/2016-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno i osnovano na temelju članka 104. stavka 2. ZKP/08. odredio naplatu jamstva u iznosu 100.000,00 kuna, koje je za optuženog L. V. sukladno rješenju Županijskog suda u Rijeci od 27. listopada 2015. broj Kir-526/15 dala S. V., u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske te potom protiv optuženika odredio istražni zatvor iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 2. i 3. ZKP/08.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 410/16.-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog L. V., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 17. studenoga 2016. broj Kv-I-259/16. (K-4/16.), o određivanju naplate jamstva u korist proračuna te određivanju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice,u sjednici održanoj 7. prosinca 2016.,
r i j e š i o j e:
Odbija se žalba optuženog L. V. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog L. V., zbog kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), pod točkom I. izreke je na temelju članka 104. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08.) određena naplata jamstva u iznosu od 100.000,00 kuna, koje je za optuženika na temelju rješenja Županijskog suda u Rijeci od. 27. listopada 2015. broj Kir-526/15. dala S. V., u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske. Pod točkom II. izreke je na temelju članka 127. stavka 4. ZKP/08. protiv optuženog L. V. određen istražni zatvor iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 2. i 3. ZKP/08., dok je pod točkom III. u istražni zatvor optuženiku uračunato vrijeme lišenja slobode od 25. listopada 2015. do 9. studenoga 2015.
Protiv tog je rješenja žalbu podnio optuženi L. V. po braniteljima G. M., odvjetniku iz R. te odvjetnicima iz Odvjetničkog društva V., B. i D. iz R. Niti u jednoj od žalbi nisu izričito navedene žalbene osnove, s time da se u žalbi po odvjetniku G. M. predlaže pobijano rješenje preinačiti te odbiti prijedlog državnog odvjetnika, dok se u žalbi po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva V., B. i D. predlaže pobijano rješenje ukinuti. S obzirom na sadržajnu
II Kž 410/16.-4
podudarnost žalbenih razloga, s obje će žalbe biti postupljeno kao s jednom optuženikovom žalbom.
Žalba nije osnovana.
Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno i osnovano na temelju članka 104. stavka 2. ZKP/08. odredio naplatu jamstva u iznosu 100.000,00 kuna, koje je za optuženog L. V. sukladno rješenju Županijskog suda u Rijeci od 27. listopada 2015. broj Kir-526/15 dala S. V., u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske te potom protiv optuženika odredio istražni zatvor iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 2. i 3. ZKP/08.
Naime, sukladno odredbi članka 104. stavka 2. ZKP/08. ako okrivljenik postupi protivno uvjetima rješenja o jamstvu, rješenjem će se odrediti naplata iznosa jamstva u korist proračuna, a protiv okrivljenika će se odrediti istražni zatvor.
Prema podacima u spisu predmeta, protiv optuženika je još u stadiju istrage rješenjem suca istrage Županjskog suda u Rijeci od 27. listopada 2015. broj Kir-526/15. određen istražni zatvor iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 2. i 3. ZKP/08. te je odlučeno da će se taj istražni zatvor sukladno članku 102. stavku 1. ZKP/08. ukinuti ako optuženik ili tko drugi da za njega jamstvo u iznosu 100.000,00 kuna, a optuženik obeća da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje boravište, da neće ometati kazneni postupak i da neće počiniti novo kazneno djelo. Ujedno je na temelju članka 102. stavka 4. ZKP/08. optuženiku kao uvjet jamstva određena primjena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08. i to zabrane približavanja oštećenoj E. Ć. na udaljenost manju od 100 metara i zabrane uspostavljanja i održavanja izravne i neizravne veze s oštećenom E. Ć., a optuženik je upozoren da će se, ako postupi protivno uvjetima rješenja o jamstvu, rješenjem odrediti naplata jamstva u korist proračuna Republike Hrvatske, a protiv njega odrediti istražni zatvor. Nakon što je uplaćena jamčevina, protiv optuženika je ukinut istražni zatvor, pri čemu je on dao obećanja kako je to navedeno i u rješenju kojim mu je određeno jamstvo kao zamjena za istražni zatvor.
Nadalje je iz podataka u spisu predmeta vidljivo da je optuženik nakon rasprave održane u ovom postupku 13. listopada 2016., otišao na adresu na kojoj boravi oštećena-žrtva E. Ć., gdje mu je vrata stana otvorila oštećeničina majka te je inzistirao na razgovoru s majkom, a u stanu se je u to vrijeme nalazila i oštećenica, na što je optuženik i upozoren od strane oštećeničine majke. Pritom je optuženik majku oštećenice nagovarao da svoju kćer nagovori da na raspravi na sudu da izjavu da je ona njega napala, da povuče sve optužbe protiv njega jer da će, u protivnom kada bude oslobođen optužbe, on nju tužiti za klevetu i izvući od njezine obitelji novce, kao i da je u posjedu njezinih fotografija koje će iskoristiti protiv nje na sudu i prikazati je kao osobu lakog morala. Zbog navedenog je protiv optuženika Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci dana 19. listopada 2016. pod brojem K-DO-1534/16.- IV, Is-DO-145/2016. donijelo rješenje o provođenju istrage zbog kaznenog djela sprječavanja dokazivanja iz članka 306. stavka 1. KZ/11.
Iz svega navedenog nesporno proizlazi da je optuženik prekršio uvjete rješenja o jamstvu, s obzirom na to da je, kada je ušao u stan u kojem živi oštećenica (pri čemu tu i nije morala biti njezina majka, koja inače živi u S. B., dok oštećenica boravi u R.), pri čemu ga je
II Kž 410/16.-4
njezina majka upozorila na to da se i oštećenica nalazi u stanu, a on inzistirao na razgovoru s majkom, svjesno prišao oštećenici na razdaljinu manju od 100 metara, pokušavajući pritom utjecati i na oštećeničin iskaz u kaznenom postupku koji se vodi protiv njega zbog kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavka 1. KZ/11. Stoga je pravilno i zakonito pobijanim rješenjem, a protivno žalbenim navodima, određena naplata iznosa jamstva u korist proračuna.
Jednako je tako osnovano i zakonito protiv optuženika određen i istražni zatvor iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 2. i 3. ZKP/08. Naime, unatoč činjenici da je oštećenica ispitana u ovom postupku, postoji mogućnost da će je biti potrebno ponovno ispitati, a iz svega izloženog proizlazi da je optuženik svojim postupanjem nastojao ometati kazneni postupak utjecajem na svjedokinju-oštećenicu. Stoga postoje razlozi za primjenu istražnog zatvora protiv njega iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 2. ZKP/08. Osim toga, iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je protiv optuženika, osim predmetnog, u tijeku i kazneni postupak zbog postojanja osnovane sumnje da je na štetu iste oštećenice počinio kazneno djelo nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 2. KZ/11. Imajući na umu da je sada protiv njega doneseno i rješenje o provođenju istrage zbog kaznenog djela iz članka 306. stavka 1. KZ/11., također na štetu oštećene E. Ć., sve navedeno upućuje na zaključak da na strani optuženog L. V. postoji konkretna i razborito predvidiva opasnost od ponavljanja djela na štetu iste oštećenice E. Ć. Stoga je protiv njega, a protivno navodima u žalbi i neovisno o optuženikovoj dosadašnjoj neosuđivanosti, trebalo odrediti istražni zatvor i iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
Slijedom svega navedenog je, a budući da optuženikovim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 7. prosinca 2016.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Martina Slunjski, v.r.
Senka Klarić-Baranović, v.r.