Croatian Supreme Court dismisses appeal as unfounded regarding property damage and contract breach claims.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a lower court judgment ordering the defendant to pay damages. The plaintiff alleged a breach of contract and tort regarding a telephone pole on their property, but the lower courts found no illegality in the defendant's actions. The court upheld the decision because the defendant acted on request of previous owners and failed to remove the pole only after being explicitly asked, thus lacking the required illegality for liability.
Legislator headnote
AI generatedčl. 392.a st. 1. ZPP; čl. 154. st. 1. ZOO: An appeal is unfounded when the lower court correctly applied substantive law by finding that the defendant's conduct lacked the necessary illegality to establish liability for damages.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Rev 2112/12-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Jalšovečki predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Aleksandra Peruzovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. T. iz S., kojeg zastupa punomoćnik A. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika H.-H. t. d.d. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-791/12-2 od 23. svibnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P-393/2011-51 od 4. studenoga 2011., u sjednici održanoj dana 27. ožujka 2013.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:
"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
I "Nalaže se tuženiku H.-H. t. d.d. Z., ..., da isplati tužitelju T. T. iz S., ... a, iznos od 776.800,23 kune (slovima: sedamstosedamdesetšesttisućaosamstokunaidvadesettrilipe), sa zateznom kamatom od 16.09.2005. pa do isplate, s tim da se zatezna kamata za period od 16.09.05. do 31.12.07. obračunava po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate ("NN" 153/04), a od 01.01.2008. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje
eni
je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena, te da tužitelju nadoknadi prouzroč trošak, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, kao neosnovan.
II Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."
Protiv te presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje. Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije osnovana.
Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
U odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revident u reviziji navodi da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer da postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između razloga presude i sadržaja isprave te također iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 368. st. 1. ZPP te u vezi čl. 375. st. 1. ZPP.
Međutim, u postupku nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pošto su u drugostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava pa stoga pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
Nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 368. st. 1. u postupku pred drugostupanjskim sudom, a to stoga što je drugostupanjski sud u ovom predmetu odluku donio temeljem odredbe čl. 373.a st. 3. ZPP. Naime, drugostupanjski sud našao je da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP te je presudom odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu, pravilno ocijenivši da su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz čl. 373.a st. 1. ZPP te stoga pozivanje drugostupanjskog suda i na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP (uz pozivanje i na odredbu iz čl. 373.a ZPP) nije niti bilo niti je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.
Isto tako revident neosnovano prigovara da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 375. st. 1. ZPP, a to stoga što je u razlozima svoje odluke drugostupanjski sud ocijenio sve žalbene prigovore od odlučnog značenja.
Zbog toga nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
Dio navoda revidenta sastoji se u prigovoru pravilnosti i potpunosti činjeničnog stanja u postupku pred nižestupanjskim sudovima. Na takve navode revidenta treba odgovoriti da se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa navodi revizije u tom pravcu nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.
U ovom predmetu je riječ o zahtjevu tužitelja, kao vlasnika nekretnine na kojoj je tuženik postavio stup fiksne telefonije, da mu tuženik naknadi štetu iz razloga što je tuženik, po tvrdnjama tužitelja, bespravno postavio stup fiksne telefonije na njegovu nekretninu te nije taj stup kasnije uklonio (iako je tužitelj od njega to više puta tražio) pa je stoga tužitelj pretrpio štetu u vidu izmakle koristi. Naime, tužitelj je zaključio predugovor o prodaji navedene nekretnine prema kojem predugovoru je nekretninu mogao prodati za višu cijenu od one procijenjene, ali uz uvjet - uklanjanje navedenog stupa fiksne telefonije. Obzirom na to da stup nije uklonjen, kupac je odustao od sklapanja konačnog ugovora te je time tužitelj pretrpio štetu.
U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je tužitelj vlasnik nekretnine - kuća br. ... u Ulici ..., zgrada i dvorište, sve na č.k.br. 271/1 iz zk.ul.br. 1080 k.o. R.,
- da je ... tuženik na tu nekretninu postavio stup fiksne telefonije, na zahtjev obitelji M., a radi uvođenja telefonske linije,
- da je ... vlasnik nekretnine (vanknjižno vlasništvo) bila D. M. koja je ... g. navedenu nekretninu prodala V. N. te je potom ... g. V. N. nekretninu prodala tužitelju,
- da su ... tužitelj (kao prodavatelj) i E. L. (kao kupac) zaključili predugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine te su se čl. 2. tog predugovora ugovorne strane obvezale zaključiti konačni kupoprodajni ugovor kojim prodavatelj prodaje kupcu, a kupac kupuje od prodavatelja navedenu nekretninu pod uvjetima i rokovima iz ugovora te su čl. 4. predugovora ugovorne strane suglasno utvrdile da se na dijelu nekretnine koja je predmet predugovora nalazi stup fiksne telefonije te da se prodavatelj (tužitelj) obvezuje, prije sklapanja glavnog kupoprodajnog ugovora, osloboditi nekretninu od „protupravnog samovlasnog smetanja trgovačkog društva H.-H. t. d.d. na način da se ukloni telefonski stup s nekretnine te su isto tako stranke suglasno utvrdile da je to uklanjanje stupa bitan preduvjet za sklapanje glavnog ugovora o kupoprodaji, a isto tako čl. 3. predugovora stranke su se obvezale sklopiti konačni kupoprodajni ugovor pod uvjetima iz predugovora najkasnije do ...,
- da tuženik do navedenog datuma nije premjestio telefonski stup, pa je kupac (E. L.) raskinuo navedeni predugovor,
- da je tužitelj prije sklapanja predugovora pismeno tražio tuženika da se stup premjesti,
- da je stup konačno premješten u ... (tijekom ove parnice).
Nižestupanjski sudovi ocjenjuju da na strani tuženika nema elemenata protupravnosti te da stoga tuženik nije dužan tužitelju naknaditi štetu.
Imajući na umu naprijed navedeno utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud prihvaća ocjenu nižestupanjskih sudova da na strani tuženika nema obveze tužitelju naknaditi štetu. Prema odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) tko drugome uzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Opće pretpostavke izvanugovorne odgovornosti za štetu su - postojanje subjekata obveznog odnosa odgovornosti za štetu; štetna radnja štetnika; šteta; uzročna veza i protupravnost štetne radnje. Radnja štetnika je protupravna ako je njome povrijeđen pravni propis.
Prema pravnom shvaćanju ovog suda, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev tužitelja radi naknade štete, jer nema protupravnosti u postupanju tuženika, pa stoga ovdje nisu ispunjene pretpostavke za odgovornost tuženika za naknadu štete te su nižestupanjski sudovi odbijanjem tužbenog zahtijeva pravilno primijenili materijalno pravo, a to stoga što iz provedenog postupka proizlazi da je tuženik postavio telefonski stup ... na zahtjev tadašnjih vlasnika, te da tuženik nije uklonio navedeni telefonski stup sa nekretnine tužitelja (a kada je to tužitelj zahtijevao u svrhu ispunjenja uvjeta iz predugovora od ...), te po ocjeni ovog revizijskog suda, navedenim činima tj. propuštanjem tuženik nije povrijedio neku pravnu normu te stoga nije ostvarena jedna od općih pretpostavki odgovornosti za štetu.
Zbog toga nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Sukladno iznesenom, temeljem čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 27. ožujka 2013.
Predsjednica vijeća:
Gordana Jalšovečki, v.r.