I Kž-677/2004-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 677/04-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Marijana Svedrovića i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv. opt. N. N. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a i dr., odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Puli od 21. travnja 2004. godine, broj K-10/04, u sjednici održanoj dana 09. studenog 2004. godine u nazočnosti branitelja optuženika B. B., M. I., odvjetnika iz P., te zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Slavka Zadnika,

p r e s u d i o j e:

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, te je opt. N. N., za kaznena djela zbog kojih je tom presudom oglašen krivim i to za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama kaznenog zakona (opisano pod toč. 1. izreke pobijane presude), na temelju tih propisa, prihvaća utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 7 (sedam) mjeseci. Uz prihvaćanje utvrđene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na temelju opoziva uvjetne osude izrečenu opt. N. N. presudom Općinskog suda u Puli, broj K-473/00 od 11. travnja 2003. godine, te se opt. N. N., po čl. 173. st. 2. KZ-a, uz primjenu čl. 60. st. 1. i 2. toč.c) KZ-a,

u koju

osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 3 (tri) mjeseca, kaznu mu se, po čl. 63. st. 1. KZ-a, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 23. svibnja 2003. godine – pa nadalje.

II Odbijaju se kao neosnovane žalbe opt. N. N. i opt. B. B., te se pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. N. N. i opt. B. B. oglašeni su krivima i to: opt. N. N., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 25. ZID KZ-a, činjenično i pravno opisanog u točci 1) izreke pobijane presude, pa mu je na temelju istih zakonskih propisa, utvrđena kazna

I Kž 677/04-5

zatvora u trajanju od tri godine i sedam mjeseci, a po čl. 69. KZ-a, opozvana uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Puli, broj: K-473/00 od 11. travnja 2003. godine, i utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, pa je opt. N. N., po čl. 173. st. 2. KZ-a, uz primjenu čl. 60. st. 1. i 2. c) KZ-a, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i deset mjeseci, u koju mu je, po čl. 63. st. 1. KZ-a, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 23. svibnja 2003. godine – pa nadalje; opt. B. B., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a, u vezi čl. 25. ZID KZ-a, činjenično i pravno opisanog u točci 2) izreke pobijane presude, pa mu je na temelju istih zakonskih propisa, utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri godine i sedam mjeseci, a po čl. 69. KZ-a, opozvana uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Bujama, broj: K-28/02 od 01. kolovoza 2002. godine, i utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca, pa je opt. B. B., po čl. 173. st. 2. KZ-a, uz primjenu čl. 60. st. 1. i 2. c) KZ-a, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i osam mjeseci, u koju mu je, po čl. 63. st. 1. KZ-a, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 23. svibnja 2003. godine – pa nadalje.

Po čl. 173. st. 7. KZ-a, od opt. N. N., oduzeto je 703,14 grama opojne droge heroin, a od opt. B. B., 489,6 grama opojne droge heroin i 68,98 grama opojne droge kokain. Po čl. 122. st. 1. ZKP-a, opt. N. N. naloženo je plaćanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 7.260,00 kn. Po čl. 122. st. 4. ZKP-a, opt. B. B. oslobođen je obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žalbe su podnijeli: opt. N. N., po branitelju P. J., odvjetniku iz P., zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenim sankcijama, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ili, pobijana presuda preinači u odluci o kaznenim sankcijama i opt. N. N. osudi na blažu kaznu; opt. B. B., po branitelju M. I., odvjetniku iz P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenim sankcijama, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje; državni odvjetnik, zbog odluke o kazni, samo u odnosu na opt. N. N., s prijedlogom da se pobijana presuda u odluci o kazni preinači na način da se opt. N. N. osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u duljem vremenskom trajanju.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Po čl. 373. st. 1. ZKP-a, predmet je proslijeđen Državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

O sjednici vijeća uredno su izviješteni branitelji opt. N. N. i opt. B. B., P. J. i M. I., odvjetnici iz P., no na sjednicu vijeća pristupio je samo branitelj opt. B. B., M. I., odvjetnik iz P., dok je sjednica vijeća održana u odsutnosti uredno izvještenog branitelja opt. N. N., P. J., odvjetnika iz P. (čl. 374. st. 4. ZKP-a), te opt. N. N. i opt. B. B., koji se nalaze u pritvoru, imaju branitelje, a vijeće je smatralo da nazočnost optuženika nije svrhovita (čl. 374. st. 2. ZKP-a), a sjednici vijeća prisustvovao je i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Slavko Zadnik.

I Kž 677/04-5

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalbe opt. N. N. i opt. B. B. nisu osnovane.

Na žalbu opt. N. N.

Prije svega, nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud ostvario povredu kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 5) ZKP-a - jer je odlukom o kazni prekoračio ovlast koju sud ima po zakonu.

Prema žalitelju, prvostupanjski sud, time što je prilikom odmjeravanja kazne opt. N. N. kao otegotnu okolnost cijenio opoziv uvjetne osude, iako, prema žalitelju, opoziv uvjetne osude "tvori jedinstvenu kaznu zatvora" i ne može se uzeti kao otegotna okolnost prilikom izbora vrste i mjere kazne. Suprotno navodima žalitelja, prvostupanjski sud nije otegotno cijenio opt. N. N. "opoziv uvjetne osude", već mu je otegotno cijenio okolnost što se opt. N. N. upustio u počinjenje predmetnog kaznenog djela u vrijeme kušnje u okviru uvjetne osude izrečene u pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Puli, broj: K-473/00 od 18. svibnja 2003. godine, a to je nešto sasvim drugo od dvostrukog vrednovanja uvjetne osude (kao kaznenopravne sankcije) i jedinstvene kazne zatvora izrečene u pobijanoj presudi. Takvom ocjenom otegotne okolnosti, prvostupanjski sud niti na koji način nije povrijedio kazneni zakon, pa ne i na način kako se to navodi u žalbi.

Isto tako, nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje.

Prema žalitelju, prvostupanjski sud pogrešno je zaključio da opt. N. N. nije kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a, ostvario u okolnostima krajnje nužde iz čl. 30. st. 1. KZ-a, a time je istovremeno i povrijedio kazneni zakon na štetu opt. N. N.. Iz utvrđenih činjenica, prema žalitelju, proizlazi da je opt. N. N. ostvario sve elemente krajnje nužde – jer je opt. N. N. djelovao pod utjecajem kompulzivne sile da od sebe i drugoga (obitelji) otkloni istodobnu ili izravno predstojeću neskrivljenu opasnost (prijetnju ubojstvom), a ta opasnost nije se na drugi način mogla otkloniti.

Žalitelj smatra da razlozi prvostupanjskog suda o tome da se opasnost "mogla otkloniti na drugi način", nije prihvatljiva, ona je pogrešno utvrđena, jer se opt. Nedžat Nesimi nije imao kome obratiti "jer su mu ti ljudi govorili da imaju veze na policiji" – a to znači, da se opasnost nije mogla otkloniti na drugi način, osim ostvarenjem kaznenog djela.

Suprotno navodima žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio (i za to iznio valjane razloge u obrazloženju prvostupanjske presude), da opt. N. N. nije postupao u krajnjoj nuždi, jer za primjenu tog pravnog instituta nisu ispunjeni svi zakonski uvjeti.

Naime, prema odredbi čl. 30. st. 1. KZ-a, počinitelj kaznenog djela postupa u krajnjoj nuždi samo onda ako se neskrivljena opasnost nije mogla otkloniti na drugi način osim počinjenja kaznenog djela i kod kojeg je učinjeno zlo manje od onog zla koje je prijetilo. Kod krajnje nužde mora se primijeniti svako dostupno sredstvo ili način na koji se otklanja opasnost, jer se opravdanje krajnje nužde (za razliku od pravnog instituta nužne obrane) sastoji samo u zaštiti nekog interesa, a ne i u potvrđivanju prava nad nepravom. Opt.

I Kž 677/04-5

N. N. bio je dužan obratiti se policiji, bio je dužan o tome obavijestiti osobe od svog povjerenja, iznaći drugi način da otkloni opasnost (prijetnje), a ne upustiti se u počinjenje teškog kaznenog djela, a da prethodno nije iscrpio sve mogućnosti da opasnost otkloni na drugi način. Saznanje opt. N. N. "da ti ljudi imaju veze na policiji", nije dovoljan razlog da se otklone sve druge mogućnosti koje je opt. N. N. imao na raspolaganju – a to znači da u svojem postupanju opt. N. N. nije ispunio sve zakonske uvjete za primjenu instituta krajnje nužde iz čl. 30. st. 1. KZ-a, kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud, i na koje razloge se upućuje žalitelj.

Nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud osudio opt. N. N. na prestrogu kaznu. Upravo suprotno, prvostupanjski sud je opt. N. N. osudio na preblagu kaznu, kako je to obrazloženo u ovoj odluci, po žalbi državnog odvjetnika, na koje razloge se također upućuje žalitelj.

Na žalbu opt. B. B.

Prije svega, iako žalitelj u žalbi navodi da se žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, iz obrazloženja žalbe proizlazi da se žalitelj žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a uslijed čega je i povrijeđen kazneni zakon na štetu opt. B. B., te zbog odluke o kazni.

Nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje.

Prema žalitelju, prvostupanjski sud pogrešno je zaključio da je opt. B. B. neovlašteno radi prodaje posjedovao opojnu drogu (heroin i kokain), umjesto da je zaključio da je opt. B. B. "na drugi način neovlašteno stavljao u promet opojnu drogu u smislu čl. 173. st. 2. KZ-a".

Suprotno tvrdnjama iz žalbe, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je opt. B. B. znao da je droga bila namijenjena daljnjoj prodaji i da je upravo takvu drogu namijenjenu daljnjoj prodaji posjedovao u svojem stanu (str. 14 pobijane presude). Za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a, sasvim je irelevantno da li počinitelj posjeduje drogu radi prodaje ili na drugi način neovlašteno stavlja u promet opojnu drogu. Konačno, i sam žalitelj u žalbi ističe da se radi o "istoj pravnoj kvalifikaciji kaznenog djela". Što se pak tiče oblika radnje kojom se ostvaruje kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a, okolnost da je opt. B. B. posjedovao drogu radi daljnje prodaje, koju će prodavati druge osobe (različite od opt. B. B.) ne znači da je opt. B. B. "na drugi način" stavljao u promet opojnu drogu, već znači upravo to što je i utvrdio prvostupanjski sud: da je opt. B. B. posjedovao opojnu drogu radi prodaje.

Kako prvostupanjski sud na taj način nije pogrešno utvrdio činjenično stanje, nije niti povrijedio kazneni zakon na štetu opt. B. B., a pogotovo ne zbog toga da bi način izvršenja kaznenog djela koji se sastoji u tome da počinitelj "na drugi način" neovlašteno stavlja u promet opojnu drogu, utjecalo na blažu kaznenu sankciju, kako to pogrešno navodi žalitelj. Isto tako, nije u pravu žalitelj kada u žalbi nalazi da je prvostupanjski sud osudio opt. B. B. na prestrogu kaznu, jer je precijenio otegotne okolnosti, a podcijenio olakotne okolnosti. Osim toga, prema žalitelju, prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio mladost B. B., te

I Kž 677/04-5

da je posjedovao manju količinu opojne droge od opt. N. N., a prvostupanjski sud osudio ih je "na iste kazne".

Suprotno navodima žalitelja, ovaj Vrhovni sud je mišljenja da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne opt. B. B. vodio računa o svim okolnostima iz čl. 56. KZ-a (da je opt. B. B. u vrijeme počinjenja kaznenog djela navršio 21 godinu, da je iskazao kritični odnos prema počinjenom kaznenom djelu, da je ovisnik – ali i okolnost da je radi prodaje posjedovao veću količinu opojne droge), tako da će se i prema mišljenju ovog Vrhovnog suda, kaznom zatvora u trajanju od tri godine i osam mjeseci, ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ-a, kako to ističe prvostupanjski sud, i na koje razloge se upućuje žalitelj. Na žalbu državnog odvjetnika

U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud osudio opt. N. N. na preblagu jedinstvenu kaznu zatvora. Količina opojne droge (703,14 grama heroina), vrsta opojne droge (heroin), okolnost da je kazneno djelo počinio u roku kušnje koji mu je određen prilikom izricanja uvjetne osude za drugo kazneno djelo, bez obzira na utvrđene olakotne okolnosti od strane prvostupanjskog suda, ovaj Vrhovni sud je mišljenja da će se nešto strožom kaznom od one na koju ga je osudio prvostupanjski sud, tek jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od četiri godine i tri mjeseca, ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ-a.

Sigurnosne mjere iz čl. 173. st. 7. KZ-a, u vezi čl. 80. KZ-a (u odnosu na opt. N. N. i opt. B. B.), utemeljene su na zakonu, prvostupanjski sud dao je valjane razloge za njihovu primjenu, koje razloge prihvaća i ovaj Vrhovni sud, te na iste razloge upućuje žalitelje.

Kako su razlozi žalbi opt. N. N. i opt. B. B. neosnovani, a razlozi žalbe državnog odvjetnika osnovani, i kako ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, nisu uočene povrede na koje ovaj Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 387. i čl. 390. ZKP-a, odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 09. studenog 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Ante Potrebica, v.r.