Legislator Case Law & Legislation
Rev-156/1996-2 AI generated

Criminal act of giving a firearm as collateral for a debt constitutes a serious breach of duty justifying termination of employment.

Case Number Rev-156/1996-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court dismissed the applicant's revision against a final judgment terminating his employment due to a serious breach of duty. The court found that giving a seized firearm as collateral for a car loan debt constituted a serious breach of duty under the Internal Affairs Act, warranting dismissal. Consequently, the court rejected the applicant's claims of procedural errors and misapplication of law regarding the termination.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o unutarnjim poslovima čl. 82. st. 1. toč. 3.; Zakon o parničnom postupku čl. 354. st. 2. toč. 13.; A criminal act of misappropriating state property or giving seized weapons as collateral for personal debt constitutes a serious breach of duty justifying termination of employment.

Keywords

AI generated
serious breach of duty termination of employment internal affairs act criminal act procedural error dismissal of revision state property

Cited Legislation

AI generated
Zakon o unutarnjim poslovima čl. 82. st. 1. toč. 3.
Zakon o unutarnjim poslovima čl. 82. st. 1. toč. 14.
Zakon o unutarnjim poslovima čl. 82. st. 1. toč. 17.
Zakon o parničnom postupku čl. 354. st. 2. toč. 13.
Zakon o parničnom postupku čl. 354. st. 2. toč. 10.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 156/1996-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej i Vjere Delić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. I. iz K., koga zastupa punomoćnik Ž. A., odvjetnik iz K., protiv tuženice Republike Hrvatske (za Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske), koju zastupa Državni pravobranitelj Republike Hrvatske, radi poništenja rješenja o prestanku radnog odnosa, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku od 18. rujna 1995. br. Gž-501/95, kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini od 13. prosinca 1994. br. P-416/93, u sjednici održanoj dana 5. rujna 1996.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi: "Poništava se rješenje PU K. br. DS-I-580/93 od 6. IV. 1993. godine kojim je tužitelju I.I. zaposlenom u PU K. utvrđeno da mu s danom 6.IV. 1993. godine prestaje radni odnos, te se poništava rješenje MUP-a RH br. DS-2-115/93 od 15. VI. 1993. godine kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje PU Kutina.

Utvrđuje se da tužitelju I.I. nije prestao radni odnos na radnom mjestu djelatnika PU K. pa mu slijedom toga pripadaju sva prava iz radnog odnosa počev od 6. IV. 1993. godine pa nadalje.

Nalaže se tuženiku RH za MUP da tužitelju naknadi trošak ovog postupka."

Sud drugog stupnja odbio je kao neosnovanu žalbu tužitelja i presudu suda prvog stupnja potvrdio. Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja izjavio je reviziju tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Opravdavajući revizijske navode tužitelj prigovara kako je sud drugog stupnja otklonio da bi tužitelj učinio težu povredu radne discipline iz čl. 82. st. 1. toč. 14. i 17. Zakona o unutarnjim poslovima, koja se tužitelju pobijanom odlukom stavlja na teret, te zaključio da je time učinjena povreda disciplinskog postupka, ali je potom ipak zaključio da se u ponašanju tužitelja stječu elementi teže povrede radne dužnosti zbog koje mu se može izreći disciplinska mjera prestanka radnog odnosa. Navedenim postupanjem tužitelj prigovara kako je sud drugog stupnja učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer se presuda drugog stupnja zbog nejasnih razloga glede odlučnih činjenica ne može ispitati. Predložio je da se revizija prihvati.

Na reviziju tuženik nije odgovorio, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("NN", br. 53/91, 91/92) na koju revident upućuje nije osnovan.

Pobijanim je rješenjem tužitelj proglašen krivim i izrečena mu je mjera prestanka radnog odnosa zbog teže povrede radne discipline iz čl. 82. st. 1. toč. 3. Zakona o unutarnjim poslovima (nesavjesno obavljanje službe); iz toč. 14. (svako kazneno djelo koje predstavlja zapreku za zasnivanje radnog odnosa u Ministarstvu); i toč. 17. (obavljanje poslova nespojivih sa dužnostima radnika Ministarstva).

Sud prvog stupnja ocijenio je da se u postupanju tužitelja ostvaruju obilježja sve tri navedene teže povrede radne discipline. Suprotno pravnom zaključivanju suda prvog stupnja drugostupanjski je sud prihvatio žalbene prigovore tužitelja i ocijenio da činjenični opis postupanja tužitelja ne opravdava zaključak o učinjenoj težoj povredi radne discipline iz čl. 82. toč. 14. i 17. Zakona o unutarnjim poslovima ali je prihvatio pravni zaključak suda prvog stupnja o učinjenoj povredi radne discipline iz toč. 3. čl. 82. Zakona o unutarnjim poslovima.

Stoga, kada je sud drugog stupnja zaključio da su tužitelju neosnovano stavljene na teret i teže povrede radne discipline iz toč. 14. i 17. čl. 82. Zakona o unutarnjim poslovima, ali također i ocijenio da je učinio disciplinsko djelo iz toč. 3. čl. 82. Zakona o unutarnjim poslovima, za koje se može izreći kazna prestanka radnog odnosa, tada je neosnovan revizijski razlog da je presuda suda drugog stupnja opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP.

Nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj sud jedino pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP). Stoga proizlazi da revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovan.

Nije osnovan niti prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužitelj je u disciplinskom postupku proglašen krivim zato što je "tijekom mjeseca ožujka 1992. godine neovlašteno dao strojnicu "Špagin" cal. 7,62 mm, tvornički broj …, P.M., sinu M., rođenom 1. XII. 1967. godine u K., s prebivalištem u K., D. D. bb, kao jamstvo duga od 300 DEM tj. protuvrijednost za motor vozila "Volkswagen 1300". Predmetna puška je trofej I.I. sa terena".

Utvrđeno je, da je tužitelj zarobio strojnicu "Špagin" cal. 7,62 mm u domovinskom ratu kao pripadnik specijalne policije, da oružje nije prijavio nadležnim tijelima već ga je dao kao jamstvo da će izvršiti svoju obvezu (isplatu 300 DEM na ime kupnje motora za automobil "Volkswagen 1300"). Navedenim činjeničnim postupanjem tužitelja ostvareno je obilježje teže povrede radne discipline iz toč. 3. čl. 82. Zakona o unutarnjim poslovima (u žalbi, kao niti u reviziji tužitelj ne tvrdi suprotno) i zbog koje se povrede samostalno može izreći mjera prestanka radnog odnosa.

Stoga je o prestanku radnog odnosa tužitelja zakonito odlučeno, a revizija tužitelja nije osnovana zbog čega je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 5. rujna 1996.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković v.r.