I Kž-266/2004-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 266/04-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Milivoja Mikora i Melite Božičević Grbić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. H. i dr. zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, te optuženika M. H., D. H., D. V. i J. V. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Koprivnici od 01. prosinca 2003. broj K- 24/03-43, u sjednici održanoj dana 25. travnja 2007., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

p r e s u d i o j e :

I/ Povodom žalbi državnog odvjetnika, te optuženika M. H., D. H., D. V. i J. V., a po službenoj dužnosti, prvostupanjska presuda preinačuje se u pravnoj oznaci djela, tako da se izriče da su optuženici M. H., D. H., D. V. i J. V. djelom opisanim u izreci te presude počinili kazneno djelo protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom – zlouporabom opojnih droga – iz čl. 173. st. 2. KZ ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00 – u nastavku: KZ) u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 129/00 – u nastavku: ZID KZ).

II/ Uslijed odluke pod I/ prvostupanjska presuda preinačuje se i u odluci o kazni, tako da se optuženici M. H., D. H., D. V. i J. V., temeljem istog zakonskog propisa, a opt. D. H. i J. V. i uz primjenu čl. 57. st. 2. toč. d/ KZ o s u đ u j u i to: opt. M. H. na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, opt. D. H. na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, opt. D. V. na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te opt. J. V. na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, u koje kazne se optuženicima po čl. 63. KZ uračunava vrijeme provedeno u pritvoru i to opt. M. H. od 17. studenog 2003. do 01. prosinca 2003., opt. D. H. od 24. rujna 2002. do 26. rujna 2002., te od 10. studenog 2003. do 01. prosinca 2003., opt. D. V. od 20. rujna 2002. do 03. listopada 2002., te od 15. studenog 2003. do 01. prosinca 2003., i opt. J. V. od 20. rujna 2002. do 03. listopada 2002., te od 15. studenog 2003. do 01. prosinca 2003. godine.

I Kž 266/04-5

III/ Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika, te opt. M. H., opt. D. H., opt. D. V. i opt. J. V., te se prvostupanjska presuda u preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu p o t v r đ u j e .

Obrazloženje

Županijski sud u Koprivnici, kao prvostupanjski sud, je presudom od 01. prosinca 2003. broj K-24/03-43 optuženike M. H., D. H., D. V. i J. V. proglasio krivim da su počinili kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ, te ih je temeljem istog zakonskog propisa uz primjenu čl. 57. st. 2. toč. b/ KZ osudio i to opt. M. H. na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, opt. D. H. na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, opt. D. V. na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i opt. J. V. na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, u koje kazne je optuženicima po čl. 63. KZ uračunao vrijeme provedeno u pritvoru i to opt. M. H. od 17. studenog 2003. do 01. prosinca 2003., opt. D. H. od 24. rujna 2002. do 26. rujna 2002., te od 10. studenog 2003. do 01. prosinca 2003., opt. D. V. od 20. rujna 2002. do 03. listopada 2002., te od 15. studenog 2003. do 01. prosinca 2003., i opt. J. V. od 20. rujna 2002. do 03. listopada 2002., te od 15. studenog 2003. do 01. prosinca 2003. godine. Temeljem čl. 173. st. 7. KZ prema optuženicima primijenio je sigurnosnu mjeru oduzimanja predmeta i to 822,12 grama biljne tvari – marihuane, koja će se po pravomoćnosti presude uništiti.

Najzad, temeljem čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 143/02, u nastavku: ZKP) optuženike je obavezao da nadoknade troškove kaznenog postupka i to solidarno u iznosu od 200,00 kn, te troškove obrane po službenoj dužnosti, a svakog još i paušalni iznos od po 300,00 kn. Protiv prvostupanjske presude žalbe su podnijeli i to:

- državni odvjetnik zbog odluke o kazni glede sve četvorice optuženika, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u odluci o kazni tako da se optuženicima izreknu kazne zatvora u duljem vremenskom trajanju;

- opt. M. H. po branitelju B. R., odvjetniku iz Z., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se u odnosu na njega prvostupanjska presuda preinači u odluci o kazni tako da mu se izrekne blaža kaznena sankcija, uz zahtjev da se o sjednici vijeća drugostupanjskog suda obavijesti optuženika i branitelja;

- opt. D. H. po branitelju M. H., odvjetniku iz K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenoj sankciji, te odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se u odnosu na ovog optuženika prvostupanjska presuda preinači tako da ga se oslobodi od optužbe i da mu se nadoknade troškovi kaznenog postupka,

- opt. D. V. po branitelju G. R., odvjetniku iz K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni, tako da ova žalba po čl. 382. ZKP u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o sigurnosnoj mjeri, s prijedlogom da se u odnosu na ovog optuženika prvostupanjska

I Kž 266/04-5

presuda preinači tako da ga se oslobodi optužbe ili ukine, te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te

- opt. J. V., po branitelju R. R., odvjetniku iz K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a kako to iz navoda žalbe proizlazi još i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se u odnosu na ovog optuženika prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Prvostupanjski sud je po čl. 382. ZKP dostavio primjerke žalbi na odgovor protivnim stranama, no do sjednice vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, odgovori na žalbe nisu zaprimljeni.

Drugostupanjski sud je po čl. 373. st. 1. ZKP dostavio spise na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je spise ovom sudu vratilo uz podnesak od 19. svibnja 2004. broj KŽ-DO-766/04, predlažući da se žalba državnog odvjetnika prihvati i u traženom pravcu preinači prvostupanjska presuda u odluci o kazni, a žalbe optuženika da se odbiju kao neosnovane.

Drugostupanjski sud je po čl. 373. st. 2. i čl. 374. st. 1. ZKP o sjednici vijeća obavijestio Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, opt. M. H. i njegovog branitelja B. R.. Dostave obavijesti su uredne.

Na sjednici vijeća drugostupanjskog suda nazočio je zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorad Cuculić, a nisu nazočili opt. M. H., ni njegov branitelj B. R., pa je drugostupanjski sud po čl. 374. st. 4. ZKP odlučio održati sjednicu vijeća i bez nazočnosti potonje navedenog optuženika i branitelja.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorad Cuculić na sjednici vijeća je ustrajao kod navoda i prijedloga iz podneska od 19. svibnja 2004. godine.

Žalbe državnog odvjetnika, te optuženika M. H., D. H., D. V. i J. V. nisu osnovane.

Drugostupanjski sud je prvostupanjsku presudu ispitao iz osnova iz kojih je žalbama pobijana, a uz to ispitao je i postoje li povrede odredaba kaznenog postupka navedene u čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP, koje se ispituju po službenoj dužnosti, no takvih povreda nije našao, a ispitao je također i da li je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, pri čemu je našao da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon i to time što po čl. 3. st. 1. KZ prema počiniteljima kaznenih djela treba primijeniti kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada su kaznena djela počinjena, a prvostupanjski sud je na kaznena djela, počinjena 19. rujna 2002. do 20. rujna 2002. prema optuženicima primijenio odredbu čl. 173. st. 2. KZ ("Narodne novine broj 110/97, 27/98 i 50/00), i to bez primjene čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 129/00), koja je odredba tada bila na snazi, a kojom je ranije propisana kazna za to djelo od jedne do deset godina ili kazna dugotrajnog zatvora, za ovo kazneno djelo propisana kazna zatvora od jedne do dvanaest godina. Dakle, prvostupanjski sud je prema optuženicima primijenio odredbe kaznenog zakona koje više nisu bile na snazi, a osim toga su i glede propisane kazne bile strože.

I Kž 266/04-5

Povreda kaznenog zakona na štetu optuženika po čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP ispituje se po službenoj dužnosti, slijedom kojih razloga je povodom navedenih žalbi, a po službenoj dužnosti, drugostupanjski sud prvostupanjsku presudu preinačio u pravnoj oznaci djela, kao što je to pobliže navedeno u točki I/ izreke drugostupanjske presude, a slijedom toga i u odluci o kazni, kako je to pobliže navedeno u točki II/ izreke drugostupanjske presude (čl. 390. st. 1. ZKP).

Drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća razloge navedene u obrazloženju pisane presude prvostupanjskog suda i to one koji se odnose na utvrđeno činjenično stanje i na primjenu ostalih odredaba kaznenog zakonodavstva, osim u dijelu, u kojem je primijenjena odredba čl. 173. st. 2. KZ, bez primjene čl. 25. ZID KZ, a također prihvaća i obrazloženje koje je u pobijanoj presudi iznijeto glede odluke o izrečenim kaznama i sigurnosnoj mjeri. Zbog toga žalitelje iznova upućuje na obrazloženje pobijane presude, a drugostupanjski sud po čl. 391. st. 1. ZKP daje sljedeću ocjenu žalbenih navoda:

Glede bitnih povreda odredaba kaznenog postupka:

Opt. D. H. prvostupanjsku presudu pobija zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, ali u žalbi izrijekom ne naznačuje koja bi to povreda iz čl. 367. ZKP bila ostvarena, a to se ne može razabrati niti iz žalbenih navoda.

Opt. D. V. prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, smatrajući da ta presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ne navodeći za koje to odlučne činjenice prvostupanjski sud nije iznio razloge.

Suprotno žalbama opt. D. H. i opt. D. V., drugostupanjski sud nije našao da bi u prvostupanjskoj presudi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP u bilo kojem od oblika u kojem se ta povreda ostvaruje.

Opt. D. V. i opt. J. V. prvostupanjsku presudu pobijaju zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP, smatrajući da je ta presuda utemeljena na nezakonitim dokazima i to na potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta (list 24), zapisniku o pretrazi osobnog automobila "Opel Omega" reg. oznake ¸…, vl. opt. J. V. (list 16- 17), zapisniku o očevidu (list 18-20), te na zapisniku o preliminarnom ispitivanju materija na prisustvo droge (list 21), smatrajući da su svi ovi dokazi proizašli iz nezakonite pretrage navedenog osobnog automobila, dakle protivno odredbama čl. 211. do 216. ZKP, slijedom čega se ti dokazi po čl. 217. ZKP ne mogu upotrijebiti kao dokazi u kaznenom postupku, a po čl. 9. ZKP da se pobijana presuda nije smjela utemeljiti na dokazima pribavljenim na nezakoniti način.

Suprotno navedenoj dvojici žalitelja, drugostupanjski sud prihvaća razloge prvostupanjskog suda zbog kojih je odbijen prijedlog obrane za izdvajanje navedenih dokaza iz spisa (str. 3. odlomak 6. i str. 4. odlomak 1. do 4.) i ne nalazi da bi pobijana presuda bila utemeljena na nezakonitim dokazima i da bi u toj presudi postojala bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP. Naime, iz službene zabilješke policijskog službenika S. M. (list 4) proizlazi da je ovaj policijski službenik zajedno sa S. K., također policijskim službenikom, dana 20. rujna 2002. vršio kontrolu prometa i to kontrole knjižice

I Kž 266/04-5

vozila i vozačke dozvole, te vanjski pregled vozila, koje zgode je u prtljažniku vozila "Opel Omega", reg. oznake … uočena bijela PVC vrećica s natpisom "Konzum", u kojoj se nalazila bijela PVC vrećica ispunjena zelenom biljnom materijom nalik na opojnu drogu, o čemu je obaviješteno Operativno dežurstvo PP Križevci. Navodi ove službene bilješke nisu u suprotnosti s obranom opt. J. V. koju je dao pred istražnim sucem (list 35-36), iz kojeg proizlazi da je on vozio svog oca opt. D. V. u Zagreb 19. rujna 2002., gdje je ovaj nabavio "travu", a sutradan (znači 20. rujna 2002.) da je po njegovom traženju krenuo u K., gdje ih je na putu policija uhitila. Iz tog iskaza ne proizlazi da su redarstvene vlasti protivno njegovoj volji otvarale prtljažnik vozila i zapazile tvari za koje je preliminiranim vještačenjem utvrđeno da se radi o opojnoj drogi.

Niti iz iskaza opt. D. V. (list 33-34) ne proizlazi da su redarstvene vlasti nasilno ulazile u prtljažnik ovog vozila. Iz obrane opt. D. V. na glavnoj raspravi (list 224) proizlazi da on glede ove okolnosti nije mijenjao niti dopunjavao svoju obranu, a iz obrane opt. J. V. na glavnoj raspravi (list 225) proizlazi da je on pojasnio svoju obranu datu pred istražnim sucem, navodeći da je bio zaustavljen od strane policije, koja je tražila dokumente i da se otvori prtljažnik, što je on učinio, a policajci da su pregledali unutrašnjost prtljažnika i PVC vrećicu, razgledavajući njen sadržaj, a ta vrećica da se nalazila ispod rezervnog kotača i nije bila vidljiva, da su je oni izvadili i vratili natrag u prtljažnik, te posebno, da je bio nazočan pregledu automobila sljedeći dan (znači 21. rujna 2002.).

Iz naloga istražnog suca o pretrazi (između ostalog) i osobnog automobila "Opel Omega" reg. oznake …, vl. J. V. (list 12-13) proizlazi da je ovaj nalog izdat na zahtjev PU Koprivničko-križevačke, PP Križevci, 21. rujna 2002. godine, a iz zapisnika o pretrazi stana i drugih prostorija (list 16-17) razvidno je da su redarstvene vlasti pretragu navedenog automobila obavile 21. rujna 2002. u nazočnosti opt. J. V. i dvojice svjedoka, da je ovaj osumnjičenik bio upozoren na pravo uzeti branitelja, kojega nije uzeo, te da je on taj zapisnik i potpisao, a istovremeno su redarstvene vlasti obavile očevid na istom vozilu (list 18-20). Iste zgode je pronađena opisana PVC vrećica s materijom za koju je preliminarnim vještačenjem ustanovljeno da se radi o opojnoj drogi marihuana, te je opt. J. V. kao vlasniku automobila, izdata potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (list 24), koju je ovaj potpisao. Slijedom sadržaja navedenih isprava, te obrana navedene dvojice optuženika, proizlazi da su redarstvene vlasti sukladno ovlaštenjima iz čl. 177. st. 2. ZKP o izvidima kaznenih djela najprije obavile potreban pregled prijevoznog sredstva, a potom po nalogu istražnog suca sljedeći dan u nazočnosti vlasnika vozila obavile pretragu vozila, sukladno odredbama čl. 211. do čl. 214. ZKP, o čemu je izdata potvrda o privremenom oduzimanju tvari, za koju je preliminarnim vještačenjem utvrđeno da se radi o opojnoj drogi marihuana, pa su svi navedeni dokazi na koje upiru žalbe zakoniti dokazi i prvostupanjska presuda je time utemeljena na zakonitim dokazima.

Optuženici D. V. i J. V. prvostupanjsku presudu pobijaju još i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 3. u vezi čl. 322. st. 4. ZKP, smatrajući da je ostvarena time što je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog obrane da se u svojstvu svjedoka sasluša policajac S. M., radi utvrđenja činjenice da je navedena PVC vrećica sa svojim sadržajem, za koji je preliminarnim vještačenjem utvrđeno da se radi o opojnoj drogi marihuana, bila privremeno oduzeta već 20. rujna 2002. pri pregledu vozila, bez naloga istražnog suca.

I Kž 266/04-5

Suprotno ovim žaliteljima drugostupanjski sud iz prethodno navedenih razloga ocjenjuje da su ovakvi žalbeni navodi neutemeljeni, jer ne počivaju na sadržaju spomenutih isprava, a niti na obranama optuženika D. V. i J. V.. Zbog toga je pravilno prvostupanjski sud dokazni prijedlog obrane o tome da se sasluša kao svjedok policajac S. M. odbio, jer je ova činjenica da je opojna droga oduzeta u zakonito provedenim radnjama 21. rujna 2002. dovoljno pouzdano bila utvrđena na temelju prethodno navedenih naloga istražnog suca, zapisnika o pretrazi vozila, zapisnika o očevidu i prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta.

Glede povreda kaznenog zakona:

Opt. D. H. prvostupanjsku presudu pobija zbog povrede kaznenog zakona, ne naznačujući pobliže koju to povredu iz čl. 368. ZKP ističe, no iz žalbenih navoda proizlazi da tu presudu pobija zbog povrede kaznenog zakona i zčl. 368. toč. 1. ZKP, ali ovo na posredan način, navodeći da su se optuženici M. H. i D. V. već ranije poznavali, pa da nije bilo nikakve potrebe da on posreduje povezujući tu dvojicu u vršenju inkriminiranih radnji, pozivajući se pri tome i na odredbu čl. 813. Zakona o obveznim odnosima o posredovanju.

Suprotno ovom žalitelju, drugostupanjski sud prihvaća utvrđenje prvostupanjske presude od posredničkoj ulozi opt. D. H. između opt. M. H. i opt. D. V.. To proizlazi već i iz njegove obrane, u kojoj je priznao da je njemu opt. J. V. rekao da opt. D. V. opt. M. H. traži upravo zbog toga da mu ovaj treba dati "travu", odnosno njene uzorke, a još i uz napomenu da se kod posrednog pobijanja povrede kaznenog zakona i ne radi o žalbenom osnovu iz čl. 366. toč. 2. u vezi čl. 368. ZKP, već se i takvim prigovorima presuda pobija zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u smislu čl. 366. toč. 3. u vezi čl. 369. ZKP.

Opt. D. V. prvostupanjsku presudu pobija zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 2. ZKP, smatrajući da postoje okolnosti koje isključuju krivnju.

Suprotno ovom žalitelju, u pobijanoj presudi nije ostvarena povreda kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 2. ZKP, jer žalitelj niti ne ukazuje na koji zakonom predviđen osnov isključenja krivnje, već naprotiv, i ovdje prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, smatrajući da njemu nije dokazana radnja kojom je ostvario obilježje kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, pa se i u ovom dijelu predmetna žalba može shvatiti jedino kao žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u smislu čl. 366. u vezi čl. 369. ZKP, a ne i kao žalba zbog povrede kaznenog zakona po čl. 366. toč. 2. u vezi čl. 368. ZKP.

Glede pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja:

Opt. D. H. prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, smatrajući da zbog ranijeg poznanstva između optuženika M. H. i D. V. njegova uloga nije imala stvarno nikakvo značenje, pretpostavljajući da u slučaju ako opt. M. H. ovu opojnu drogu ne bi prodao opt. D. V., da bi je prodao nekom drugom, te ukazujući još i na svoju mladost, u konačnici sugerirajući primjenu odredbe čl. 3. st. 2. ZKP.

I Kž 266/04-5

Suprotno ovom žalitelju, drugostupanjski sud prihvaća u cijelosti razloge navedene u obrazloženju pobijane presude, koji je opravdano prihvatio istinitom obranu opt. M. H. i opt. D. V., u kojim obranama su oni određeno opisali ulogu opt. D. H. kao posrednika između njih dvojice i to upravo radi kupoprodaje predmetne količine opojne droge marihuana. Iznijetim žalbenim navodima, a niti sadržajem isprava, odnosno zapisnika o izvedenim dokazima, prvostupanjska presuda nije dovedena u ozbiljniju sumnju glede stupnja pouzdanosti i glede pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja u smislu čl. 369. st. 2. ZKP.

Žalba opt. D. H. i ne sadrži u sebi žalbu zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer se u njoj nije ukazalo na one odlučne činjenice koje prvostupanjski sud uopće nije utvrđivao, niti se za takve neutvrđivane činjenice nude novi dokazi.

Opt. D. V. prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ukazujući na navodnu proturječnost izvedenih dokaza i prigovarajući da nije dokazano da je od opt. J. V. oduzeta materija upravo opojna droga marihuana i to u onoj količini kako je to u izreci pobijane presude utvrđeno, odnosno da nije dokazano da bi je on kupio radi daljnje prodaje.

Ovom žalitelju drugostupanjski sud ukazuje na odredbu čl. 363. st. 7. ZKP, po kojoj žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može podnijeti optuženik koji se u odnosu na sve točke optužbe izjasnio da se smatra krivim, a taj optuženik se očitovao na optužbu smatrajući se krivim, pa na ovakav žalbeni osnov pobijanja prvostupanjske presude nema pravo i to zbog takvog očitovanja.

Glede odluke o kaznenopravnoj sankciji:

Prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni pobija državni odvjetnik glede svih optuženika, smatrajući da su olakotne okolnosti precijenjene, a s druge strane da je otegotnom okolnošću trebalo uzeti motiv kod svih optuženika koji sud inkriminiranim radnjama smjerali za stjecanjem protupravne imovinske koristi, uslijed čega da se svrha specijalne i generalne prevencije može ostvariti jedino osudama na kazne zatvora u duljem vremenskom trajanju.

Opt. M. H. u žalbi pak ukazuje da je počinjenje djela priznao već pred istražnim sucem, te tako pomogao efikasnijem vođenju kaznenog postupka, da je izrazio kajanje i žaljenje, ukazujući još i na utvrđene obiteljske prilike, na okolnost da je ranije osuđivan za potpuno različita kaznena djela, te da jačina kriminalne volje i ugrožavanje predstavlja obilježje predmetnog kaznenog djela, slijedom čega se zalaže za izricanje blaže kazne.

Opt. D. H. tu presudu zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri, ne obrazlažući ovaj žalbeni osnov, niti stavljajući prijedlog glede preinačenja tih odluka.

Opt. D. V. odluku o kazni pobija prigovorom da nisu u obzir uzete sve olakotne okolnosti, ali pri tome ne navodeći koje to okolnosti prvostupanjski sud nije uzeo u obzir, te naglašavajući da nije dokazan nijedan slučaj prodaje opojne droge, uz napomenu da je ranije bio osuđivan za potpuno različita kaznena djela, također ne predlažući kakvu preinaku odluke o kazni predlaže.

I Kž 266/04-5

Opt. J. V. izrijekom prvostupanjsku presudu i ne pobija zbog odluke o kazni, ali njegova žalba po čl. 382. ZKP sadrži takav osnov.

Suprotno žaliteljima, drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća obrazloženje o izrečenim odlukama o kazni svakom od optuženika, smatrajući da su sve okolnosti koje po čl. 56. KZ utječu na izbor vrste i mjeru kazne počinitelju kaznenog djela pravilno i potpuno utvrđene, pravilno razvrstane u olakotne i otegotne okolnosti, te pravilno cijenjene po svom značenju, kako svaka pojedina, tako i u svojoj ukupnosti, također smatrajući da će se svrha kažnjavanja, kako je ona propisana u čl. 50. u vezi čl. 6. KZ, biti ostvarena upravo onakvim kaznama kakve je prvostupanjski sud optuženicima izrekao, time da je svim optuženicima prvostupanjski sud pravilno i temeljem čl. 63. KZ u te kazne uračunao vrijeme koje su oni u vezi s počinjenjem kaznenog djela proveli u pritvoru. Zbog toga je i pored preinake pravne oznake djela drugostupanjski sud optuženicima izrekao kazne zatvora u jednakom trajanju kako je to bilo izrečeno u prvostupanjskoj presudi.

Drugostupanjski sud ispitao je također i sigurnosnu mjeru oduzimanja predmeta, te je našao da je prvostupanjski sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje slijedom obavezujuće odredbe čl. 173. st. 7. KZ od optuženika odlučio oduzeti 822,12 gr biljne tvari marihuane, koja će po pravomoćnosti presude biti uništena.

Slijedom navedenih razloga drugostupanjski sud je odlučio kao u točki II/ izreke drugostupanjske presude (čl. 387. ZKP).

U Zagrebu, 25. travnja 2007. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Zlata Lipnjak Bosanac, v.r.