I Kž-210/2004-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 210/04-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Lidije Grubić- Radaković, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. T., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 10. studenog 2003. godine, br. K-53/02, u sjednici održanoj dana 9. ožujka 2005. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Zagrebu, presudom od 10. studenog 2003. br. K-53/02, na temelju čl. 354. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku ZKP) opt. M. T. oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabom opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ.

Na temelju čl. 123. st. 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. – 5. ZKP, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

I Kž 210/04-3

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 15. travnja 2004. godine br. KŽ-DO-541/04, izjavio je da se žalba državnog odvjetnika ne podržava.

Žalba nije osnovana.

Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik traži preocjenu provedenih dokaza sugerirajući zaključak da su djelatnici policije poznavali proceduru glede pregleda i pretrage pa da stoga nije bilo osnova za izdvajanjem iz spisa potvrde o privremenom oduzimanju predmeta i nalaza vještaka toksikologa, jer da ti dokazi nisu pribavljeni nezakonito.

Žalitelj je u pravu da djelatnici policije poznaju proceduru, što zaključuje i prvostupanjski sud međutim, u tijeku postupka nije dokazano i da su je poštivali.

Naime, svjedok D. M., djelatnik policije, je iskazao da se ne sjeća da li je optuženik dobrovoljno izručio drogu ili ne, te na koji način je droga pronađena odnosno da li ga je pregledavao ili ne.

Drugi prisutni djelatnik policije D. Č. u iskazu je naveo da se ne može izjasniti o okolnostima pronalaska droge, niti zna gdje je ta materija pronađena.

S obzirom da su svjedoci M. B. i I. K. potvrdili obranu optuženika da su policajci nešto izvadili iz čarape optuženika, a nije sporno da nalog za pretragu nije izdan, osnovano je prvostupanjski sud iz spisa izdvojio dokaze koji su rezultat nezakonite pretrage, a s obzirom da drugim dokazima nije raspolagao ispravno je donio odluku da nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo za koje ga se tereti i oslobodio ga od optužbe.

Slijedom navedenog, nije osnovana žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

S obzirom da nisu nađene povrede kaznenog postupka (čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP) i povrede kaznenog zakona na štetu optuženika (čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP) na što drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 387. ZKP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 9. ožujka 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vojimir Katić, v. r.

Dražen Tripalo, v. r.