Revr-764/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 764/14-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz K. G., kojega zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžri- 320/13 od 6. veljače 2014., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-433/09 od 17. rujna 2013., u sjednici održanoj 7. lipnja 2016.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženice i ukida se presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžri-320/13 od 6. veljače 2014. u pobijanom dosuđujućem dijelu i presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-433/09 od 17. rujna 2013., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima postupka povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužitelju bruto iznos od 57.342,35 kn s pripadajućom zateznom kamatom na pojedine mjesečne kako je to pobliže naznačeno u točki I. izreke presude, kao i nadoknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 28.125,00 kn s pripadajućim kamatama kako je naznačeno u točki II. izreke.

Drugostupanjskom presudom žalba tuženice odbijena je kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u točki I. izreke i dijelu točke II. izreke u kojem je tužitelju dosuđen parnični trošak u iznosu od 25.625,00 kn s pripadajućim kamatama (točka I. izreke), dok je djelomično prihvaćena žalba tuženice i preinačena prvostupanjska presuda u dijelu točke II. izreke na način da je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.500,00 kn (točka II. izreke). Odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu (točka III. izreke).

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - u daljnjem tekstu: ZPP), navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju, preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, podredno, ukinuti pobijanu i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tužitelj u odgovoru na reviziju predlaže reviziju odbaciti kao nedopuštenu, odnosno, odbiti reviziju kao neosnovanu. Traži trošak odgovora na reviziju.

Revizija je osnovana.

U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 392.a st. 2. ZPP-a).

Predmet ovog spora je zahtjev za isplatu dodatka na plaću za prekovremeni rad, za rad noću, subotom i nedjeljom, blagdanima i u smjenama, na temelju čl. 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 92/04, 141/04, 77/07 i 98/07) koji rad je tužitelj obavljao kao djelatna vojna osoba s činom narednika u ustrojbenoj cjelini Zapovjedništva Hrvatske ratne mornarice s pristožernim postrojbama ... raketnog divizijuna, ... raketna bitnica, s mjestom službe u Ž. na dužnosti ... poslužitelj raketnih lansera u razdoblju od siječnja 2006. do studenog 2007.

Nižestupanjski sudovi su zaključili da je ukupno vrijeme provedeno u višednevnoj službi na brodu koje je dulje od 40 sati tjedno prekovremeni rad sukladno Kolektivnom ugovoru ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 92/04, 141/04, 77/07 i 98/07 - dalje: KU/04) i Pravilniku o dodatku na plaću i načinu isplate plaće pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 6/03). Polazeći od navedenog zaključka sudovi su računali broj sati prekovremenog rada na način da su takvim radom računali ukupan broj sati provedenih na brodu iznad 40 sati tjedno. Shvaćanje da tužitelju pripada pravo na plaćanje s osnove prekovremenog rada za sve vrijeme provedeno na brodu (preko 40 sati tjedno) nižestupanjski sudovi temeljili su na činjenici da tužitelj tijekom boravka na terenu nije slobodan napustiti radno mjesto, tj. dužan je boraviti na brodu, kako u radne dane, tako vikendom i blagdanom. S takvim obrazloženjem odbili su i prigovore tuženice da tužitelj za vrijeme plovidbe broda, u luci ili na sidru ne radi 24 sata, jer se prema mišljenju sudova, sve to vrijeme smatra aktivnim dežurstvom na radnom mjestu, pa stoga tužitelj ima pravo na osnovnu plaću, uključujući i pravo na uvećanje plaće.

Materijalnopravno pitanje koje tuženica postavlja u reviziji je „…može li se taj ostali rad, odnosno vrijeme provedeno na službi tretirati prekovremenim radom u smislu relevantnih odredbi Zakona o radu, Kolektivnog ugovora te tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora?“.

Pravno pitanje tuženice je, dakle, može li se tužitelju vrijeme provedeno u višednevnoj službi na brodu dulje od 40 sati tjedno priznati (platiti) kao prekovremeni rad. Obrazlažući razloge važnosti postavljenog pravnog pitanja tuženica se poziva na nepodudarnost pravnog shvaćanja u pobijanoj odluci sa zauzetim pravnim shvaćanjem u odluci revizijskog suda poslovni broj Revr 753/09-2 od 17. studenoga 2009., te na odredbe Zakona o radu i Kolektivnog ugovora kao i na tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora.

Polazeći od postavljenog pitanja te navedenih razloga njegove važnosti, ovaj sud je ocijenio da je riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema pravnom shvaćanju ovog suda u odluci Revr 753/09-2 od 17. studenoga 2009. prekovremeni rad od 24 sata dnevno tijekom rada na terenu nije životno prihvatljiv. Odredbom čl. 39. točka 11. KU/04 (44. t. 11. KU/08) određeno je da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je rad dulji od 40 sati tjedno.

Međutim, Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora na sjednici od 10. lipnja 2006. dala je tumačenje odredbe čl. 39. u vezi člankom 50. KU/04, prema kojem pored terenskog dodatka službenici (pa tako u konkretnom slučaju i policijski službenik) imaju pravo na uvećanje plaće iz čl. 39. KU samo za stvarno odrađene sate rada u koje se uračunava i vrijeme putovanja.

Iz izloženog proizlazi da je neprihvatljivo shvaćanje da bi efektivni rad službenika trajao neprekidno 24 sata dnevno, četiri do sedam dana uzastopno, već je životno i logično da službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme. Tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada ne može se smatrati prekovremenim radom.

Zbog pogrešnog pravnog pristupa da je sav rad tužitelja u višednevnoj službi na brodu dulji od 40 sati tjedno prekovremeni rad, sudovi nižeg stupnja nisu utvrdili odlučne činjenice - stvarno odrađene sate rada tužitelja kroz utuženo razdoblje s obzirom na njegovo radno mjesto i nalog - zapovijed za obavljanje odgovarajućih poslova, a o čemu ovisi ima li tužitelj pravo na uvećanu plaću.

Budući da nema uvjeta za preinaku pobijane presude, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a prihvatiti reviziju tuženice, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku sudovi će sukladno uputama iz ove odluke donijeti novu, zakonitu odluku.

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 7. lipnja 2016.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.