II Gžzp-64/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: II Gžzp 64/10-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Đure Sesse kao predsjednika vijeća, te članova vijeća mr. sc. Jadranka Juga i Željka Glušića, u pravnoj stvari predlagatelja Z. L. iz R., kojeg zastupa punomoćnik mr. N. V., odvjetnik u R., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Uzp-69/07 od 12. travnja 2007., u sjednici vijeća održanoj 7. veljače 2011.,

r i j e š i o j e:

Žalba predlagatelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. broj Uzp-69/07 od 12. travnja 2007.

Obrazloženje

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Uzp-69/07 od 12. travnja 2007., odbijen je kao neosnovan zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Upravnim sudom Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Us-4696/04.

Protiv navedenog rješenja predlagatelji su 21. svibnja 2007. podnijeli ustavnu tužbu koja se, temeljem članka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 153/09) ima smatrati žalbom podnesenom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj U-IIIVs-3669/2006 i dr. od 2. ožujka 2010., objavljenom u „Narodnim novinama“ broj 34/10), bez prijedloga o odluci ovoga suda.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući prvostupanjsko rješenje ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede postupovnih odredbi iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine – „Narodne novine“, br. 73/91) na koje, temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP, ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Pobijanim rješenjem Vrhovni sud Republike Hrvatske je, sudeći u prvom stupnju, odbio zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Upravnog suda Republike Hrvatske koji se vodio pod poslovnim brojem Us-4696/04.

II Gžzp 64/10-3

Vrhovni sud Republike Hrvatske svoju odluku temelji na činjenici, a što prihvaća i vijeće sudaca ovog suda sudeći u drugom stupnju povodom podnesene žalbe predlagatelja, da je pravno relevantno razdoblje trajalo od podnošenja tužbe Upravnom sudu do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, 12. travnja 2007. (s obzirom da je postupak još bio u tijeku), a što ukupno iznosi 2 (dvije) godine, 10 (deset) mjeseci i 12 (dvanaest) dana. Na temelju potonje činjenice, zaključeno je kako se rečeno trajanje postupka ne može smatrati prekoračenjem razumnog roka i povredom prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku.

Žalitelj odluku pobija navodeći u bitnom kako ima velikih problema s bespravnom gradnjom ispred njegove kuće u R., pri čemu nadležne institucije uopće ne reagiraju, uključujući i Upravni sud Republike Hrvatske, pa da mu stoga nije pružena odgovarajuća pravna zaštita.

Žalitelju valja odgovoriti kako se izloženim navodima ne može dovesti u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Pri ocjenjivanju osnovanosti pojedinog zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, naime, valja prvenstveno uzeti u obzir odlučnu činjenicu o ukupnom trajanju pravno relevantnog razdoblja, a tek ukoliko se ono pokaže nerazumno dugim, ispitat će se učinkovitost i ažurnost suda pri poduzimanju pojedinih radnji u rukovođenju postupkom glede kojeg je zaštita predmetnog prava zatražena.

Kako je predlagatelj zaštitu prava na suđenje u razumnom roku zatražio glede postupka koji se pred Upravnim sudom Republike Hrvatske vodio pod posl. br. Us-4696/04, to je u konkretnom slučaju duljina pravno relevantnog razdoblja utvrđena u trajanju od 2 (dvije) godine, 10 (deset) mjeseci i 12 (dvanaest) dana. S tim u svezi, ovaj sud ukazuje kako se utvrđenje prvostupanjskog suda o tijeku postupka ukazuju pravilnim, štoviše, nespornim.

Vijeće sudaca ovog suda, sudeći u drugom stupnju, ocjenjuje da izloženo trajanje predmetnog postupka, govori u prilog pravilnosti zaključka prvostupanjskog suda da se vođenje konkretnog postupka u okvirima postavljenog zahtjeva ne može smatrati prekoračenjem razumnog roka i povredom prava na suđenje u razumnom roku, koje pravo je zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 41/01 - pročišćeni tekst broj 55/01, 76/10), zbog čega je prvostupanjski sud pravilno postupio odbivši zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku kao neosnovan.

Slijedom navedenog, valjalo je, temeljem odredbe iz članka 380. točke 2. ZPP odbiti žalbu predlagatelja kao neosnovanu i riješiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 7. veljače 2011.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.