I Kž-172/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 172/1993-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Novoselec Petra, kao predsjednika vijeća, te mr. Zmajević Branka i mr. Frančula Rudolfa, kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. R.B. zbog krivičnog djela iz čl. 229. st. 1. KZRH odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Karlovcu od 9. veljače 1993. godine br. K 13/92, u sjednici održanoj 12. svibnja 1993., saslušavši zamjenika javnog tužitelja Hrvatske P.B.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba opt. R.B. kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Okružni sud u Karlovcu pobijanom presudom oglasio je krivim opt. R.B. zbog krivičnog djela iz čl. 229. st. 1. KZRH (sada čl. 223. st. 1. KZRH) pa ga je temeljem tog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

Protiv te presude žali se optuženik putem svog branitelja Đ.S., odvjetnika iz K., zbog kako se u žalbi navodi, svih razloga propisanih u čl. 363. (sada 353.) ZKP, a iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog: bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati nadležnom općinskom sudu na ponovno suđenje, ili preinači u odluci o krivičnoj sankciji i njemu izrekne uvjetna osuda.

Odgovor na žalbu nije podnijet.

Izjašnjavajući se o žalbi javni tužitelj Hrvatske predložio je da se žalba odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Bitnu povredu odredaba krivičnog postupka žalitelj nalazi u tome što u vrijeme suđenja u ovom krivičnom predmetu nije više bio stvarno nadležan okružni, već općinski sud, pa se stoga okružni sud trebao oglasiti stvarno nenadležnim i predmet ustupiti nadležnom, tj. općinskom sudu. Ovaj žalbeni prigovor nije osnovan. To zato jer time što je sud prvog stupnja, premda je utvrdio da je za suđenje u ovom predmetu nadležan niži općinski sud (list 84 spisa) proveo glavnu raspravu i donio presudu nije počinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 6. ZKP (ranije čl. 364. st.

1. toč. 6. ZKP). Naime, pravilnim tumačenjem odredbe čl. 32. st. 2. ZKP (ranije čl. 36. st. 2.) zaključuje se da ne postoji bitna povreda odredaba krivičnog postupka ako je viši sud sudio za djelo za koje je nadležan da sudi niži sud, naprotiv ako se tokom glavne rasprave ustanovi da je za suđenje u konkretnom slučaju nadležan niži sud viši sud neće predmet dostaviti tom sudu nego će sam provesti postupak i donijeti odluku (čl. 32. st. 2. ZKP).

Također su razlozi presude u svemu razumljivi i nisu proturječni u odnosu na izreku, kao što se tvrdi u žalbi, pa zato nije počinjena ni postupovna povreda iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP na koju upire žalitelj, a također nisu počinjene ni druge povrede postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 1., 5., 6. do 11. ZKP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 366. st. 1. toč. 1. ZKP (ranije čl. 376. st. 1. toč. 1.).

Činjenično stanje je, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja temeljem izvedenih dokaza njihovom pažljivom i svestranom analizom i ocjenom kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti i povezanosti pravilno i potpuno utvrdio. Doista, iz sveukupnih raspravnih rezultata nedvojbeno proizlazi, kao što je sud prvog stupnja osnovano i zaključio, a za svoje zaključke dao je valjane i prihvatljive razloge, da je upravo optuženik, a ne netko drugi, prisvojio novac koji mu je kao inkasatoru bio povjeren. Sud prvog stupnja je izvedenim dokazima, a te dokaze zapravo niti optuženik ne osporava, otklonio mogućnost da je novac koji je na pumpnim stanicama preuzeo optuženik otuđio netko drugi i, ili da bi u SDK Karlovac bio uplaćen na račun neke druge organizacije. Tvrdnja optuženika da je primljeni novac od 3. kolovoza u iznosu od 35.661,90 tadašnjih dinara, predao J.G. neuvjerljiva je, nelogična a niti je potkrijepljena bilo kakvim dokazom, kao uostalom ni njegova obrana u cjelini. Istina, ne postoje direktni dokazi iz kojih bi proizlazilo da je optuženik počinio inkriminirano djelo, ali izvedeni dokazi (indicije) kada se pažljivo analiziraju i ocjenjuju pojedinačno i u njihovoj ukupnosti i povezanosti čine tako čvrsti krug i nesumnjivo upućuju na zaključak da je optuženik počinitelj krivičnog djela za koje je optužen.

Nije zato osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Na pravilno utvrđeno činjenično stanje, oglašujući optuženika krivim za krivično djelo pronevjere iz čl. 229. st. 1. KZH (sada čl. 223. st. 1.), sud prvog stupnja pravilno je primijenio krivični zakon.

Nije osnovana žalba optuženika niti zbog odluke o kazni.

Kod odmjeravanja kazne prvostupnjevni sud uzeo je u obzir sve okolnosti (olakotne i otegotne) od kojih zavisi da li će kazna biti manja ili veća. Činjenica što je prisvojeni iznos sada (nominalno) znatno manji od onoga u vrijeme izvršenja krivičnog djela, iznosi kako se u žalbi tvrdi svega protuvrijednost od 110 - 120 DEM, nije od odlučnog značaja za odmjeravanje kazne, jer se jakost ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pa time i

nog djela.

društvena opasnost djela, ocjenjuje prema okolnostima u vrijeme izvršenja krivič

I Kž 172/93

Zato vanjske okolnosti koje su nastupile nakon izvršenja krivičnog djela, a za koje nema nikakove zasluge optuženik i nije im svojim ponašanjem ničim doprinio, kao što je inflacija. ne mogu znatnije utjecati na visinu odmjerene kazne. Iz navedenih razloga valjalo je, temeljem čl. 374. ZKP (ranije čl. 384.) žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 12. svibnja 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata v.r.

dr. Novoselec Petar v.r.

Suglasnost

ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši

stručni referent:

(Vladimir

Vuletin)