I Kr-203/1998-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-203/1998-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Petranovića, kao predsjednika vijeća, te Senke Klarić-Baranović, mr. Branka Zmajevića, Neve Šibl i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. M. M., zbog kaznenog djela iz čl. 161. st. 2. KZRH i dr., odlučujući o zahtjevu kćerki osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Požegi od 8. listopada 1998. godine broj K-27/94 (Kv-208/98), u sjednici održanoj 14. siječnja 1999. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se zahtjev K.M. i L.M., kćerki osuđenika M.M. za izvanredno ublažavanje kazne osuđenika.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom Županijskog suda u Požegi od 7. travnja 1994. godine broj K-27/94, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. listopada 1996. godine broj Kž-536/94, osuđen je M.M. zbog kaznenog djela iz čl. 161. st. 2. KZRH u svezi s čl. 157. st. 1. KZRH, te kaznenog djela iz čl. 168. st. 1. KZRH na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i dva mjeseca.

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 28. siječnja 1998. godine broj I Kr-231/97 prihvaćen je zahtjev osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, te mu je jedinstvena kazna zatvora u trajanju od četiri godine i dva mjeseca izvanredno ublažena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i osam mjeseci.

Kćerke osuđenika, K.M. i L.M. podnijele su zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne, u kojem kao nove okolnosti ističu daljnje narušavanje zdravlja osuđenika zbog čega smatraju da se njihov zahtjev za izvanredno ublažvanje kazne treba prihvatiti.

Prvostupanjski sud, dostavljajući zahtjev Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, predložio je da se on odbije, a negativni su i prijedlozi Županijskog državnog odvjetnika u Požegi, te državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

Naime, po čl. 414. ZKP ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno je kad se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo u vrijeme kad se presuda izricala ili sud nije tada za njih znao, iako su postojale, a koje su takove prirode da bi očito dovele do blaže osude.

Podnositeljice zahtjeva, kćerke osuđenika, ističu novu okolnost u svezi pogoršanja zdravstvenog stanja osuđenika, no međutim ta okolnost rezultat je postojanja kronične bolesti - epilepsije, i već je bila cijenjena u okviru prethodnog zahtjeva za izvanredno ublažavanje kazne ovog suda u predmetu I Kr-231/97 od 28. siječnja 1998. godine.

Stoga, iako je daljnje pogoršanje zdravstvenog stanja nova okolnost, ona ipak po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije takvog značaja, kraj činjenice da mu se i u Kaznenom zavodu u Požegi pruža adekvatna zdravstvena zaštita, da bi posebice s obzirom na težinu djela, kao i stupanj kaznene odgovornosti, očito dovela do blaže osude.

Kako, dakle, nema zakonskih uvjeta iz čl. 414. ZKP riješeno je na temelju čl. 416. st. 6. kao u izreci odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

U Zagrebu, 14. siječnja 1999. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

Milan Petranović, v.r.