Revr-82/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 82/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr. sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. A. iz P., koju zastupa punomoćnik B. Š., odvjetnik u P., protiv tuženika B. t. u stečaju, iz R., radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 17. studenog 2005. godine poslovni broj Gž-1439/05 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pločama od 24. lipnja 1993. godine poslovni broj P-245/92, u sjednici održanoj dana 28. ožujka 2006. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice, koji glasi:

"Poništavaju se, kao nezakonite odluke disciplinske komisije i RS tuženog br. 914/88 od 21. travnja i 9. lipnja 1998. g., kojim odlukama je tužiteljici A. D. nakon provedenog disciplinskog postupka izrečena mjera prestanka radnog odnosa, slijedom čega je tuženik dužan vratiti tužiteljicu na rad i rasporediti je u skladu sa njezinom stručnom spremom i radnim sposobnostima stečenim radom, kao i priznati joj sva prava po osnovu radnog odnosa uključujući tu i isplatu osobnog dohotka sa pripadajućim kamatama gledajući od dana dospjelosti svakog pojedinog obroka pa do konačne isplate, kao i naknaditi parnični trošak, a sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja."

II. Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku parnični trošak uz iznosu od 5.492.-HRD."

Protiv te presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog svih revizijskih razloga iz čl. 385. st. 1. toč. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99

– dalje: ZPP). Predlaže da se obje nižestupanjske presude ukinu ili preinače.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

U ovom predmetu je riječ o zahtjevu tužiteljice za poništenje odluke tuženika donesene u disciplinskom postupku kojom je tužiteljici izrečena mjera prestanka radnog odnosa zbog teže povrede radne obveze – neopravdanog izostanka s posla u neprekidnom razdoblju od 2. veljače do 15 veljače 1988. godine.

Prije svega, tužiteljica neosnovano smatra da bi u postupku pred oba nižestupanjska suda bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP (koja se primjenjuje u ovom slučaju prema odredbi čl. 284. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP - "Narodne novine", broj 117/03), jer da "nema uopće razloga o odlučnoj činjenici i na čemu sudovi temelje stav o neopravdanom izostanku s posla tužiteljice". Suprotno navodima revidentice u obrazloženjima odluka oba nižestupanjska suda je navedeno da razloge koje navodi tužiteljica za svoj izostanka (privatni sukob između tužiteljice i njenog neposrednog rukovoditelja) sudovi ocjenjuju neopravdanim. Prema tome, nisu izostali razlozi o odlučnoj činjenici, pa nije osnovan taj prigovor revidentice.

Također, drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude ocijenio sve žalbene navode od odlučnog značaja, pa u obrazloženju odluke drugostupanjskog suda nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP – kako to neosnovano smatra revidentica.

Konačno, u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužiteljica bila u radnom odnosu kao tuženikova radnica – referent obračuna u radnom odnosu na neodređeno vrijeme,

- da je izostala s posla u neprekidnom razdoblju od 2. veljače do 15. veljače 1988. godine,

- da je razlog izostanka bio sukob privatne naravi između tužiteljice i njenog neposrednog rukovoditelja,

- da je u disciplinskom postupku pozivom na odredbe Pravilnika o disciplinskoj i materijalnog odgovornosti radnika tuženika od 23. lipnja 1987. godine, koji je bio na snazi u vrijeme izostanka tužiteljice s posla i donošenja odluke u disciplinskom postupku, izrečena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa zbog neopravdanog izostanka s posla u naprijed navedenom vremenskom razdoblju od 2. 2. 1988. do 15. 2. 1988. godine.

Odredbom čl. 7. st. 1. toč. 5. Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti radnika (dalje: Pravilnik) bilo je predviđeno da se težom povredom radne obveze smatra neopravdano izostajanje s posla, a odredbom čl. 16. st. 2. toč. 1. Pravilnika bilo je predviđeno da se mjera prestanka radnog odnosa izriče zbog neopravdanog izostajanja s posla najmanje pet radnih dana uzastopno. Navedene odredbe Pravilnika su bile u skladu s odredbama čl. 150. i čl. 152. st. 1. Zakona o udruženom radu koji je u to vrijeme bio na snazi.

Imajući na umu naprijed utvrđene činjenice odluka tuženika o izricanju disciplinske mjere prestanka radnog odnosa sasvim je u skladu s naprijed navedenim odredbama Pravilnika i Zakona o udruženom radu, pa su nižestupanjski sudovi pravilno ocijenili tužbeni zahtjev neosnovanim.

Neosnovano revidentica prigovara da "nema niti jednog dokaza na okolnost da je tužiteljica neopravdano izostala s posla". Naime, u slučaju izostanka radnika s posla teret dokaza da je to opravdan izostanak je na radniku koji je izostao s posla – dakle u ovom slučaju na tužiteljici. Tužiteljica u postupku nije dokazala opravdanost s izostanka s posla, a nižestupanjski sudovi su pravilno ocijenili da razlog koji tužiteljica navodi (sukob između nje i neposrednog rukovoditelja zbog privatnih odnosa) ne predstavlja opravdani razlog za izostanak s posla.

Zbog svega navedenog nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 28. ožujka 2006. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.