Rev-2116/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2116/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Radomire Felicijan-Maoduš, Stanislava Plazonića i Miroslave Vekić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. K. iz Z., koju zastupa D. R., odvjetnik u Z., protiv tužene C. o. d.d., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu br. Gž-1194/93 od 9. ožujka 1993. godine, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-2080/90 od 16. studenog 1992. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 1. rujna 1994. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužene se djelomično prihvaća i presuda Okružnog suda u Zagrebu br. Gž- 1194/93 od 9. ožujka 1993. godine preinačuje tako da se odbijanjem žalbe potvrđuje presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-2080/90 od 16. studenog 1992. godine.

O b r a z l o ž e n j e

Drugostupanjskom presudom Okružnog suda u Zagrebu br. Gž-1194/93 od 9. ožujka 1993. godine preinačena je presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn. 2080/90 od 16. studenog 1992. godine utoliko što je, za duševne bolove zbog smrti majke, tužiteljici odmjerena naknada u iznosu od 4,000.000 HRD, umjesto iznosa od 2,500.000 HRD, koliko ju je odmjerio sud prvog stupnja.

Protiv pravomoćne presude donesene u drugom stupnju tužena je pravovremeno izjavila reviziju (odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku, koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" br. 53/91 - kao zakon Republike Hrvatske) i to, jedino, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pa predlaže, da se pobijane presude preinače i naknada za ovaj vid štete utvrdi u iznosu od 2,000.000 HRD.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud - u smislu odredbe čl. 390. Zakona o parničnom postupku - dostavio protivnoj stranci i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske nadležnom za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti, međutim, protivna stranka nije odgovorila na reviziju, niti se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izjasnilo o podnesenoj reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

Iako je revizija u ovom predmetu izjavljena jedino zbog pogrešne primjene materijalnog prava, ipak je neophodno ukazati na nedvojbenu okolnost da u postupku nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku. To stoga što na tu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a kako to proizlazi iz odredbe čl. 386. Zakona o parničnom postupku, revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema odredbi čl. 201. st. 1. preuzetog Zakona o obveznim odnosima, u slučaju smrti neke osobe sud može dosuditi članovima njezine uže porodice (bračni drug, djeca ili roditelji) pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne bolove.

O visini naknade za ovaj vid štete zakonito je odlučio sud prvog stupnja odmjerivši tužiteljici, zbog smrti majke, iznos od 2,500.000 HRD. Ovako odmjerena naknada u skladu je sa uobičajenim kriterijima sudske prakse za jednake odnosno slične slučajeve, pri čemu se posebno ima u vidu, a to su sudovi i dužni prema odredbi čl. 189. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, da se visina ove naknade određuje prema "cijenama" u vrijeme donošenja (prvostupanjske) odluke.

Utoliko je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, time da je ova odluka preinačena temeljem ovlaštenja iz odredbe čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 1. rujna 1994.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.