Rev-213/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 213/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Matasić-Špoljarić, predsjednice vijeća, mr. sc. Andrije Erakovića, mr. sc. Lucije Čimić, Đure Sesse i Jasne Guštek, članova vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice M. Đ. iz T., i 2. tužiteljice G. Đ. iz T., obje zastupane po punomoćniku Ž. V., odvjetniku u R., protiv tuženika Hrvatske šume d.o.o. Z., zastupane po punomoćniku K. T., dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Gospiću posl. br. Gž-365/07-2 od 18. rujna 2007., kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Gospiću, posl. br. P-152/04-36 od 23. ožujka 2007., u sjednici održanoj 15. listopada 2008. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika u odnosu na 1. tužiteljicu M. Đ. odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena u odnosu na 2. tužiteljicu G. Đ..

Tužiteljice se odbijaju sa zahtjevom za naknadu parničnog troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti I-tužiteljici M. Đ. iznos od 176.840,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama na iznos 165.000,00 kn od donošenja prvostupanjske presude, a na iznos 11.840,00 kn od 23. srpnja 1997. sve do isplate,

im zateznim kamatama

a II-tužiteljici G. Đ. isplati iznos 112.500,00 kn zajedno sa pripadajuć

od donošenja prvostupanjske presude do isplate. Pod toč. II. izreke tužiteljice su odbijene s dijelom tužbenog zahtjeva iznad dosuđenog. Pod toč. III. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljicama naknadi parnični trošak u iznosu 40.964,47 kn.

Drugostupanjskom presudom pod toč. I. izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke. Pod toč. II. izreke djelomično je uvažena žalba tuženika i preinačena prvostupanjska presuda u usvajajućem dijelu pod toč. I. izreke i u odluci o troškovima postupka pod toč. III. izreke i suđeno:

"Odbijaju se tužiteljice sa dijelom tužbenog zahtjeva na ime naknade nematerijalne štete zbog smrti supruga, odnosno, oca za daljnji iznos od 36.964,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos.

Nalaže se tuženiku da tužiteljicama naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 35.588,56 kn.

U ostalom dosuđujućem (nepreinačenom) dijelu pod t. I. izreke odbija se žalba tuženika, kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđuje."

Protiv pravomoćne drugostupanjske odluke reviziju je izjavio tuženik, zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik predlaže da revizijski sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu na način da u dosuđujućem dijelu tužbeni zahtjev odbije.

Prvotužiteljica M. Đ. i 2. tužiteljica G. Đ. (dalje: tužiteljice) u odgovoru na reviziju tuženika, pobijaju sve navode revizije i predlažu da se odbije kao neosnovana.

Revizija tuženika u odnosu na 1. tužiteljicu M. Đ. nije osnovana.

Revizijski sud ispitao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03. i 88/05. – dalje: ZPP).

Predmet spora je zahtjev tužiteljica za naknadu nematerijalne štete koju trpe zbog duševnih boli uslijed smrti bliskog srodnika (supruga i oca) te materijalne štete na ime pogrebnih troškova i nadgrobnog spomenika.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je pok. Milivoj Đukić, suprug 1. tužiteljice M. Đ. i otac 2. tužiteljice G. Đ. smrtno stradao 7. srpnja 1997. godine na radnom mjestu kod tuženika obavljajući poslove kopčaša traktora. Utvrđeno je da je pok. M. Đ. za obavljanje poslova svog radnog mjesta bio osposobljen za rad na siguran način za poslove i radne zadatke šumskog radnika (izdano uvjerenje tuženika od 10. rujna 1994.). Nadalje, da je prilikom obavljanja poslova tog dana došlo do nesreće pri čišćenju ceste J. – Ž. – D. i to prilikom povlačenja tanke oblovine promjera 30 cm, dužine oko 12,5 m. U određenom trenutku oblovina – trupac prokliznuo sa strmog terena te prednjim krajem zapeo o kamen tako da je došlo do podizanja i zakretanja stražnjeg kraja oblovine – trupca na lijevu stranu gdje je stajao pok. M. Đ., kojeg je trupac udario po leđima i usmrtio. Nesreća se dogodila na strmom terenu odnosno uzvisini i to nakon što je pok. M. Đ. kao kopčaš dao traktoristi znak za početak rada – privlačenja trupca, tom prilikom se pok. M. Đ. – prednik tužiteljica nije odmaknuo na sigurnu udaljenost kada je dao ugovoreni znak traktoristi za početak rada (čl. 53. Pravilnika o zaštiti na radu u šumarstvu, "Narodne novine" broj 10/86). Navedeni događaj odnosno nesreća na radu dogodila se na klizavom, zakrčenom i strmom terenu, koji je bio nepovoljan za rad i uvjete pod kojima se obavljala takva djelatnost. Odredbom čl. 15. Zakona o zaštiti na radu (“Narodne novine” br. 59/96 i 94/96 – dalje: ZZR) propisano je da poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u vezi s radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti) a prema općim propisima obveznog prava.

Odredbom čl. 173. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 53/91, 73/91, 3/94, 69/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) propisano je da se šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću, smatra da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, izuzev ako se dokaže da one nisu bile uzrokom štete.

U konkretnom slučaju, pravilna je ocjena sudova da rad s trupcima po svojoj samoj tehničkoj prirodi predstavlja opasnu djelatnost u smislu čl. 173. ZOO. Prema tome, tuženik kao poslodavac, odgovara za štetu nastalu u obavljanju te opasne djelatnosti i to po načelu uzročnosti, a ne krivnje. Prema tome, za postojanje odgovornosti tuženika dovoljno je da je šteta posljedica obavljanja te opasne djelatnosti u radnom procesu kod tuženika kao poslodavca, pa sukladno čl. 174. st. 1. ZOO za štetu od te opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. U konkretnom slučaju pravilno su sudovi ocijenili da su se navedeni radovi (privlačenja trupaca) obavljali pod vrlo nepovoljnim uvjetima, budući se radilo na klizavom, zakrčenom i strmom terenu. Nadalje, da je tuženik prije početka izvođenja navedenih radova trebao urediti radilište i osigurati da se radovi obavljaju u skladu sa pravilima zaštite na radu, da je teren na kojem su se odvijali radovi tuženik trebao pripremiti odnosno očistiti, te posuti materijalom koji sprječava nekontrolirano klizanje tereta.

Sudovi su, cijeneći sve okolnosti nastanka predmetnog štetnog događaja, pravilno ocijenili da se tuženik ne može ekskulpirati u svojoj odgovornosti za nastanak štetnog događaja u smislu čl. 177. st. 2. ZOO, budući u ovom slučaju nije proveo sve potrebne mjere zaštite na radu uređenja i čišćenja terena na kojem su se radovi obavljali (iako je prednik tužiteljica stručno bio osposobljen za obavljanje navedenih radova).

Odredbom čl. 177. st. 3. ZOO propisani su slučajevi oslobođenja od odgovornosti, tako da se imalac oslobađa odgovornosti djelomično, ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

Slijedom navedenog, ocjenom svih okolnosti nastanka predmetnog štetnog događaja, pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da je pok. M. Đ. pridonio nastanku štete u omjeru 25%, budući se nije odmakao na sigurnu udaljenost nakon što je dao znak traktoristi za početak radova – privlačenja trupaca. Dakako, da su sudovi prilikom ocjene doprinosa pok. Đ. nastanku štete imali na umu i činjenicu da je bio stručno osposobljen za sigurno obavljanje poslova šumskog radnika.

Kako su sudovi pravilnom primjenom odredbe čl. 177. st. 3. ZOO utvrdili doprinos prednika tužitelja nastanku štete u omjeru 25%, to su tužiteljicama sukladno odredbi čl. 192. st. 1. ZOO priznali razmjerno smanjenu naknadu.

Stoga su revizijski navodi tuženika u tom pravcu neosnovani.

Drugostupanjski sud je pravilno tužiteljicama umanjio dosuđeni iznos po osnovu premije po polici osiguranja u iznosu 36.964,00 kn koja je tužiteljicama isplaćena iz sredstava poslovnog fonda poslodavca, u kom dijelu je preinačena prvostupanjska presuda i tužiteljice odbijene s tim dijelom tužbenog zahtjeva (daljnji iznos 36.964,00 kn).

U ostalom dosuđujućem dijelu toč. II. st. 4. drugostupanjske presude (kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev pod toč. I. izreke prvostupanjske presude), sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo odredbe čl. 15. Zakona o zaštiti na radu, čl. 53. Pravilnika o zaštititi na radu u šumarstvu, čl. 173., čl. 174. st. 1., čl. 177. st. 3., čl. 192. st. 1. ZOO. Ne postoji, dakle, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP-a kako to smatra revident.

Međutim, kako su tužiteljice odbijene s tužbenim zahtjevom za daljnji iznos 36.964,00 kn (toč. 2. st. 2. drugostupanjske presude) znači svaka tužiteljica za iznos 18.482,00 kn, to je u odnosu na 1. tužiteljicu M. Đ. prvostupanjska presuda potvrđena za iznos 150.358,00 kn, a u odnosu na 2. tužiteljicu G. Đ. potvrđena za iznos 94.018,00 kn (toč. II. st. 4. drugostupanjske presude).

Na temelju čl. 393. ZPP-a u odnosu na 1. tužiteljicu M. Đ. odlučeno je kao u izreci ove presude.

U odnosu na 2. tužiteljicu G. Đ. (za koju je prvostupanjska presuda potvrđena na isplatu iznosa 94.018,00 kn) revizija tuženika nije dopuštena.

Prema čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

Dakle, pobijani dio presude u odnosu na 2. tužiteljicu G. Đ. (kn 94.018,00 kn) ne prelazi zakonom propisani iznos 100.000,00 kn.

Stoga sukladno čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a revizija tuženika u odnosu na 2. tužiteljicu G. Đ. nije dopuštena, pa je valjalo na temelju čl. 392. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Tužiteljicama nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer isti nije bio potreban za dovršenje revizijskog postupka (čl. 155. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu, 15. listopada 2008.

Predsjednica vijeća:

Gordana Matasić-Špoljarić, v. r.